MICHAEL D. O’BRIEN: USRED SMO GOLEME PSIHO-OLUJE!

Vjerujem da je trenutna virusna kriza dio „početka tuge“ koji je Isus prorekao u Evanđeljima. U Knjizi Otkrivenja proročko viđenje svetog Ivana govori o prvoj čaši pošasti (vidi Otk 15 i16). Bog je svaku kugu namijenio pozivu na pokajanje, ali čovječanstvo se ne kaje, pa se svaka sljedeća kuga postupno pogoršava. Je li sada vrijeme početka kraja ili je ono što vidimo uobičajeno u mikrobnom svemiru? S druge strane, “posao kao i obično” dio je postupnog odvijanja dugog napretka povijesti spasenja. Sada smo u blizini vrhunca, a intenzitet, učestalost i stupanj kušnji će jačati.

Zašto se ne bismo trebali čuditi tim kaznama – tim pozivima na pokajanje? Svijet je zasićen nevinom krvlju, vapi nebu. Duh ubojstva i laži u raznim oblicima napada cijeli svijet. Sotona je od početka bio lažljivac i ubojica, sotonski se duh širi i širi, a zajedno s njim i duh Antikrista. Moguće da će uskoro Čovjek grijeha stupiti naprijed kao “mesija” koji će nas spasiti od nesigurnosti.

Za sada možemo činiti samo ono na što su pozvani svi oni koji slijede Isusa – kajati se za vlastite grijehe i mane, moliti za sebe i druge.

Često s molitvom čitam Izreke 3, 5-6 i Psalam 91 (i sve više i više Psalam 56).

Usred smo super-psiho-oluje koja je djelomično proizvod ljudskih agensa, dijelom je duhovna, ali sve u svemu poniranje u nestvarnost, duhovni eksperiment, primitivni egoizam – u novo lice “kulture smrti”. Bez obzira bježi li netko od prijetnje smrću ili ga strah paralizira, očaravajuća je i zanimljiva ova pojavnost u jednom ili drugom obliku.

Trebali bismo živjeti svaki dan, tijekom cijelog svog života, kao da nam je ovo zadnji dan ne umanjujući razumne mjere koje treba poduzeti u uvijek opasnom, ali i uzvišeno lijepom svijetu. Povjerenje i ljubav trebaju biti naše unutarnje stanje i način interakcije sa svijetom.

*************

Iz Svetog Pisma (Otkrivenje, 15 – 16):

Mojsijev i Jaganjčev hvalospjev

I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i čudesno: sedam anđela sa sedam zála posljednjih – s njima se navršuje gnjev Božji. ²I vidjeh kao neko more od prozirca pomiješano s ognjem. Oni koji pobijediše Zvijer i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od prozirca s citrama Božjim u ruci. ³Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu:
»Velika su i čudesna djela tvoja,
Gospodine, Bože, Svevladaru!
Pravedni su i istiniti putovi tvoji,
Kralju narodâ!

⁴Tko da te se ne boji, Gospodine,
tko da ne slavi ime tvoje!
Ti si jedini svet!
I zato svi će narodi doći
i klanjati se pred tobom
jer se očitovahu pravedna djela tvoja!«
⁵

Sedam čaša gnjeva Božjega

Nakon toga vidjeh: otvori se hram Šatora svjedočanstva na nebu! ⁶Iziđe sedam anđela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom. ⁷Jedno od četiri bića dade sedmorici anđela sedam zlatnih čaša, punih gnjeva Boga koji živi u vijeke vjekova. ⁸I hram se napuni dimom od Slave Božje i od njegove snage te nitko ne mogaše ući u hram dok se ne navrši sedam zala sedmorice anđela.

16

¹I začujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anđela: »Hajdete, izlijte sedam čaša gnjeva Božjega na zemlju!«
²Ode prvi i izli svoju čašu na zemlju. I pojavi se čir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu.
³Drugi izli svoju čašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvačeva te izginu sve živo u moru.
⁴Treći izli svoju čašu na rijeke i izvore vóda. I postadoše krv. ⁵I začujem anđela vóda gdje govori: »Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio! ⁶Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!«
⁷I začujem žrtvenik kako govori: »Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!«
⁸Četvrti izli svoju čašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. ⁹I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu.
¹⁰Peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke ¹¹i hulili Boga nebeskoga zbog muka i čireva, ali se ne obratiše od djela svojih.
¹²Šesti izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te načini prolaz kraljima s istoka sunčeva. ¹³I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha nečista kao žabe. ¹⁴To su dusi zloduhâ što čine znamenja, a pođoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.
¹⁵Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i čuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota!
¹⁶I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.
¹⁷I sedmi izli svoju čašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziđe jak glas i viknu: »Svršeno je!« ¹⁸I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi – tako bijaše silan potres taj.
¹⁹I prasnu natroje grad veliki i gradovi narodâ padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz čaše vina gnjevne srdžbe Božje.
²⁰I pobjegoše svi otoci, iščezoše gore, ²¹a iz neba se spusti na ljude tuča velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuče jer zlo njezino bijaše silno veliko.

(Biblija KS)