HRVATSKA, OTPAD I LAUDATO SI’: ZAŠTO ENCIKLIKA PAPE FRANJE OSTAJE RELEVANTNA?

Piše: spec. pol. Bruno Rukavina

Kada je papa Leo XIV. u svibnju 2026. objavio svoju prvu encikliku, Magnifica Humanitas, posvećenu očuvanju ljudske osobe u doba umjetne inteligencije, mnogi su je odmah proglasili najvažnijim crkvenim dokumentom desetljeća. Enciklika doista postavlja temeljna pitanja o dostojanstvu čovjeka pred tehnološkim napretkom koji prijeti svesti osobu na poslovnu funkciju, podatak ili puki učinak. Međutim, za Hrvatsku 2026. godine, obilježenu razotkrivanjem desetaka tisuća tona opasnog otpada zakopanog u Ličko-senjskoj županiji i sve dužim popisom onečišćenih lokacija diljem države, enciklika pape Franje Laudato si’ iz 2015. godine ostaje i dalje vrlo aktualna. Glavni argument eseja jest da obje enciklike govore o istom antropološkom korijenu cjelokupne problematike, onaj koji je papa Franjo sažeo rečenicom kako pogrešna antropologija uzrokuje pogrešnu ekologiju.

Antropologija kao temelj ekologije

Papa Franjo u enciklici Laudato si’ jasno tvrdi da ne može postojati odgovarajuća ekologija bez odgovarajuće antropologije, budući da se odnos prema okolišu ne može zamisliti odvojeno od odnosa prema drugome čovjeku i prema Bogu. Tehnokratska paradigma, kako je papa Franjo naziva, čovjeka uči da je gospodar i vlasnik prirode kojemu je dopušteno pljačkati je i besramno iskorištavati, umjesto da u njoj prepozna zajednički dom koji dijeli sa svima. Kada čovjek izgubi ispravnu sliku o sebi kao biću u odnosu s drugim ljudskim bićima, svojim domom (prirodom) i svojim Stvarateljem (Bogom), a ne kao apsolutnom vlasniku stvarnosti, posljedice nisu samo moralno devastirajuće, nego i materijalno, što se očituje u uništavanju okoliša. Papa Franjo na više mjesta upotrebljava izraze poput izopačene, pretjerane ili tiranske antropocentričnosti kako bi opisao taj poremećaj, a zaključak formulira gotovo aforistički: pogrešna antropologija vodi u pogrešan način života.

Ova misao je metodološki razrađena i u znanstvenim radovima nastalim upravo oko enciklike Laudato si’, gdje ateistički antropocentrizam nastaje s pomoću četiri agenta: relativizam, hedonizam, konzumerizam i materijalizam. Relativizam čovjeka lišava apsolutnih moralnih mjerila, hedonizam tu prazninu pokušava ispuniti užitkom, konzumerizam nudi identitet kroz potrošnju, a materijalizam produbljuje usmjerenost na posjedovanje materijalnih stvari umjesto na odnos s prirodom, ljudima i Bogom (Pavlić i Rukavina, 2025a i 2025b). Posljedice po okoliš poput narušavanja ekološke ravnoteže, neograničenog iskorištavanja prirodnih resursa i porasta onečišćenja, čitaju se gotovo kao unaprijed napisan opis transformacije Hrvatske u europsko odlagalište opasnog otpada u posljednjih desetak godina.

