NAŠ IZBOR

BOGOJAVLJENJE JE MANIFESTACIJA KRISTA KAO MESIJE, SINA BOŽJEGA I SPASITELJA SVIJETA

Piše: Mr. Krešimir Cerovac

Evanđelist Matej navodi: „Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.“ Proteklo je više od 20 stoljeća od vremena kad je Matej napisao retke u kojima spominje Betlehemsku zvijezdu, čudesnu svjetlost izlazeće zvijezde, koja je navijestila mudracima s istoka rođenje Spasitelja čovječanstva. Ona je jedan od najsnažnijih i najtajanstvenijih simbola kršćanstva i ostala je sve do danas izazov i inspiracija za pjesnike, umjetnike, astronome, propovijednike i proroke. Što je zapravo bila Betlehemska zvijezda? Čudo, prirodni astronomski događaj, ili samo jedna lijepa i snažna simbolika kakvim obiluje Sveto pismo, dakle simbolika koju treba na pravi način teološki protumačiti? Stoljećima traju rasprave i proučavanja što je s astronomskog gledišta mogla biti Betlehemska zvijezda, a u tom smislu tri su najvažnije hipoteze: eksplozija zvijezde, tzv. supernova, komet ili konstelacija, odnosno međusobni položaj) planeta.

Neki autori misle da je zvijezda bila zapravo planet Jupiter, koji su magi (mudraci) vidjeli u pokretu sve dok u svom gibanju po nebu nije došao do svoje stacionarne točke. Budući da Zemlja ima kraću putanju oko Sunca od jupitera, ona brže i putuje i može se Jupiteru približiti „odzada“, a zatim ga prestići, pa se promatraču na Zemlji može pričiniti da se je Jupiter u jednom trenutku zaustavio, zatim se počeo kretati unazad, pa ponovno zaustavio i opet nastavio kretati se prema naprijed.

Drugi opet smatraju da je u pitanju bila pojava sjajne zvijezde tzv. „supernove“. Riječ je o jednoj iznimno fascinantnoj pojavi uzrokovanoj zvijezdom, koja na svojoj površini skuplja dovoljno materijala, obično uzimajući ga od bliskog pratitelja u dvojnom sustavu, čime se postiže veliki pritisak koji dovodi do termonuklearne eksplozije. Takva zvijezda može imati od 10.000 do 100.000 puta jači sjaj od Sunca. No, na nebu se ne rađa jedna nova zvijezda, već je u pitanju zapravo postupna smrt takve zvijezde. A upravo su u 5. godini prije Krista u razdoblju ožujak-travanj kineski astronomi zabilježili jednu takvu pojavu.

Jedna od pretpostavki je da je Betlehemska zvijezda bila zapravo komet, odnosno popularno rečeno zvijezda repatica. To je nekako uobičajeno i među širokom populacijom, pa se na božičnim jaslicama redovito prikazuje zvijezda repatica. Zanimljivo je da se u ono doba, 12. godine prije Krista, pojavio poznati Halleylev komet, koji se u našim prostorima pojavljuje svakih 75 godina. Bio je vidljiv 1997. godine. Prvi je pretpostavku kometa kao rješenje misterija betlehemske zvijezde izrekao 248. godine kršćanski apologet Origen. Međutim s pojavom kometa obično se povezivalo razne nesreće i ratovi, pa je teško vjerovati da je Matej mislio na tu pojavu. Komet kao betlehemska zvijezda postao je popularan nakon slike slikara Giotta di Bondonea, koji je početkom 14. stoljeća naslikao poklonstvo kraljeva s kometom na nebu.

Najčešće se kao tumačenje betlehemske zvijezde ipak spominje planetarna konstelacija, odnosno smatra se da je riječ o tzv. kon-junkciji planeta. Ona se javlja kad se staze gibanja dvaju, ili više planeta, tako poklope da se, gledano sa Zemlje, čini kao da je u pitanju jedna posebice sjajna zvijezda. U doba mogućeg Isusova rođenja dogodile su se tri konjunkcije između Jupitera i Saturna u svibnju, rujnu i prosincu 7. godine, zatim između Saturna i Marsa 6. godine, te između Jupitera i Venere 3. godine. Konjunkciju planeta u 7. godini pr. Kr. proračunao je u 16. stoljeću Johannes kepler. Papa Benedikt XVI., u knjizi „Djetinstvo Isusovo“, kaže da je, po svemu sudeći, neprijeporan astronomski događaj velika konjunkcija Jupitera i Saturna u zodijačkom znaku Ribe 7. godine prije Krista. Ta je pojava registrirana i na glinenim pločicama Kaldejaca, plemena semitskih Aramejaca. Zanimljivo je, da danas postoji Kaldejska katolička crkva, koja je od 1830. godine trajno ujedinjena s Katoličkom crkvom. Sjedište crkve je u Bagdadu, a njihov patrijarh ima status kardinala.

