U radijskoj emisiji „Argumenti“ Hrvatskog katoličkog radija 4. veljače, uz prof. dr. Tončija Matulića, gostovao je i ginekolog dr. Oliver Vasilj, stručnjak za fetalni razvoj djeteta iz Kliničke bolnice Sveti Duh u Zagrebu koji je iznio neke nepoznate i manje poznate znanstvene činjenice o pretporođajnom razvoju nerođene djece.

„Neupitna je znanstvena činjenica da život počinje začećem“ – bile su riječi kojima je dr. Vasilj započeo svoj nastup u emisiji. Tako je za razliku od pojedinih kolega iz svoje struke, koji navedenu činjenicu dovode u pitanje, odmah na početku jasno pokazao da stoji na strani života, medicinske znanosti i kodeksa vlastite struke.

„Začeće nije tek trenutak“, nastavio je, „nego početak jednog kontinuiteta koji se nastavlja stalno: od zigotnog stadija, preko morule i blastociste, embrija, fetusa, a nastavlja se i nakon rođenja“.

„Sam čin rađanja je samo promjena kuće, više ne živim u maternici, nego vani. Kardinalno se u životu djeteta rođenjem nije dogodilo ništa. Istina je da više nismo ovisno o posteljičnoj funkciji za prehranu i disanje, ali smo i dalje ovisni. Ako novorođeno dijete ostavimo sa strane samo, ono će umrijeti, ono ne može brinuti samo o sebi.“

O prvim pokretima

„Prvi pokreti djeteta događaju se zapravo jako rano. To su dokazane činjenice u znanstvenim radovima. Trzajni pokreti djeteta događaju se sa 7-8 tjedana. Tad se javljaju prvi mišići, prvi živci i već s 11-12 tjedana dijete ima razvijeno apsolutno sve pokrete koje će imati i s 9 mjeseci i kad se rodi. Jedina razlika između tih pokreta je ta da, kako trudnoća napreduje, oni postaju kompleksniji….“

„Cijeli je naš život od začeća do prirodne smrti samo jedan kontinuitet učenja i razvoja. Ne može se povući jedna crta i reći da se ovdje dogodilo nešto kardinalno i od toga trenutka sam ja netko i nešto, a dan prije toga nisam bio. Takvu crtu u embrionalnom, fetalnom razvoju ne možemo povući.“

„Djeca u svojem fetalnom stadiju“, nastavio je, zapravo su motorički puno sposobnija od novorođene djece. Onog trenutka kad se dijete rodi, kreće tortura gravitacije. Njihova mišićna snaga, koštano-mišićni sustav nije u mogućnosti vršiti one pokrete koje su mogli vršiti unutar maternice. Drugim riječima, rođenjem slijedi motoričko nazadovanje bebe dok ta mišićna koordinacija ne ojača i tek nekoliko mjeseci nakon poroda djeca dođu na motorički stadij u kojem su bila u trećem trimestru (tromjesečju, op. a.).“

Na upit o tome kako nerođeno dijete reagira kod izvođenja namjernog pobačaja i ulaska u utrobu oruđa za komadanje, dr. Vasilj je rekao da je refleksni luk ono prvo što se kod djeteta javlja. Od 7-8 tjedana kada se javljaju prvi pokreti, zadovoljen je odnos živčana stanica-mišićno vlakno, a živčana stanica-mišićno vlakno je jednako pokret. Bez tog pokreta nema razvoja…“

„Jasni su znanstveni podatci koji govore da je svaki fetalni pokret odraz rastućeg i razvijajućeg centralnog živčanog sustava. To je slika, pokret kao i što su pokreti lica ogledalo mozga, a već u 20. tjednu imamo pokrete: zijevanje, treptanje, smijanje, grimase…“

Dr. Vasilj je potvrdio da se iste stvari glede refleksnog reagiranja kod odraslih, događaju i kod djece već u fetalnoj fazi. Dodir je jednako reakcija, zaključio je dr. Vasilj i time neizravno potvrdio onu davnu tezu američkog ginekologa dr. Bernarda Nathansona (koju je pokazao 1984. u svojem filmu „Nijemi krik“) da se nerođena djeca izmiču od abortusnog oruđa u majčinoj utrobi, zbog čega je bio optuživan za laž i obmanu javnosti.

O ultrazvuku i djetetovu ‘oživljavanju’

„Do postojanja novih ultrazvučnih 4-D aparata, bili su obični tzv. 2-D aparati. Na njima se isto moglo vidjeti da se dijete miče, ali ono što je 4-D donio je vrijeme. To je skoro realni prikaz djeteta u intrauterinoj (unutarmateričnoj, op. a.) okolini.“

„Dok nije bilo UZV-a, bila je priča da je dijete oživilo. Da su trudne, žene bi znale samo zbog toga što nisu imale menstruaciju. Prvi pravi znak trudnoće za njih bili bi pokreti djeteta. Kod prvorodilja to bi bilo oko 19, 20. tjedana, kod višerodilja malo ranije… Uvođenjem ranih UZV-a zapravo vidimo da sve to starta puno ranije.“

„Ako govorimo o ‘oživljavanju’ bebe onda zapravo govorimo o pojavi kucanja fetalnog srca. Unazad desetak, petnaest godina ta se granica jako pomaknula zato što imamo sve bolje i bolje ultrazvučne aparate. Vjerojatno će vas iznenaditi podatak da s najnovijim ultrazvučnim aparatima možemo vidjeti kucajeve fetalnoga srca već kod beba veličine 4 mm, to je dijete od 5-6 tjedana, što je jako rano.“