Afera Gospić i Senj kao empirijski dokaz relevantnosti enciklike Laudato si’

Slučaj koji je od veljače 2025. do danas potresao Ličko-senjsku županiju pokazuje mehanizam koji papa Franjo opisuje gotovo udžbenički. Na lokaciji bivšeg silosa PPK Velebit u Gospiću godinama je, prema nalazima Državnog inspektorata i USKOK-a, zakopavan mješoviti opasan otpad uvezen iz drugih država članica Europske unije. Dopunska vještačenja utvrdila su da se na lokaciji nalazi oko 37.000 tona takvog otpada, da je tlo snažno opterećeno metalima, da je na gotovo 18.000 četvornih metara došlo do nepovratnog uništenja staništa te da su u podzemnim vodama nizvodno od odlagališta pronađeni spojevi PFAS, takozvane vječne kemikalije. Iza toga stoji nekoliko privatnih poduzeća, dok političku odgovornost snose različiti osumnjičeni politički dužnosnici na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

Ono što ovaj slučaj čini paradigmatskim primjerom loše antropologije nije samo količina otpada, nego logika koja ga je omogućila. Riječ je o sustavu u kojemu je zemlja i priroda, prema Franjinim riječima, potlačena i opustošena te tretirana isključivo kao instrument profita, dok su građani Ličko-senjske županije koji su godinama fotografijama i prijavama upozoravali institucije ostajali nevidljivi upravo od državnih tijela koja su ih trebala štititi. Prema podacima Državnog inspektorata, u razdoblju od 2019. do 2025. godine čak 61,7 posto svih kontroliranih prekograničnih pošiljki otpada u Hrvatskoj proglašeno je nezakonitim, što slučaj Gospića i Senja svrstava ne u iznimku, nego u simptom šireg obrasca opasne toksične antropologije koja uništava ekologiju. Taj se obrazac u međuvremenu proširio i izvan Ličko-senjske županije, poput trinaest tisuća tona plastičnog i infektivnog otpada koje već šest godina stoji u bivšoj tvornici Istraplastika u Pazinu, ili ilegalnog odlaganja otpada s azbestom na području Omiša te hipotetski na mnogobrojnim drugim koje još uvijek ne znamo. Negativne posljedice na okoliš koje proizlaze iz ateističke antropologije, uvijek se ponovno preko ekologije vraćaju na antropologiju, odnosno na čovjeka, što je vidljivo upravo na primjeru Senja koji ima više oboljelih od raka od prosjeka Republike Hrvatske (Nacionalnoplus.hr, 2024).

Zaključak

Enciklika Magnifica Humanitas postavlja pitanja koja će obilježiti sljedeća desetljeća i s pravom podsjeća da katoličko socijalno učenje mora pratiti nove oblike tehnologije. No hrvatska stvarnost 2026. godine pokazuje da joj je nužno iščitavanje i implementacija preporuka enciklike Laudato si’ jer je ona temelj za „ispravljanje negativnih navika čovječanstva te kao takva može postati budući program socioekonomske obnove“ (Pavlić i Rukavina, 2021: 202). Dok su se provodile mjere za vrijeme krize Covid-19 virusa, Hrvatska je u pozadini pretvorena u odlagalište europskog opasnog otpada, a hrvatske građane državne institucije nisu zaštitile. Da stvar bude još gora, navedeno opasno zagađenje Hrvatske dogodilo se upravo u posljednjih desetak godina dok su na vlasti bili takozvani „demokršćani“ koji bi trebali biti upoznati sa službenim katoličkim dokumentima, poput enciklika. Međutim, „takvi hrvatski demokršćani hipotetski nisu opće demokratski kršćani, nego politički liberalni poltroni neke demo(n)verzije kršćanstva i koji vrlo vjerojatno nisu pročitali nijedan kršćanski dokument, uključujući ni encikliku Laudato si’ ni Magnifica Humanitas“ (Rukavina, 2026). Ono što je izuzetno žalosno je da u vlastitom ateističkom antropocentrizmu (i potencijalnom koruptivnom djelovanju), regionalni i lokalni politički dužnosnici su otrovali i sami sebe i svoje obitelji koji žive na zagađenim područjima. Kako su sijali otpad, tako će ga sad i žeti, ali nažalost s velikim brojem kolateralnih žrtava koje su dali povjerenje lokalnim i regionalnim političkim dužnosnicima.

