DUHOVNA MISAO

PIJETAO I MOZART

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Jutros negdje u petnaest do pet čujem tu u kokošinjcu pjev pijetla. Podsjeti me to na Petra koji je, čuvši pijetlov pjev, samo gorko zaplakao i kajao se zbog izdaje – da Gospodina poznaje. A ja sam se sjetio i onoga himna što ga redovito molimo utorkom “Već glasnik dana krilati –  o blizom svjetlu popijeva – A Isus, duša budilac –  svoj puk na život poziva!” Dakle, pijevac kao upozorenje da budemo budni, da opasnost vreba sa svih strana, i da ostanemo vjerni Kristu u svemu. Poziva nas zahvaliti Gospodinu za dar života i novi dan. On se raduje danu, a ja onda uključim glazbu i slušam preko interneta od Mozarta njegovu Serenadu –  Mala noćna muzika – nešto predivno i raspjevano, kako to Mozart samo zna, koji se radovao životu, a preminuo je ne navršivši ni četrdeset godina.

Da, danas je njegova glazba u notnim knjigama. Ostaje mrtva ako je ne uzmu u ruke stručnjaci na pojedinim glazbalima, ako ne stvore orkestar koji će biti sposoban odsvirati te dionice. Tako je i sa Svetim pismom. Uzalud ga imamo u svojoj vitrini ili na stolu, ako ga ne uzmemo, ako tu Isusovu riječ ne pretvorimo u život. Tako je sa svime. Uzalud motika visi, njom treba sad ujesen nešto prekopati i posaditi za zimu, zimsku salatu itd. Tako je sa svime. Ako se ne upotrebljava, atrofira. Tako i duša i srce atrofiraju ako se ne upotrebljavaju na pravilan način.

Gospodin nastavlja govoriti kod Luke u jezgrovitim izrčajima. Napose je postalo baština svijeta njegova riječ o trunu u oku bližnjega, a ne vidimo balvan u vlastitim očima. Uvijek smo mi u odnosu na druge sitničavi, kritiziramo sve i svašta, a zaboravljamo kritizirati sebe i podvrgnuti sebe kritici Gospodinovoj. Stavimo se pod njegovo oko i zrcalo i molimo ga da pravilno prosuđujemo sebe i svijet oko sebe. Da vidimo najprije bijedu oko sebe, ljude koji plaču, koji su siromasi, koji od nas očekuju lijepu riječ, pogled, ruku koja miluje, pomaže, podiže.

Zanima nas Tvoje mišljenje!