Vrlo zanimljivo razmatranje pod naslovom „Pripada li zvijezda koja se ukazala magijima nebeskom sustavu“ daje veliki crkveni naučavatelj sveti Toma Akvinski. On kaže:

Kao što je Duh Sveti došao Isusu poslije krštenja u obliku goluba, tako se je pred magijima pojavio u obliku zvijezde. Čini se da je to bila novo stvorena zvijezda, ne na nebu, već u zraku bliže zemlji i njeno se je kretanje mijenjalo prema Božjoj volji.“ Slično govori i sveti ivan zlatousti: „Da to nije naime bila obična zvijezda, odnosno, kako se meni čini, da uopće nije bila zvijezda, nego nevidljiva moć koja je poprimila ovaj oblik, čini mi se da ponajprije proizlazi iz puta kojim je išla.“

Neki misle da je Betlehemska zvijezda samo jedna lijepa legenda, jer je u ono vrijeme bilo uobičajeno prilikom rođenja nekog kralja pridruživati mu nebesko obilježje. Možda je Matej smatrao da za židovsko slušateljstvo treba spomenuti zvijezdu da to bude u skladu sa Starim zavjetom gdje je zapisano: „… od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže“ (Knjiga brojeva, 24:17). U svakom slučaju Betlehemska zvijezda je snažan simbol kršćanske vjere, bez obzira što je, možda, u pitanju samo jedna lijepa legenda. Ona je jedan prikaz, odnosno simbol koji vodi Isusu. Ona slikovito u evanđelju sjaji za sva srca dobre volje da bi bila sposobna prepoznati je i vidjeti u njoj znak Božjeg poziva.

Prave zvijezde našeg života jesu ljudi, koji su živjeli dobre živote. Oni su svijetla nade. Isus Krist je svakako istinsko svijetlo, sunce koje se diže iznad svih sjena povijesti. Ali da bi ga mogli dosegnuti potrebno nam je također i neko bliže svijetlo – ljudi koji sjaje svojim svijetlom i tako nas vode kroz naše putovanje. A tko može biti više zvijezda nade od Marije? Sa svojim „Da“ otvorila je vrata našeg svijeta samom Bogu; postala je Škrinja zavjetna u kojoj je Bog postao čovjekom, jedan od nas i postavio među nama svoj šator“ (Papa Benedikt XVI. u enciklici „Nadom spašeni“ (Spe Salvi)).

Vezano uz pitanje naravi Betlehemske zvijezde javlja se i pitanje tko su bili „mudraci“, koji slijede zvijezdu? „Jedva da je koja biblijska pripovijest toliko potakla maštu, ali i istraživanje i razmišljanje, kao pripovijest o mudracima iz zemlje s istoka“, piše papa Benedikt XVI. I oko tog pitanja postoje neke nejasnoće, a i razna pogrješna shvaćanja. Magi (mudraci), odnosno zvjezdoznanci iz Matejeva evanđelja dolaze s Istoka. Potječu iz Mezopotamije, današnjeg područja Iraka i Irana. Ne zna se koliko ih je bilo, odnosno njihov broj se ne nalazi u tekstu Evanđelja. Tek je kasnija povijest tumačenja od mudraca učinila tri kralja i dala im imena Gašpar, Melkior i Baltazar. Gašpar potječe iz perzijskog jezika i znači „rizničar“, Melkior potječe iz hebrejskog i znači „kralj svjetla“, a Baltazar također potječe iz hebrejskog i znači „Bog će pomoći“ ili „Bog neka čuva život njegov“. Broj od tri kralja vjerojatno je izveden na temelju tri dara koje magi donose Isusu: zlato, tamjan i smirnu. Na slikama se baltazara prikazuje kao srednjovječnog čovjeka azijskog podrijetla. Melkior je mladić i crnac, a Gašpar starac i bijelac.

