Aktualno

„U IME OBITELJI“ TRAŽI OD VLADE NEMOGUĆE: DA PROMIJENI TIJEK SVJETSKE POVIJESTI!

„Povodom bespresedanskog uklanjanja profila američkog predsjednika Donalda Trumpa na društvenim mrežama, Udruga U ime obitelji uputila je Vladi zahtjev da zakonski regulira rad društvenih mreža u Hrvatskoj kako bi se hrvatskim građanima pružila pravna zaštita od arbitrarnih postupaka društvenih mreža i od kršenja njihovih ustavnih prava.“ Tako jedan portal najavljuje akciju udruge „U ime obitelji“ i donosi tekst pisma.

Portal je učinio učestalu pogrješku uporabe riječi „presedan“: trebalo je naime napisati „povodom presedanskog uklanjanja profila američkog predsjednika Donalda Trumpa“, ako se radi o presedanu, naime nečemu što se nijednome predsjedniku još nije dogodilo,  a sada se dogodilo i služi kao primjer za slične buduće slučajeve. No još je važnije primijetiti da spomenuta udruga traži od Vlade nemoguće: da promijeni tijek svjetske povijesti! Lijepo je to, ali ima „ali“, koji se zove „duh vremena“ (nekad famozni „točak historije“!), a postoje i oni koji (misle da) njime vladaju. Čak da Vlada donese takav zakon, to neće mnogo promijeniti. Bolje bi bilo razmisliti o tome da, ako se pravno i tehnološki može (neka se prouči!), pokrene vlastita mreža, koja neće ovisiti o milosti onih koji u rukama drže sukno i škare. Pa dok se može… A ako se to više ne može, ostaju stara dobra sredstva: tisak, letci, radijske i tv-emisije, tribine, štogod se može, jer uvijek se nešto može.

Uostalom, nije to ništa novo, no sada proces samo dobiva ubrzanje i nove konture. Formalno će „kršćanska civilizacija“ i dalje ritualizirati „kršćanstvo bez Krista“, kako to i sada čini kroz Božić i Uskrs, ali će sadržajem živjeti kao da Božića i Uskrsa nema, upravo onako kako to čini i većina na popisu deklariranih katolika. Krist je s time računao i zato je govorio o „kvascu“ i „malom stadu“, i korio svoje apostole zbog malovjerja. Ukratko, nije problem u „njima“, koji misle da čine dobro što više viču protiv katolika, nego je problem u tome koliko Crkva kao zajednica osoba slobodno u Krista vjerujućih slijedi Kristov primjer života, idući svijetom čineći dobro. Što prije katolici shvate da su  manjina, i da im je više od svega potrebna Božja milost, a ne zakoni da bi živjeli ono što vjeruju; što prije shvate im nije biti brašno nego kvasac, to će se lakše nositi sa stanjima koja će sve više iziskivati različite žrtve. No ni žrtve ni učinjena dobra nisu kršćanima jamstvo da će njihova vizija života i svijeta pobijediti. Jamstvo je Krist, koji  je „pobijedio svijet“ pa će trijumfirati kada to „krojači“ ne budu ni slutili. Jer On ipak prvi i posljednji drži sukno i škare vremena i vječnosti.

 

Rafael Milić

Zanima nas Tvoje mišljenje!