GRČKI POUČAK

I dok pravna zavrzlama s huliganima iz, nažalost, Hrvatske – jer to nisu navijači, još manje hrvatski navijači, pa čak ni hrvatski huligani jer ništa tu nije hrvatsko osim zemljopisa – neki pokušavaju odgovornost, time implicite i krivnju prebaciti na grčku policiju, pravosuđe, državi i sl. Istina, ima tu svega, Grci nisu nevini, a nisu ni naši „organi“, „klub“ i dr. Tko zna tko je sve u ovo umiješan, od umišljenih budala do, možda, tko zna čijih agentura ili tzv. krimmiljea, no bit je samo jedno: rečeni ljudi iz Hrvatske nisu imali tamo što raditi. Jer, kako je kazano, nisu oni tamo išli na ekskurziju, pa se slučajno netko zakvačio zbog cure i eto belaja. Oni su išli u Grčku samo s jednim razlogom: da učine belaj! I učinili su. Jedan čovjek je pritom umro. Da, ove „ekskurzije“ nije bilo, to se ne bi dogodilo.  To je uzrok, sve ostalo su posljedice. Čuveno pravilo Majke Terezije „treba uvijek misliti prije čina“ itekako vrijedi i u ovom slučaju.

No od svega je najzanimljivije kako sada roditelji tih mladića (među kojima je bilo i ljudi koji bi, makar po godinama trebali biti zreli), sad opsjedaju hrvatska ministarstva, Vladu, ovoga i onoga za pomoć. Svi nešto „moraju“ učiniti jer je dakako, prema njihovu sudu, ako se to prosudbom može zvati, svatko odgovoran više nego oni, iz čijih su obitelji takvi huligani izašli, umjesto da se „pokriju po ušima“, ispričaju se ako to njihova djeca već neće, pa ako su vjernici, mole Boga za njih, da im, kako narod kaže, „Bog okrene pamet“, da postanu normalni ljudi, a onda će postati i normalni Hrvati, navijači, sinovi itd. A kad, prije ili poslije dođu doma, da im dobro „izvuku uši“. Jer su osramotili i njih, kao što su osramotili svoj klub i državu, koje navodno vole.

Roditelji u pravilu vole svoju djecu, ali premalo ljubavi i previše ljubavi daje isti učinak: neodgojenost! I dok ti roditelji sada pokazuju brigu za svoju djecu, bilo bi dobro da razmisle gdje su pogriješili, jesu li svojim sinovima dali previše ili premalo ljubavi, jesu li ih odgajali lukulski ili spartanski.

To se svakom može dogoditi, reći će tko. Može! I iz najbolje obitelji može tkogod ispasti „hrđa“, a iz najgore izlaze i sveci. Ali primarna, roditeljska odgovornost ne smije se svaljivati na druge: društvo, državu, sustav… Upravo iz i radi roditeljske ljubavi, jer je od roditelja nitko više, osim Boga, ne bi trebao imati.

(rf)