DOKLE GOD KUCA JOŠ JEDNO MAJČINSKO SRCE – U OBRANU I POHVALU MAJČINSTVA

DOKLE GOD KUCA JOŠ JEDNO MAJČINSKO SRCE

U OBRANU I POHVALU MAJČINSTVA

Marije Nagele

12. svibnja 2024.

Majčinstvo je misterij ljubavi. Vjerojatno nikada nije bilo manje cijenjeno nego danas.

Biti majka najveći je i najsnažniji otpor kulturi smrti.

To je razvoj, proces koji je počeo nekoć veoma polagano, naizgled bezazleno, a koji uzima sve više maha: obezvrjeđivanje ljudskog života. Ključne riječi kao što su “sloboda prekida trudnoće” ili “legalizacija surogat majčinstva” gotovo su dio mainstreama u politici i društvu te su iskovane u oštre mačeve u predizbornoj kampanji. Svaki od tih napada također je ozbiljan udarac onima koje jedine mogu nositi i rađati novi život, koje djetetu mogu pružiti ljubav i sigurnost na jedinstven način te koje nitko drugi ne može zamijeniti: majkama.

Sve što je lijepo i sveto u ljudskom životu jest izopačeno ili se izopačuje te se treba kontrolirati. I tako se neizbježno nalazimo u situaciji u kojoj ne samo da okolina sve više i više degradira ili čak prezire majke, nego i u kojoj su, zbog društvene uvjetovanosti, mnoge same žene toliko nesigurne da kategorički odbacuju majčinstvo ili sebe vide kao majke ili pak imaju osjećaj nelagode ili inferiornosti. Kolike su majke, ali i očevi i djeca, prevareni ovakvim stavom!? Koliko se time uništava ljubav, zadovoljstvo i zahvalnost, koliko se time uništava zdrav razvoj mladih?

Što zapravo znači majčinstvo? Nije li prije svega žrtva imati djecu što je ujedno i prekretnica u životu žene te ona postaje naskroz ovisna o djeci pa time gubi samoostvarenje i slobodu? Nije li potpuno iracionalno odvažiti se postati majka?

Dar samozaborava

Moderni ljudi sigurni su u jedno: da kao majka gubiš sebe – a to je veliki gubitak.

Majčinstvo može imati svoje lijepe aspekte; ali u konačnici uvijek odjekuje da je inferiorno u usporedbi s onim što bi žena inače mogla biti ili imati: Hobije, prijatelje, slobodno vrijeme, briga o sebi, profesionalni uspjeh – sve ženi izmiče kroz prste kad rodi dijete, čije potrebe mjesecima i godinama vežu i uzimaju majčino vrijeme, energiju i pozornost.

Zapravo, ova ideja nije neutemeljena. Umjesto toga, to je jednostavno činjenična stvarnost. Kao majka i slobodoljubiva žena koja svoj posao cijeni kao poziv, znam koliko težak može biti gubitak kada iz ljubavi prema svojoj djeci ostavite po strani široka i velika područja svog života.

Da, dijete mijenja sve, a od trudnoće preko poroda do odgoja biti majka košta beskrajno mnogo i tjera ženu uvijek iznova do granica njezinih sila – i onkraj fizičkih snaga. Zahtijeva predanost i odricanje od mnogih dragih i zanosnih sloboda i uspjeha.

Je li zbilja gubitak “izgubiti” sebe?

Ali veliko je pitanje: Je li doista gubitak “izgubiti” sebe? Je li gubitak ako zaboravim sebe i umjesto toga se fokusiram na drugu osobu? Je li gubitak u potpunosti služiti ovoj osobi i cijeloj obitelji – jer to je sve što ja kao majka radim kad najviše vremena provodim hraneći svoje dijete, presvlačeći ga, s ljubavlju ga ljuljajući da utone u san i nježno ga mazim, zadovoljavajući tako sve njegove potrebe?

Čini se da se mnoge žene danas plaše ovoga koraka koji im mijenja život. Ali trebali biste se zapitati: Želim li doista da se moj život nastavi onakvim kakvim sada živim? Je li to zapravo privlačan i opravdan zahtjev? Ili nije li većma iluzija da to zadržavanje mojih navodnih sigurnostî i slobodâ osigurava istinsko i trajno ispunjenje i sreću?

