„SPORTAŠI S KRUNICOM“ – SVAKODNEVNI DUHOVNI ANTIBIOTIK IZ PARIZA

Kada je don Stjepan Lončar, voditelj HKM u Parizu prije nekoliko godina pokrenuo molitvenu inicijativu „Sportaši s krunicom“ nije ni slutio koliko će ta providonosna ideja značiti našim sportašima koji su se u ovoj pandemiji našli na različitim stranama svijeta. Don Stjepanova inicijativa došla je kao duhovni antibiotik u nevoljama osamljenosti i izolacije, a o njegovu apostolatu sportaša pisali su mnogi. I on sam za HKM je pojasnio u travnju 2020. ideju svog apostolata. Sabrao je brojna sportska imena i počeo zajedno s njima preko društvenih mreža triput dnevno moliti krunicu. Životne i pastoralne okolnosti odnijele su ga u jedan od svjetskih centara – Pariz, mjesto na kojem se često susreću naši sportaši, osobito u zračnim lukama dok putuju svijetom. Mnogi od njih su znali da ih tamo čeka i don Stjepan sa svojom molitvenom i svakom drugom potporom. Brojni sportaši iznijeli su svoje svjedočanstvo o tome što im znači molitva i potpora svećenika dok su tisućama kilometara daleko, osobito u ovoj pandemiji kad im je teško, a ponekad i nemoguće sabrati vlastitu obitelj. O tome je u Glasu Koncila posvjedočio i nogometaš Ivo Grbić. On ovako opisuje don Stjepanovu inicijativu: »Tri puta na dan molitveno nas povezuje preko aplikacije Zoom: možemo se uključiti na molitvu krunice u 9 sati ujutro, u 15 na krunici Božjega milosrđa i u 21 navečer ponovno na Gospinoj krunici.«

Naš urednik susreo je don Stjepana u Parizu u Kapeli čudotvorne medaljice gdje često moli za sve nas, osobito sportaše koji su s njim na životnom i molitvenom putu. Uz zahvalnost za zauzeto pastoralno djelovanje postavio mu je nekoliko pitanja.

Što Vaša molitvena inicijativa znači sportašima koji su često, osobito u ovim pandemijskim okolnostima, daleko od obitelji i Domovine?

• Najveći problem svima je osamljenost. Često zbog novih pandemisjskih pravila ne mogu dovesti obitelj, osobito oni koji su npr. u Kini, Kataru, Saudijskoj Arabiji . Postupak sređivanja različitih papira i dozvola traje mjesecima. Nužna su cijepljenja, a svima teško padaju i uobičajene izolacije. U mnogim sredinama gdje žive naši sportaši uopće nema katoličke crkve ni prilike da prebivaju svetoj misi. Naše svakodnevno druženje u molitvi svete krunici njima puno znači. Sami svjedoče koliko im znači povezanost u molitvi, ali i njihova međusobna povezanost. Preko molitvene grupe i oni se virtualno druže, razmjenjuju iskustva i različite ideje. Na taj način su u kontaktu s Domovinom i zbivanjima u njoj.

Otkud Vam ideja da se baš bavite sportašima i apostolatom sportaša.

• To uopće nije bilo u mom planu ni programu. Dogodilo se sasvim slučajno. Jedan moj prijatelj nogometaš igrao je u Kölnu i jednom razgovoru mi kaže da svaki dan moli krunicu Božanskog milosrđa u 15 sati, a da to čin uključivši se na Youtube. Onda sam rekao da i ja molim pa da to možemo činiti zajedno uživo. Spojili smo se preko aplikacije i počeli moliti zajedno. Počeli smo nas dvojica, a on mi je rekao za još jednog prijatelja, a onda ovaj drugome i tako se jako brzo počela širiti molitvena grupa. Ovih dana brojimo oko 120 članova Grupe. Molimo u tri termina dnevno zbog različitih vremenskih zona u kojima žive naši sportaši. Javljaju se onoliko koliko mogu između treninga, natjecanja i drugih obaveza.

Koliko Vam pogoduje činjenica da živite i djelujete u Parizu

• Često se susrećem s našim sportašima. Dočekujem ih pri dolasku i često ih ispraćam na odlasku. Ponekad i ja poletim npr. u Amsterdam, Frankfurt ili neku drugu destinaciju. Najčešće pri tom susretu naši sportaši žele ispovijed i blagoslov, a to je svećeniku najbolja satisfakcija za uloženi trud. Znači, i zračne luke su mjesto duhovne obnove i susreta. Uz te susrete, kad god imam koji slobodan dan, posjećujem naše članove diljem svijeta. Bio sam nedavno u Poljskoj kod nogometaša, pa nekoliko dana u Njemačkoj kod naših rukometaša. Ovih dana dolazi jedan naš nogometaš u Lille, pa će se uključiti u ovo našu hrvatsku katoličku zajednicu. Ovdje u Parizu je i nekoliko rukometaša i oni redovito dolaze na svetu misu nedjeljom u podne. U Monacu je Niko Kovač. S njim sam često u kontaktu. Odem ja ponekad do njega, a dođe i on u Pariz. Nikada nisam planirao raditi sa sportašima. Taj apostolat i pastoral nastao je sasvim spontano.

Znači, sportska molitvena zajednica svjedoči svoju vjeru ?

• To je lijepo doživjeti. Ovih dana šalje mi jedan rukometaš poruku da je stigao iz Osijeka igrati ovdje u Parizu. Broj mu je dao naš drugi rukometaš. Želio je odmah znati kad su svete mise i kad se možemo susresti. Dolaze i nogometaši i košarkaši koji su u Parizu ili Francuskoj. Oni znaju da sam ja tu i brzo uspostavljamo kontakt.

Vaš apostolat se razvija i ima dobru perspektivu. Razmišljate li možda o nekim susretima, duhovnim obnovama da se članovi i uživo upoznaju?

• Mi to već radimo. Imali smo duhovne susrete u Međugorju, pa onda i u Zagrebu. Teško je sve skupiti zbog njihovih različitih obaveza u klubovima. Mi dogovorimo termin pa tko može taj dođe. U planovima nas je dosta usporila i korona, a čim bude moguće opet ćemo organizirati susret u Zagrebu, Međugorju ili nekoj drugoj svjetskoj metropoli.

Znači kreativno ste iskoristili nove tehnologije?

• Naš papa Franjo nas poziva da upravo ta moćna medijska sredstva koristimo za evangelizaciju. Ja sam spontano krenuo s ovom inicijativom koja se lijepo razvila i proširila. Mnogi mediji su već o tome pisali, a brojni naši sportaši svjedoče koliko im znači krunica i sveta misa. Našli su način povezanosti s Bogom i međusobno. Nadam se da će sve biti na našu vjerničku izgradnju.

Zahvaljujemo Don Stjepanu na ljubaznosti i razgovoru, a svim našim sportašima da sačuvaju vjeru i ostvare životne i sportske ciljeve. Lijepo je čitati, gledati i slušati njihova svjedočanstva.