HVALA IM ŠTO NAS OKUPLJAJU U VELIKO ZAJEDNIŠTVO!

Piše; dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA. MIR VAM I DOBRO! BLAGOSLOVLJEN I RADOSTAN POČETAK NOVOGA TJEDNA. Drugi je dan mjeseca veljače, Dan prikazanja Gospodinova u Hramu (toga se sjećamo svaki put kad molimo Radosna otajstva – četvro otajstvo – Marija prikazuje Dijete Isusa u Hramu), ujedno je nazvan i Svijećnica jer je Isus Svjetlo na prosvjetljenje naroda – kako ga je nazvao starac Šimun u Hramu kad je uzeo Dijete- koje je Svjetlo svijeta, a isto tako danas slavimo i Dan posvećenoga života – spomen koji je uveo papa sveti Ivan Pavao II. g. 1997. – kad molimo za sve koji su se posvetili Gospodinu, koji nisu ovdje na zemlji očevi i majke, koji su se odrekli očinstva i majčinstva, da bi do kraja služili Gospodinu u posvećenom životu, živeći u čistoći, posluhu i siromaštvu. To je ono ulje koje gori stalo u Božjem Hramu, koje podržava da se svjetiljka ne utrne, da uvijek ima vjernosti i budnosti, molitve i predanja. Na nama je moliti za duhovna zvanja – jer ne bismo smjeli zaboraviti, da su Europu – kršćansku – sagradili upravo redovnici i redovnice koji su gorjeli za Gospodina ali i za bližnjega. Oni su stvorili europsku civilizaciju, tu golemu baštinu koja se i danas vidi posvuda diljem Europe. Pa uzmimo samo našu hrvatsku obalu, koliko samo zdanja koja svjedoče o kršćanskoj kulturi i civilizaciji. Mi smo definitivno dio Zapada, nikakva Balkana. Jučer smo bili svjedoci velike hrvatske euforije kad su nam rukometaši osvjetlali obraz. Pa mi smo treći u Europi! Je li to zamislivo, ovako mali narod tako moćan u grupnim športovima, ali isto tako i u pojedinačnim. Tako mali narod, nema nas ovdje ne četiri milijuna a pobjeđujemo one kojih je deset ili dvadeset puta više od nas. Pa sva je nacija stajala iza njih, svi su se radovali, osim onih kojima je svaka Hrvatska mrska i koji bi voljeli da je nema. Ali ono od ljetos na Hipodromu znak je da mladost zna tko je i što je, da su rođeni u vrijeme slobode, a ne komunizma koji je tlačio i progonio svaku misao na Hrvatsku i hrvatstvo, na povijest i jezik. – I sad se javlja neki koji zabranjuje Thompsonu nastup u Zagrebu, što su rukometaši izričito tražili i uz čije su pjesme izlazili na teren boriti se. Ali je taj osjećaj nemoguće zatomiti. Pa maločas čitam da je više stotina navijača dočekalo jutros oko dva sata rukometaše u zračnoj luci Franjo Tuđman. Po hladnoći. Ovdje je jutros nešto ispod ništice. A kako je tek ondje! Srce bije, Hrvatska se budi, nema više komunizma i ne treba nam ni fašizam ni antifašizam, osim što su komunisti bili po naravi najveći fašisti koji su gušili svaki oblik slobode i prava glasa. – Treba samo na idućim izborima zaokružiti prava imena i poslati ove na povijesno smetlište. Kao i komuniste 1989. kad je pao Berlinski zid. – Budimo ponosni za svoje uspjehe, šport je za neke postao nova religija, ali mi znamo komu vjerujemo. Znamo da smo s krunicom oko vrata pobijedili, a tako isto i športaši – kad ih vidimo da izlaze na teren praveći znak križa, onda znamo komu pripadamo! Hvala im što nas okupljaju u veliko zajedništvo.