Štaviše, promjene, izazovni i teški trenutci u životu ono su od čega najviše profitiram u svojoj osobnosti. Upravo te faze života koje me puno koštaju, u kojima mogu pokazati od čega sam sazdana, pomažu mi da idem naprijed i otvaraju mi nove obzore. Trenutci u kojima se zaboravim i stavim u službu drugoga čine da se sa zadovoljstvom i ponosom osvrnem unatrag te iz njih izlazim jača nego što sam ikada prije bila.

Često se sjetim neusporedivog osjećaja kada sam prvi put mogla držati svoga prvog sinčića u naručju. Nakon poroda koji je bio sve samo ne savršen i lagan, u tom trenutku sav trud i sve vanjsko nestalo je u pozadini. Činilo se kao da se u tom trenutku promijenilo težište svijeta. Odjednom nisam više bila centar svoga maloga svijeta – nego je to mjesto zauzelo moje dijete. Samo tako.

Upravo to iskustvo ne čini ženu gubitnicom ni žrtvom, kako često čujemo. Ne, to ih čini pobjednicama: nad samima sobom, nad vlastitom uskogrudnošću i osjećajem da su središte svijeta.

Jer paradoksalna je istina ljudskog života da sreću i ispunjenje ne nalazimo kada težimo vlastitoj sreći – nego kada zaboravimo sebe i usredotočimo se na sreću drugih.

Moć ljubavi

Ipak, čini se da onog trenutka kada žena postane majka ne gubi samo sebe nego i svu moć. Jer je vezana uz malog čovjeka koji ne može preživjeti bez nje i treba majku non-stop. Koje bi i kakve velike stvari mogla postići?

Istina je, međutim, da su majke te koje oblikuju svijet sutrašnjice te koje su na taj način kadre graditi ili uništavati društvo i svijet. Majka je ta koja svojim ponašanjem uči dijete što znači biti dobar čovjek i kako izgleda ispunjen život.

Ona je prvi i najbolji uzor djetetu od kojeg mogu naučiti da je posvećenost drugim ljudima vrijedna i ispunjavajuća. Ima moć da djetetu na jedinstven način kroz cijeli život pruži osjećaj da je bezuvjetno voljeno i vrijedno, da je dobro što je živo. Kao nitko drugi, majka vidi koje kvalitete i sposobnosti drijemaju u maloj osobi. Ona je prva koja ima priliku prepoznati i promicati ono što je dobro te pomoći djetetu da svlada ono što je manje dobro, umjesto da dopusti da ono dominira nad majkom. Kakva je to i koja povlastica moći u toj mjeri utjecati na drugu osobu i oblikovati je!?

Ipak, ovo veliko dostojanstvo – i htjela bih reći “moć” – odgoja djeteta nosi sa sobom i bolno iskustvo neuspjeha. Kao mama, svaki dan vidim svoje granice. Vidim gdje griješim u odgoju i gdje sam nesavršena u svojoj osobnosti, jer dijete odražava, zrcali sve što radim, bez pitanja.

Nigdje drugdje nisam tako izravno svjesna koliko sam ograničena. A ipak me moje dijete voli – upravo takvu. Zato što sam ja njegova mama. Unatoč mojim greškama. Voli me bezuvjetno.

Majčinstvo daje poniznost. Daruje mudrost – jer mogu sagledati i vidjeti što je stvarno bitno. A to nisu godišnji odmori, društvena priznanja niti naizgled važni uspjesi na poslu ili zvanju. Nego sigurnost da si najvažnija, najbitnija osoba u tuđem životu.

Sloboda u predanju

Još jedan ljudski paradoks otkriva se u majčinstvu: Naime, krajnja sloboda nije raditi ono što želim, nego u odricanju od vlastitih prividnih sloboda, zbog ljubavi.

Upravo ta ljubav čini da majka živi bezuvjetno predano, bez razmišljanja. Kroz ljubav je sposobna nadići sebe i vlastite granice u trenutcima kada joj se čini da joj vlastite snage više ne dostaju. To je vjerojatno najočitije pri rođenju djeteta. Ta je ljubav toliko duboka da odustajanje nije opcija ni u najtežim trenutcima. Jer kao mama znam: moje me dijete treba. A ja sam nenadomjestiva, nezamjenjiva. Nitko drugi ne može biti uz moje dijete na način na koji to ja mogu biti. Nitko ne može nadomjestiti niti zamijeniti moju ljubav. Odanost majke prepuna ljubavi nadilazi sve granice i stoga je to nenadmašna sloboda.

Najvažnija izjava o ljepoti života

Reći da djetetu i prenositi, davati život znači u svojoj najdubljoj srži, reći da i sebi. Kako bi se osoba bolje “ostvarila” nego u tako snažnom i dubokom da sebi i vlastitom životu? Postati majka je najvažnija tvrdnja kako je naime život lijep i vrijedan. Iz tog stava majka daje sebe – da bi drugoj osobi darovala život. I svaki dan iznova doživljava ljepotu života kroz začuđene oči svoga djeteta.

Postajući majka, kroz majčinstvo, žena na potpuno novi način upoznaje sebe i vrijednost života te dobiva priliku svakim danom sve snažnije reći da životu, samoj sebi i vlastitom djetetu.

Bezuvjetna ljubav mog djeteta prema meni, svojoj majci, uči me da volim i prihvaćam sebe. Moj vlastiti neuspjeh u mnogim malim trenutcima ujedno je i svakodnevna nova škola poniznosti. Ništa mi ne pokazuje tako jasno veličinu ljudskih bića ali i njihovu krhkost – jer shvaćam, osobito tijekom trudnoće, pri porodu i s obzirom na mnoge opasnosti kojima je dijete izloženo:

U konačnici netko drugi drži moj život i život moje djece u svojim rukama.

Tajna ljubavi spašava svijet

U konačnici, majčinstvo je misterij, čudesna tajna ljubavi. To je nešto nekontrolirano, što nekako prkosi logici ovoga svijeta, jer beskrajno nadilazi puki razum. Ovo bi mogao biti jedan od razloga zašto se majčinstvo osporava danas više nego ikad prije.

Veza između majke i djeteta je neraskidiva i vječna, kao nijedna druga. Ali ne odlukom poput one koju donosimo sklapanjem doživotnog partnerstva. Nego kroz samu prirodu.

Koliko god netko možebit očajavao zbog nastojanja ovoga našeg vremena da uništi sve što je sveto i lijepo u ljudskom životu, nije rješenje pomiriti se s ovom kulturom smrti koja dominira našim svijetom. Nije rješenje ni samosažaljenje zato što se majke sve manje cijene. Ono što mi kao žene, što mi kao majke, možemo i trebamo učiniti jest razumjeti i povratiti ljepotu i dostojanstvo majčinstva.

Krajnji otpor

Biti majka prepuna ljubavi najjači je otpor svakom napadu na život. Ne postoji veća prilika za promjenu prema kulturi života nego kroz ljubav majke koju ona prenosi na naraštaj i koja se tako umnožava.

I da: To je ljepota i dostojanstvo koje često boli, koje traži beskrajno mnogo od nas žena – složit će se sa mnom svaka žena koja je bilo kada rodila. Ali tako je to sa svim stvarno vrijednim stvarima u životu. Koštaju znoja, krvi i suza i zbog toga to još jače sjaje. Svaka graška znoja, svaka prolivena suza, svaka kap krvi brusi se o neobrađeni dijamant koji tek tada razvija svoj puni sjaj. Grubi dijamant koji tek brušenjem poprima svoj puni sjaj.

Stoga je nemoguće da kultura smrti ima posljednju riječ sve dok na ovome svijetu postoji ijedna majka puna ljubavi koja je svjesna vrijednosti i dostojanstva svoje ženstvenosti, svog majčinstva.

Pa ovo su možda najvažnije riječi u ovom tekstu, danas definitivno najvažnije: Hvala mama!

Maria Nagele, rođena u Bavarskoj 1995. godine, udana je i majka dvojice sinova. Od završetka studija socijalne pedagogije 2018. radi u Profemina na savjetovanju i osmišljavanju digitalnoga savjetovanja za trudnice u potrebi.

Izvor: https://www.corrigenda.online/leben/muttertag-solange-noch-ein-einziges-mutterherz-schlaegt

Preveo i priredio fra Tomislav Pervan, Međugorje, 19. lipnja     2024.