NAŠ DOMOVINSKI RESPONDEO: SVAKU ŽRTVU TREBA POŠTOVATI, ALI ISTINU IZNAD SVEGA! ZATO SRETAN VAM DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI!

Piše: prof. dr. Božo Skoko

U prigodi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, evo nekoliko činjenica koje bi stalno trebalo ponavljati pred onima koji pokušavaju relativizirati činjenice o tome tko je bio žrtva, a tko agresor, a posebno pred velikosrpskom propagandom, koja kontinuirano širi laži o “genocidu,  protjerivanju i masovnim ubojstvima” tijekom Oluje:

– Rat u Hrvatskoj je započeo 1991., a Oluja 1995. je donijela slobodu, mir i razvoj zemlje slomivši velikosrpsku agresiju i omogućivši završetak rata i u BiH. Zato 5. kolovoza Hrvatska s punim pravom treba i mora slaviti. Vučić i njegovi sateliti u Hrvatskoj moraju shvatiti da je Oluja posljedica jedne promašene politike dirigirane iz Beograda, višegodišnjeg progona Hrvata i razaranja njihovih domova, okupacije i terora, a ne početak progona i zategnutih hrvatsko-srpskih odnosa, kako često čujemo iz Beograda.

– Oluja je uslijedila nakon što su iscrpljene sve mogućnosti pregovora, te nakon što su pobunjeni Srbi odbili tzv. plan Z-4, kojim im je međunarodna zajednica uz suglasnost državnog vrha nudila doslovno državu u državi. Oni su odbili bilo kakav život u sklopu Hrvatske, a svoju su fašističku tvorevinu namjeravali pripojiti Srbiji.

– Masovni odlasci nisu bili nikakvo organizirano protjerivanje Srba već ideja iz tadašnjeg Knina i Beograda sa ciljem stvaranja histerije. Tadašnji je predsjednik Tuđman otvoreno pozvao sve građane srpske nacionalnosti da ne napuštaju svoju domovinu, a uskoro je abolirao cak i one koji su se ogriješili o hrvatske zakone.
Hrvatska je učinila sve da se vrate svi koji zele i uložila milijune eura u obnovu porušenih domova. Srpska manjina u Hrvatskoj, posebno njezino politicko vodstvo, danas uživaju prava i privilegije kakve ne uživa nijedna manjina u Europi.
Podsjetimo:

– Dana 4. kolovoza 1995. “Vrhovni savjet odbrane Republike Srpske Krajine”, donio je, “odluku da se zbog preventivnih i bezbjednosnih razloga organizuje evakuacija civilnog stanovništva Sjeverne Dalmacije i južnog dijela Like”.
“U organizaciji evakuacije i pratnji stanovništva, aktivno će učestvovati pripadnici mirovnih snaga Ujedinjenih nacija, uz Civilnu zaštitu RSK. Na ovaj potez Vrhovni savjet odbrane se odlučio kako bi se zaštitilo civilno stanovništvo od eventualnih daljnjih napada hrvatske artiljerije i kako bi srpski borci, koji drže linije odbrane, bili rasterećeni brige za svoje porodice (…) Vrhovni savjet odbrane apeluje da građani Krajine, na području sa koga se organizuje evakuacija stanovništva, ne preduzimaju samoinicijativne akcije i da ne nasjedaju na hrvatsku propagandu.”
A ta “hrvatska propaganda” je bila poziv predsjednika Tuđmana da svi koji se nisu ogriješili o ratne zločine ostanu u svojim domovima i uživaju sva prava i obveze građana Hrvatske…

– Na području oslobođenom operacijom Oluja ostalo je oko 10 tisuća od ukupno 168 tisuća etničkih Srba koji su na tom području živjeli prije početka rata 1991. godine. Nakon rata registriran je povratak njih 133.000, koji u Hrvatskoj ostvaruju sva prava kao i drugi građani Hrvatske. Prema Haaskom sudu ukupno su poginule 44 civilne žrtve. HHO je svojedobno baratao sa 677 poginulih i nestalih, ali taj broj nisu uspjeli dokazati pa je odbačen u Haagu kao nevjerodostojan.

– Za kaznena djela za vrijeme “Oluje” i nakon nje – ubojstva, pljačke i palež – osuđeno je čak 2.380 osoba.

– Zahvaljujući operaciji Oluja omogućen je povratak za oko 300.000 Hrvata i drugih nesrba koje su vlasti samoproglašene “RSK” 1991. i 1992. godine protjerale s okupiranih područja.

– Olujom je okončana velikosrpska agresija na Hrvatsku započeta 1991. u cilju stvaranja Srbije do Karlovca, Karlobaga i Senja (u čemu je aktivno sudjelovao i aktualni predsjednik Srbije), a u kojoj je ubijeno vise od 8 tisuća civila, od čega su gotovo polovica žene i djeca, protjerano je 240 tisuća Hrvata, učinjena je materijalna šteta od 400 milijardi dolara (porušeno je cak 14 hrvatskih bolnica, mnogobrojne škole, crkve, tvornice i domovi, opljačkana su kulturna dobra, Hrvatska je imala gubitke zbog uništenog turizma…) itd.

– Iz Republike Srpske (koja je jedini preživjeli dio tog zločinačkog plana) od rata do danas protjerano je i iseljeno 153.000 Hrvata, odnosno njih cak 93 posto od prijeratnog broja, a iz Vojvodine, gdje nije bilo nikakvih oružanih sukoba protjerano je još devedesetih oko 40.000 Hrvata. Ove činjenice gotovo vise rijetko tko spominje!

Prema tome možemo biti ponosni na ovu veličanstvenu pobjedu, koja je zaustavila velikosrpsku agresiju (barem na terenu, jer vidimo da se ona sad pokušava nastaviti kroz tzv. Srpski svet) i Hrvatskoj omogućila toliko željeni mir i slobodu! Da nije bilo Oluje ne bi bilo ni članstva u EU, ni Pelješkog mosta, ni prihoda od turizma, ni razvoja, ni napretka… A bojim se da bi mi s juga do Zagreba i dalje morali putovati i više od 15 sati preko otoka Paga (sjećate se, zar ne?).
Svaku žrtvu treba poštovati, ali istinu iznad svega! Zato sretan vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti!