NAŠ IZBOR

DR. SC. HRVOJE MANDIĆ: DOKTORAT O UBIJENIM HERCEGOVAČKIM FRANJEVCIMA

Naša ognjišta – Tomislavgrad (br. 4-5/2020.

Hrvoje Mandić rođen je 1987. u Mostaru. Osnovnu školu i Gimnaziju fra Dominika Mandića završio je u Širokom Brijegu. Preddiplomski studij povijesti i pedagogije upisao je 2006. na Sveučilištu u Mostaru, gdje je 2009. stekao diplomu prvostupnika povijesti i pedagogije. Diplomski studij povijesti upisao je 2009. na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2011. stekao naziv magistra povijesti. Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu 2014. upisao je poslijediplomski doktorski studij povijesti gdje je i doktorirao 14.02.2020. na temu Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću. Zaposlen je u Središnjem uredu za arhivsku građu Sveučilišta u Zagrebu. Objavio je više stručnih radova i sudjelovao na više simpozija.

Poštovani gospodine Mandiću, Vaša doktorska disetracija se u našim akademskim krugovima doživljava kao svojevrstan znanstveni endem? Po čemu je ona posebna?

  • U komunističkoj Jugoslaviji svako bavljenje ovom temom bilo je jako otežano, usudio bih se reći i kažnjivo te je nametnut svojevrsni embargo na proučavanju iste. U razdoblju nakon pada komunističke vlasti i uspostave slobodne i samostalne Republike Hrvatske početkom devedesetih godina stvoreni su povoljniji uvjeti za daljnja istraživanja zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu i poraću, ali i u desetljećima koja su uslijedila. Radi se o tome da su se demokratskim promjenama otvorili pristupi arhivima, odnosno povijesnoj građi iz vremena bivše Jugoslavije. U hrvatskoj historiografiji nametnuo se drugačiji pristup istraživanju, a tematika koja je privukla razmjerno najviše pozornosti su prešućeni komunistički zločini u Drugom svjetskom ratu i poraću. Dakle, razlog leži u tome što je znatno olakšan pristup arhivskim i drugim izvorima.

Otkud Vam poticaj i nadahnuće? Zašto se za svoj znanstveni rad izabrali upravo tragičnu sudbinu hercegovačkih franjevaca?

  • Dva su ključna razloga. Prvi je privatno-obiteljske prirode jer dolazim iz loze Mandića s Ciganskog brda na Širokom Brijegu kojoj pripadaju ubijeni fra Nevinko Mandić i jedan od najznačajnijih hrvatskih franjevaca u drugoj polovini 20. stoljeća fra Dominik Mandić. Drugi razlog je znanstveni, a riječ je o proučavanju japanske vojne doktrine poglavito u Drugom svjetskom ratu. Diplomirao sam na temi „Kamikaze – japanske specijalne postrojbe u ratu na Pacifiku 1941.-1945.“ Studiozno sam proučavao doktrinu dobrovoljne smrti koja uključuje položiti život za Domovinu, odnosno japanskog cara. Istraživanje me vodilo do kršćanstva i mučeništva, odnosno do pobijenih hercegovačkih franjevaca koje proučavam od 2010. godine.

Od različitih sveučilišnih ustanova za svoj doktorat izabrali ste Fakultet hrvatskih studija? Zašto? Kako Vi vidite to visoko-školsku ustanovu?

  • Smatram da Fakultet hrvatskih studija ima izrazito kvalitetnu katedru, odnosno Odsjek za povijest na području Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Na Hrvatskim studijima imao sam priliku jako puno učiti od izrazito kvalitetnih kolega, profesora i suradnika s kojima sam surađivao na istraživanjima i poučavanjima tradicionalnih, suvremenih kulturoloških te društvenih tema vezanih za Republiku Hrvatsku, hrvatski narod i iseljeništvo te njihovu intelektualnu povijest i zbilju.

Kako ste dolazili do dokumenata? Je li bilo onih na kojima leži prašina od veljače 1945.? Ima li, možda, još negdje nešto što je „pod embargom“!

