UZ PEDESETU OBLJETNICU SVEĆENIŠTVA FRA TOMISLAVA PERVANA

PREDSTAVLJENA MONOGRAFIJA “FRA TOMISLAV PERVAN – ZLATOMISNIK”

Želim ovom prigodom izreći očitovanje / deklaraciju o fra Tomislavu i njegovu sveukupnom djelu, jer: znanje je imanje, a imanje – poput njegova – je golemo bogatstvo kojeg ne mogu nagristi moljci. Bog je dao, a fra Tomislav nastavio razvijati taj veliki dar, a potom ga nesebično dijeliti. Od njega se može učiti i naučiti, ali još važnije: osnažiti vjeru, znati je obrazložiti u vlastitim okolnostima i prenijeti novim naraštajima. On kroz različite nagovore i tekstove kao kroz enciklopedijske minijature – duhovno obnavlja i spretno poučava. Donosi vijesti sa svjetskih teoloških učilišta, filtrira različita idejna stremljenja, a onda našoj domaćoj publici iznosi zdrav stav i razmišljanje. U kulturnoj i duhovnoj zapuštenosti suvremenog relativizma fra Tomislav poput jakog idejnog stožera poziva na učvršćivanje duhovnih i intelektualnih temelja svjestan one narodne da „prazna vreća ne stoji!“ Ne dopušta da ostanemo na marginama katoličkog svijeta i da nam samo folklor bude glavna iskaznica koja diktira kulturnu, ali i duhovnu scenu. Isus Krist za njega je alfa i omega, uciljenje i luka spasenja. Zbog slave Kristove sveznadarski sublimira prošlo i sadašnje, a onda daje kreativne i originalne, poticajne i jake smjernice za budućnost. Njegove pisane i izgovorene riječi poput snažna izvora krenu prema svijetu, a onda se granaju u potoke – duhovne vode tekućice, koje se pri kraju njegovih razmišljanja, ponovno ujedinjuju i uviru, sjedinjuju s milenijskim duhovnim bogatstvom kojem je jedini cilj slava Božja i dostojanstvo stvorenja. Zgodno je to štivo za ubrzanu pouku mladih fratara, osobito franjevačke mladeži u Frami – prozor je to u svijet, teologiju, kulturu i umjetnost. Jednostavno, zgodan materijal za ubrzano sazrijevanje i konstruktivno djelovanje budućih naraštaja, u Crkvi i narodu.

On je do svog sedamdesetoga rođendana napisao preko dva milijuna riječi – i to kakvih riječi! Ostavio je intelektualni i duhovni kapital koji gotovo do zadnjeg slova možemo uvrstiti u našu duhovnu baštinu. Istodobno je uz visoku i zahtjevnu intelektualnu razinu kao blagi povjetarac, jer fra Tomislav ustrajno i s ljubavlju ispovijeda, tješi, njeguje, usmjerava, hrabri i blago poučava. Ostao je vjeran svom svećeničkom pozivu, pa uz zagovor svog uzora Sv. Franje, sakramentima jača i hrabri, a ljudski opominje i tješi. Ne kopa po ranama bez zavoja i lijeka, a to je odlika velikih duša i razboritih duhovnika. Ljudi se stoga, pred njim otvaraju, jer njegova diskretnost i nepisani bonton strpljivosti vodi ih jedinom pravom liječniku – Kristu Gospodinu. On je shvatio i prihvatio činjenicu „da su naše savjesti nalik na fina glazbala koja je potrebno neprestano uštimavati“(Ivan Pavao II.). Kroz sakrament ispovijedi zateže savjesti, kao što se zatežu žice žičanog glazbala, pedantno i s ljubavlju. I stoga, neka nas ne čude brojne zahvale i zahvalnice koje mu upućuju penitenti, jer i nama sa strane mogu biti poticaj da ustrajemo u svome zvanju i životnom poslanju.

Nije pesimist niti zlopamtilo. Pokazuje neizmjernu ljubav prema Crkvi i unatoč gorkim iskustvima da je taj vjernički temelj kroz povijest pretrpio mnoge potrese, on s osvjedočenjem uvjerava da njegova statika nikad neće biti poremećena. On upozorava na lukavost i laž, dešifrira okultni govor i ponude onog Lašca od početka. Upozorava često fra Tomislav da ne dopustimo poganstvu da nas prevari bez obzira na popularnost i moć, reklamne punktove koji sežu do naših najzabačenijih sela. Fra Tomislav Pervan, kao duhovni strateg, ističe i naše prednosti: naglašava da su Europa i Hrvatska, bez obzira na nevolje, još uvijek kršćanske. Dokazuje to dostojanstvo osobe i poštivanje njezinih prava, te sve druge kategorije koje uz to idu. Fra Tomislav smišlja kako Evanđelje navijestiti intelektualcima. Zapaža se da jako uvažava opću kulturu i širinu obrazovanja. Takve nijanse u duhovnom smislu znaju detektirati vrhunski duhovni seizmografi i znalci. Hrabro opominje poklonike prolaznosti – skorojeviće – da se umjetnoj, robotiziranoj i brutalnoj kontroli može odgovoriti samo vjerom, sakramentima – a osobito sv. ispovijedi kojoj daruje svoje vrijeme kao svećenik.

Najteže je biti prorok u vlastitu zavičaju, upozoravao je već naš Gospodin, ali je fra Tomislav Pervan unatoč nemilosrdnoj hercegovačkoj Prokrustovoj postelji, uspio zadobiti povjerenje i poštovanje mnogih. Raznolike nevolje mu nisu uspjele sapeti misao, znanje i gorljivost. On je pojava, on je dar, on je hercegovački potok koji pojačava duhovnu rijeku sveopće Crkve, da nas napaja, osvježava i pere. Fra Tomislava valja čitati i pročitati, slušati i poslušati. Pristojno bi bilo analizirati njegove poruke, pouke i preporuke.

Dragi fra Tomislave, s nama si i neka si! Slaviš i neka slaviš – dostojan si slavlja! Živio si i djelovao, sanjao i stvarao između crvenog i crnog, u vremenima teškim i lakim – u vremenima punim milosti – a ja ti želim još puno zdravlja i kreacije sve do volje Božje! (M. Krajina)