HABEMUS PAPAM! NOMEN EST OMEN!

Piše: dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA! MILOST VAM I MIR OD GOSPODINA USKRSLOGA. MIR VAM I DOBRO! UDARNA VIJEST SINOĆ BIJAŠE –  IMAMO PAPU! HABEMUS PAPAM! – Bio sam u ispovjedaonici kad su zazvonila zvona na crkvi Svetoga Jakova u Međugorju. Oko 18.20. Čekali smo skoro sat vremena da se pojavi novi Papa. Dotle smo slušali komentare (ja sam slušao njemačke TV-postaje katoličke orijentacije). Svi su se divili kako je papa izabran u jednom danu. Zapravo nije protekao ni jedan kalendarski dan od ulaska u konklave i prvoga glasovanja – crnoga dima – dok se drugoga dana popodne nije pojavio bijeli dim nad Sikstinskom kapelom. Napeto iščekivanje i onda se na pročelju Crkve Svetoga Petra pojavio kardinal koji je navijestio – Habemus Papam! – te imenovao izabranog kardinala iz Chicaga Roberta Franju Prevosta. Dojmljiv prizor, veliki, gromoglasni aplauz, prepuna Trga i iščekivanju. Hvala Gospodinu. Malo je tko davao njemu šanse da će postati Papom, svi su ‘kladioničari’, pa i vatikanisti imali u zreniku druge kandidate. On je bio ‘outsider’. A zapravo je – kad se sagleda sve – osoba kompetentna i kompletna. Prvi iz Sjeverne Amerike, sin također imigranata, otac je talijansko-francuskog podrijetla, majka španjolskog, studirao matematiku i filozofiju u Filadelfiji, 1977. stupio u red augustinaca gdje je položio zavjete. Zaređen za svećenika 1982., studirao kanonsko pravo u Rimu, doktorat, potom djelovao u Peruu- u Južnoj Americi kao misionar i profesor, obnašao službe u biskupijama. Krajem stoljeća izabran za provincijala augustinaca u Americi, a onda 2001. izabran s 46 godina za generalnog priora, poglavara svih augustinaca u svijetu i tu je službu obnašao 12 godina. Od svih prihvaćen pa je papa Franjo imenovao njega biskupom u biskupiji u Peruu a onda ga pozvao 2023. u Rim da predsjeda, da bude pročelnik dikasterija za imenovanje biskupa. Na posljednjim sinodama bio je nešto kao katalizator između ‘progresivaca’ i ‘konzervativaca’, pomirljiv duh, a kao prefekt toga dikasterija imao je mnoštvo susreta s biskupima iz cijeloga svijeta tako da poznaje ‘ekumenu’. I vjerujemo da nas je Duh Sveti ponovno iznenadio. I hvala mu. Osoba inteligentna, pobožna, iskusna u vođenju, u sedamdesetoj godini života. Bogom dan i pozvan da vodi Crkvu u novo doba. – Ime Leon je također značajno u povijesti papinstva. Leon-Lav Veliki je sredinom petog stoljeća bio zaslužan za definiranje dogme o Isusovu božanstvu, pisao teološke traktate. A onda je zaustavio Atilu i Hune da ne spale Rim. Prozvan je “Veliki”. Jedan drugi Leon okrunio je Karla Velikoga g. 800. u Rimu za kralja i time je započelo zlatno europsko doba duhovnosti, gradnje, skolastike. Velika zdanja. Jedan Leon bio je papom uoči Lutherova raskola, a Leon XIII. bio je Papa koji je uveo Crkvu u industrijsko doba. Napisao mnoštvo enciklika, nekoliko o Mariji i Duhu Svetome, zatim socijalne enciklike, stvorio crkveni socijalni nauk. Dvadeseto stoljeće intonirao je himnom Veni Creator Spiritus, što se i ostvarilo u Crkvi kroz Nove Duhove. Imao je dvije vizije Sotone i Isusa kako međusobno razgovaraju. Uveo molitvu Svetom Mihovilu Arkanđelu.

Vjerujemo da će ovaj Papa nastaviti djelo tih velikana koji nose ime Leon-Lav. Nomen est omen. Ime je program. Vjerujemo u kontinuitet tih velikih papa kroz novoga Lava. Lav XIV. ima silno iskustvo rada među siromasima u Južnoj Americi, naglasio je mir, dijalog, jedinstvo u svome obraćanju. “Mir vama” – rekao je i Isus svojima na Uskrs. VJerujemo u doktrinarnu stabilnost i vjernost novoga pape, a onda i suosjećajno pružanje promoći siromasima. Svijet je duboko ranjen ovim ratovima u Ukrajini, u Palestini, sada pak u Indiji i Pakistanu. Svijet je ranjenik koji treba nebesku pomoć. Na pročelju Svetoga Petra pojavio se ne novi strateg, ne neka slavna ili poznata osoba, nego duhovni otac koji stupa u drevnu službu – staru dvije tisuće godina – u Petrovu službu. Na nama nije odvagivati hoće li biti lijevo ili desno, progresivan ili konzervativan. Crkva nije politička institucija, nego duhovna ustanova. Ona je Kristova zaručnica, i ono čemu smo jučer svjedočili trenutak je povijesti i metapovijsti, misterij koji se očituje unutar svetoga uskrsnoga vremena. I ovaj izbor ne pripada ljudima ni kardinalima, nego Duhu Svetome. On će patiti i supatiti s Crkvom, sa svijetom, ali može biti siguran u naše molitve. Duh daje snagu i hrabrost da nosi najsvetiji teret u svijetu, kao nasljednik svetoga Petra koji drži KLJUČEVE KRALJEVSTVA NEBESKOGA. Stoga možemo biti i zahvalni i sretni što smo katolici, što imamo uvijek tu nebesku vertikalu, duhovnu vertikalu u Crkvi, što ona nije ljudska, nego božanska ustanova. I što se uvijek iznova ponavlja: Kad jedan papa umre –  IMAMO NOVOGA PAPU KOJI OBUVA PETROVE SANDALE S Galilejskog mora. Ad multos annos! Na mnogaja ljeta! Bilo blagoslovljeno.