MANGUPI U NAŠIM REDOVIMA: FRANCUSKI BISKUPI I „DŽENDER – NEUTRALNI“ KRSNI LISTOVI

Danas će zacijelo tvrđi komunisti rado priznati da je raznim komunističkim režimima doista kraj došao zbog „mangupa“ u njihovim redovima, pa je možda posrijedi svojevrsna obistinjena prognoza (tko zna…).

Vrijedi li i kod nas katolika ovo što je komunistima prognozirao drug Lenjin?

Doduše nam je Gospodin izrekao da Crkvu ni vrata Pakla neće nadvladati (usp. Mt. 16, 18-19), ali da nam stvari trenutačno baš i ne idu kako treba (koliko se tiče ovog bogatijeg dijela svijeta, barem) – prilično je jasno. Možda zbog „mangupa u našim redovima“? „Kukolja“, biblijskim jezikom (usp. Mt 13, 24-30)…

U svakom slučaju pogledajmo recentni primjer o kojemu početkom ove 2020. godine pišu katolički mediji u svijetu.[1] Naime je – nakon što već preko godinu dana neke francuske biskupije koriste „rodno–neutralne“ krsne listove (vidi ovdje) – izašla okružnica[2] koju je 13. prosinca 2018. godine francuskim biskupima bio poslao biskup Joseph de Metz-Noblat, predsjednik Savjeta za kanonska pitanja Francuske biskupske konferencije.

Dopis se poziva na Kanon 843. Zakonika kanonskog prava, kojega nije teško ovdje citirati u cijelosti:

Kan. 843 – § 1. Posvećeni služitelji ne mogu uskratiti sakramente onima koji ih prikladno traže, koji su valjano raspoloženi i kojima se pravom ne zabranjuje primanje sakramenata.

2. Pastiri duša i ostali vjernici dužni su, svatko prema svojoj zadaći u Crkvi, brinuti se da se oni koji traže sakramente priprave za njihovo primanje potrebnom evangelizacijom i katehetskom poukom, pazeći na odredbe koje je izdala mjerodavna vlast.

I dakle, kakve veze ima taj kanon s „rodno-neutralnim“ krsnim listovima?. Normalnom oku valjda nikakve, ali „mangupskom oku“ biskupa koji potpisuje dopis se čini da bi tu bio sadržan pravni nalog da u situaciji kada je „obiteljska situacija u Francuskoj sve složenija“, treba početi sastavljati krsne listove u kojima se „naprosto konstatira obiteljska situacija, bez izricanja moralnog suda o njoj“.

I što sada, možda dijete stvarno ima dvije mame? Ili dvojicu tata? Ili je tata mama i obrnuto?

Uglavnom, prema predsjedniku Savjeta za kanonska pitanja Francuske biskupske konferencije, bilo bi prikladno više ne spominjati termine „otac“, „majka“, „kćer“ i „sin“. Drugi kanonski pravnici u Francuskoj – kako primjerice objašnjava nadbiskup Rouena msgr. Dominique Lebrun o stajalištima onih iz svoje nadbiskupije[3] – ne smatraju da su ti zaključci pravilni, niti da treba takve riječi ispuštati iz krsnih listova. Pa po mnogim francuskim biskupijama do danas koriste stare krsne listove.

E sada, ono što mediji opažaju jest, da zbog opiranja naroda provođenju dženderističkog projekta u Francuskoj ondašnje državne vlasti već 7 godina okolišaju s uvođenjem „rodno-neutralnih“ izvoda iz državnih matičnih knjiga. Pa sada ispada da katolički biskup Joseph de Metz-Noblat predvodi u uvođenju rodnoideoloških standarda.

I sada, proizlazi da se uzalud (primjerice) pri Svetoj Stolici objavljuje dokument „Muško i žensko stvori ih“ (Kongregacija za katoličku edukaciju, Vatikan, 2019. god.)[4], gdje se na 32 stranice detaljno obrazlaže „o pitanju rodne teorije u obrazovanju“, pa se daju razlozi nepravilnosti sagledavanju da bi moglo postojati više od dva spola, da bi se moglo mijenjati spol (tj. biti „transgender“), ili da bi mogla postojati neka „rodno-neutralna“ osoba (toč. 24.-26), te naposljetku – iako se upućuje na izrazitu potrebu da kršćani i osobito kršćanski odgojitelji pažljivo slušaju argumente onih koji se ne slažu s naukom Crkve, te da se s takvima mora u dijalog ulaziti s poštovanjem – u toč. 31.-36. jasno ukazuje da se kršćanska antropologija snažno oslanja na biblijsku poruku da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku – i to kao muško i kao žensko (Knjiga postanka 1,27). Onda se u tom dokumentu (kojega neki francuski biskupi očito „ne zarezuju dva posto“) lijepo govori da je takva kršćanska vizija čovjeka temelj kršćanskog shvaćanja obitelji, kao mjesta suštinski potrebnog za razvoj djece: „Djeca imaju pravo… da odrastaju u obitelji s jednim ocem i jednom majkom koji stvaraju okoliš pogodan za djetetov razvoj i sazrijevanje… u odgovarajućem odnosu kojega predstavljaju muškost i ženstvenost oca i majke … gdje djeca mogu naučiti prepoznavati vrijednost i ljepotu razlika između spolova, kao i njihovo jednako dostojanstvo, te njihovu recipročnost na biološkoj, funkcionalnoj, psihološkoj i društvenoj razini.“

Ma naravno, tko u današnje vrijeme brze informacije ima vremena listati te vatikanske dokumente napisane kao literatura za polaganje ispita na fakultetu… ali krsni list, pročitati će svatko. I vidjeti da mu otac nije „otac“, majka nije „majka“, da on/ona nije ni „sin“, ni „kćer“.

Da on/ona nije ni „on“ ni „ona“. Nego „ono“. Jer tako kaže Crkva. Samo po nekim francuskim biskupijama, zasada; i makar uz opravdanje da je „obiteljska situacija u Francuskoj sve složenija“, pa je onda za Katoličku crkvu navodno ispravno da se „naprosto konstatira obiteljska situacija, bez izricanja moralnog suda o njoj“. Pa je onda ispravno demoralizirati i odricati moralnu potporu svima onima koji se već godinama zauzimaju da „otac“ i „majka“ u Francuskoj ne postanu „roditelj 1“ i „roditelj 2“.[5]

Dario Čehić

Slika: Diocèse de langres

[1] „French bishop calls for baptism records to drop ‘mother-father,’ adapt to ‘complex’ families“, Jeanne Smits, LifeSiteNews, 3. siječanj 2020.

[2] „Les actes de baptême ne feront plus mention de paternité et de maternité“, 29. prosinca 2020., CONTREinfo.com, 29. prosinca 2020.

[3] „Les évêques de France conseillent d’employer “parents” plutôt que “père et mère” sur les actes de baptême“, Robin Verner, BFM TV, 17. siječnja 2020.

[4] “MALE AND FEMALE HE CREATED THEM” TOWARDS A PATH OF DIALOGUE ON THE QUESTION OF GENDER THEORY IN EDUCATION“, Kongregacija za katoličku edukaciju, Vatikan, 2019. god.

[5] „France : les parents ne sont plus « père » et « mère » mais parent 1 et parent 2“, LesObservateurs.ch, 15. veljače 2019.