No, u svemu tome bitnije je ono što nam priča o magijima zapravo poručuje. Ponajprije matej na vrlo lijep način pokazuje da je isus poslan, kao što to piše i u Knjizi Postanka (12:3) „da sva plemena na zemlji budu blagoslovljena“. Magi su jasna poruka da je Božje kraljevstvo predviđeno za sve. Oni su na neki način publicirali i učinili Božje utjelovljenje vjerodostojnim, jer su prvi nevjernici, koji slijede Božji poziv time što vide zvijezdu i kreću na put – i tako postaju prvi vjernici iz naroda oko Izraela. Magi simboliziraju da svatko tko stvarno želi doći do Krista, i spoznati ga, neće se obazirati na poteškoće i opasnosti tog puta.

Posjet magija uči univerzalnost dobre isusove vijesti. Treba na neki način zahvaljivati magijima, a zatim i Bogu, da nismo onaj dan u Betlehemu, kad se je slavilo Isusovo rođenje, isključeni iz Božjeg plana. „Magi predstavljaju onu nutarnju dinamiku nadilaženja sama sebe koja je svojstvena religijama – dinamiku koja je traganje za istinom, traganje za pravim Bogom“, kaže papa Benedikt XVI. Duboka se simbolika krije i u darovima koje mudraci donose malom Isusu. Papa tumači:

To nisu praktični darovi, koji bi za Svetu Obitelj u ovom trenutku jamačno bili korisni. Darovi izriču priznavanje kraljevskoga dostojanstva. … tri dara predstavljaju tri vida Kristova otajstva. Zlato je dar za kralja, tamjan upućuje na Božje sinovstvo, a smirna je nešto čime se maže pokojnik, dakle ukazuje na otajstvo Kristove muke“.

Tako se već na samom početku Evanđelja pokazuje čitavo značenje novorođenog djeteta. Iako i dalje ostaje određeni misterij u svezi s identitetom mudraca, Crkva s posebnom pozornošću štuje njihov čin čašćenja našeg Spasitelja.

Sveti Toma Akvinski ukazuje na redoslijed kojim tijekom događaja rođenja ljudi spoznaju Isusa. Na sam dan Isusova rođenja prvi ga u štalici posjećuju, izvještava to Luka, pastiri. Drugi po redu bili su magi, a treći po redu saznanje o Isusovom rođenju događa se u Hramu (Lk). Prema svetom Tomi pastiri prikazuju apostole i ostale vjernike židove kojima je Kristova vjera bila najprije znana. Nakon pastira vjera dolazi poganima i to, kako je rečeno, simboliziraju magi. „Magi su na neki način na tragu Abrahama, koji na Božji poziv kreće na put. U drugome su smislu na tragu Sokrata i njegova samoispitivanja, iznad službene religije, o većoj istini. U ovome smislu svi su likovi prethodnici, preteče, tražitelji istine, koji se tiču svih vremena“, kaže papa Benedikt XVI. u knjizi „Isusovo djetinjstvo“. Magi dakle kreću na put iz velike daljine, ne mareći na teškoće i opasnosti. Istodobno u samom Betlehemu nema velikog odziva. Slika je to i današnjice. Tzv., nazovi, „kršćanski narodi“ ne žele čuti i učiti o Isusovom nauku. Čini se da su, ponekad, Isusovom nauku daleko bliži totalni stranci glede vjere i da su zainteresiraniji za evanđeosku poruku nego oni, koji su na neki način ipak izloženi poruci evanđelja.

mudraci s Istoka su početak i predstavljaju upućivanje čovječanstva prema Kristu. Oni započinju povorku, koja prolazi tijekom čitave povijesti. Ne predstavljaju samo ljude, koji su našli put do Krista. Oni predstavljaju također i nutarnje iščekivanje ljudskog duha, kretanje religija i ljudskog uma prema Kristu.a koji to kršćani danas hitaju kad se radi o Božjim stvarima?“, pita se papa Benedikt XVI.

Magi su, kako kaže sveti Toma Akvinski, bili prvi plodovi naroda, koji je povjerovao u Krista, jer je njihova vjera bila predznak vjere i odanosti naroda koji su trebali doći Kristu izdaleka. No, bez obzira tko je u pitanju, odakle dolazi ili čime se bavi, svatko ima blago za ponuditi. Mudraci su bili tek prvi. Oni nisu posljednji. Bogojavljenje signalizira da se božićno vrijeme bliži kraju. Ali to ne znači da je sezona darivanja pri kraju.

15 komentara

Zanima nas Tvoje mišljenje!