  • Dokumentaciju pažljivo skupljam još od 2010. iz Vojnog arhiva u Beogradu, Arhiva HNŽ-a u Mostaru, Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, do arhiva u Washington D.C.-u. Uz velike napore i nastojanja uspio sam pregledati Spise provincije iz 1940. i 1941. u Arhivu hercegovačke franjevačke provincije u Mostaru, a unatoč daljnjim nastojanjima nisam mogao dobiti uvid u fond Spisi provincije od 1942. do 1945.

Zagovarate tezu kako ubojstva svećenika i civila pred kraj Drugoga svjetskoga rata nipošto nisu bila slučajna i sporadična? Tko stoji na vrhu zapovjedne piramide: Tito ili Vrag, ili obojica? Što se iščitava iz dokumenata?

  • Sva ubojstva su bila ciljana i unaprijed osmišljena. Josip Broz Tito, vođa KPJ-u i zapovjednik Vrhovnog štaba NOV I POJ odgovoran je za pokolje hercegovačkih franjevaca.

Unatoč tomu što ste znanstveno pratili sudbinu hercegovačkih fratara, recite nam, ima li poneka dramatična, pa i svetačka protežnica koju bi valjalo istaknuti na putu k oltaru naših mučenika?

  • U desetogodišnjem proučavanju života hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i poraću istraživački me zaokupio fra Leo Petrović. On je za hercegovačke prilike bio poput kardinala Alojzija Stepinca, prijatelj „Židova i Srba“ odnosno spašavao je sve protivnike ustaškog režima te pomagao svome narodu, prognanom i siromašnom iz ratom pogođenih područja.

Ukratko: zašto su ubijeni hercegovački fratri i znaju li se po dokumentima njihove ubojice, ali i gdje su grobovi?

  • Pretpostavlja se kako razlog pokolja leži u tome što većina nije bila kompromitirani suradnjom s ustaškim režimom, a s druge je strane većina njih bila protiv bezbožnog komunističkog ateizma. Kao takvi, smetali su komunističkom režimu, jer osim što su bili slobodni, društveno prihvatljivi i intelektualci, bili su i svećenici Katoličke Crkve. Još uvijek ima dosta posla oko pronalaženja njihovih grobova, ali i ubojica te okolnosti smrti.

Bili ste prisutni, kao mlad ekspert, izricanju presude „šestorici iz HB“. Što nikad ne možete zaboraviti, zapravo, što želite iz tog iskustva podijeliti s našim čitateljima?

  • Kao povjesničaru jasno mi je da je za potrebe osuđujuće presude i izricanja ovako drakonskih kazni, bilo potrebno dokazati navodni međunarodni sukob. Stoga je bilo potrebno napraviti obilje konstrukcija u čemu su sudjelovale mnoge institucionalne i izvaninstitucionalne skupine iz Srbije, BiH, a na žalost i Republike Hrvatske. Na nama povjesničarima je da se ovim temama pozabavimo u budućnosti.
  • Uz čestitke urednika Naših Ognjišta završno pitanje. Što želite poručiti našoj mladeži u koju i Vi spadate, a mi od nje mnogo očekujemo? Zašto se školovati i obrazovati, vrt saditi i njive orati? Kako očuvati vjeru, nadu i ljubav?

Notorna je činjenica da velika očekivanja od pojedinca ili kolektiva imaju za posljedicu velik pritisak. Pojedinac i momčadi znaju „puknuti“ pod pritiskom i razočarati ostale, a sve zbog nametnute odgovornosti. Profesionalno obavljati posao/zanimanje u kojima pokazujemo rezultate i pri tome ukoliko smo strastveni zaljubljeni u to onda će se rezultati vidjeti kroz vrijeme i godine mukotrpnog rada. Za uzor svima nam mogu biti pobijeni hercegovački franjevci, poglavito profesori, doktori znanosti u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu s pravom javnosti. Vrhunski stručnjaci u svojim znanstvenim područjima, a istodobno veliki u odnosu s „običnim ljudima“ siromašnog hrvatskog pučanstva u Hercegovini. Simbioza intelekta (znanja u bilo kojoj struci) i velikog srca za brata čovjeka stvara autentičnog kršćanina osposobljenog za djelovanje u turbulentnim društvenim gibanjima.

Zanima nas Tvoje mišljenje!