Loša antropologija, ona koja čovjeka i zemlju svodi na sredstvo trenutne osobne koristi i sebičnih privatnih interesa, u Hrvatskoj i dalje uzrokuje lošu ekologiju mjerljivu u desecima tisuća tona zakopanog otpada i u koncentraciji PFAS spojeva u podzemnim vodama Like koje opskrbljuju mjesta i otoke u Hrvatskom primorju. Upravo zato Laudato si’, deset godina nakon objave, ostaje za Hrvatsku najprecizniji dostupan opis vlastitog stanja, ali i program budućeg oporavka odnosa Hrvata s prirodom, drugim ljudima i Bogom.

Literatura

Franjo, papa (2015) Laudato si’: enciklika o brizi za zajednički dom. Vatikan: Libreria Editrice Vaticana.

Index.hr (2026) Potvrđeno Indexu: Nađen opasni otpad u Gospiću, županija im dala novu dozvolu za rad. Dostupno na: https://www.index.hr/vijesti/clanak/potvrdjeno-indexu-cak-62-posto-kontroliranog-otpada-u-hrvatskoj-je-ilegalno/2827823.aspx. Pristupljeno 28.08.2026.

Leo XIV., papa (2026) Magnifica Humanitas: enciklika o čuvanju ljudske osobe u doba umjetne inteligencije. Vatikan: Libreria Editrice Vaticana.

Nacionalnoplus.hr (2024) Ovo je hrvatski grad iznad prosjeka po malignim oboljenjima. Dostupno na: https://nacionalnoplus.hr/ovo-je-hrvatski-grad-iznad-prosjeka-po-malignim-oboljenjima/. Pristupljeno 28.08.2026.

Narod.hr (2026) Afera s otpadom širi se iz Like: Istraga obuhvatila Varaždin, Benkovac i Senj. Dostupno na: https://narod.hr/hrvatska/afera-s-otpadom-siri-se-iz-like-istraga-obuhvatila-varazdin-benkovac-i-senj. Pristupljeno 28.08.2026.

Narod.hr (2026) Gdje se u posljednje vrijeme prosvjedovalo i upozoravalo na ilegalni otpad i onečišćenje okoliša? Dostupno na: https://narod.hr/hrvatska/gdje-se-u-posljednje-vrijeme-prosvjedovalo-i-upozoravalo-na-ilegalni-otpad-i-oneciscenje-okolisa. Pristupljeno 28.08.2026.

Pavlić, R., Rukavina, B. (2021) Laudato Si’ – Socioeconomic Relevance for a Dynamic, Shifting, and Challenging Future. Diacovensia, 29(2): 187-208.

Pavlić, R., Rukavina, B. (2025a) Methods and Means to Overcome Agents of Atheistic Anthropocentrism and Laudato Si’. Diacovensia, 33(2): 225-246.

Pavlić, R., Rukavina, B. (2025b) The Impact and Influence of Four Agents of Atheistic Anthropocentrism on Society and the Environment, in the Light of Laudato Si’. Diacovensia, 33(1): 111-130.

Rukavina, B. (2026) Huškajmo mir i gradimo civilizaciju ljubavi (2. dio). Geopolitika News. Dostupno na: https://www.geopolitika.news/analize/huskajmo-mir-i-gradimo-civilizaciju-ljubavi-2-dio/. Pristupljeno 28.08.2026.

Telegram.hr (2026) Kako je dijabolični sustav premrežen korupcijom godinama trovao Liku. Dostupno na: https://www.telegram.hr/politika-kriminal/kako-je-dijabolicni-sustav-premrezen-korupcijom-godinama-trovao-liku/. Pristupljeno 28.08.2026.

Zagorje International (2026) Gotovo 62 posto kontroliranog otpada u Hrvatskoj je ilegalno! Dostupno na: https://zagorje-international.hr/2026/08/26/gotovo-62-posto-kontroliranog-otpada-u-hrvatskoj-je-ilegalno/. Pristupljeno 28.08.2026.