ČOVJEKA ZABOLI OKO SRCA…
Piše: Dr. sc. Tomislav Pervan
HVALJEN ISUS I MARIJA! Svima sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Utorak je u prvom tjednu kroz godinu. Čitamo iz Poslanice Hebrejima, prelijepom spisu Novoga zavjeta. Dugo se pripisivala svetom Pavlu, ali je očito da je autor netko drugi tko želi svoje vjernike osokoliti u nevoljama i progonima, one koji su već posustali, koji ne dolaze na bogoslužja, koji su zanemarili sastanke, kojima su one subote “koljena kleca i ruke klonule”. Vrijedi uzeti te spise ranoga kršćanstva i proučavati ih. Barem ih čitati. Toliki se žale kako satima bulje u mobitel i nekakve slike, a ovo je dostupno i na internetu, pa zašto ne uzeti Božju riječ i asimilirati je u svoj život? – Jednako i današnje Evanđelje – Isusov susret sa svojim smještanima u sinagogi u Kafarnaumu kamo se preselio nakon što je neslavno otjeran iz svoga mjesta Nazareta on subote. Uzima riječ, tumači Božju riječ, svi mu se dive, a on svjestan sile koja je u njemu uči kao onaj koji ima silu – na grčkom dynamis i energeia – iz njega izlazi dinamika i energija. Pa potom izgoni nečistu silu iz čovjeka koji je bio prisutan na bogoslužju. To će reći, Isus čisti svijet od nečistih sila, čisti “teren” od onoga koji je vladao ljudima, koji je bio gospodar. Đavao se osjeća ugroženim. Pa jasno, dolazi Jači! On je već tu!
Ovoj epidemiji nema kraja. Kad čovjek sluša vijesti, onda je brojka zaraženih danas veća od devedeset i jedan milijun. I ne posustaje širiti se cijelim svijetom, a tek je godina dana otkako je preminula prva žrtva u kineskom Wuhanu. Na nama je moliti da Gospodin i Gospa spriječe širenje te pošasti cijelim svijetom. Ona je mnoge zavila u crno, mnogi su i najdraži preminuli, mnogi se bore za dah života, mnogi su spali na prosjački štap jer je stala ekonomija, industrija, turizam. Oni koji su živjeli od skijanja kao alpske zemlje ne mogu primati goste. Nevjerojatno kako je unišao strah u ljude, kako se ljudi boje, kako su u strahu za sebe i druge. Mene je bolest ovdje pohodila prije skoro deset mjeseci, prebolio i Gospodin me poštedio da mogu i nadalje biti na uslugu onima kojima treba utjeha i snaga u ispovjedaonici ili možda ovim putem. Hvala Gospodinu.
Ali kad se sjetimo što je sve propušteno u prošloj godini, onda čovjeka zaboli oko srca. Toliki radnici bez plaće, toliki hotelijeri i restorani bez gostiju, tolike plaže puste, toliki stadioni prazni, bez publike, a čovjek se pita, može se li odigravati utakmica ili baviti športom bez navijača? Pa toliki su estradni “umjetnici” – kako vele – ugroženi u egzistenciji je ne moru nastupati. I nemaju svojih uhodanih “gaža” koje se prema večeri broje u desetcima tisuća eura. Njima nije loše. Meni je većma žao što je gotovo nečujno prošla Beethovenova godina. Dvjesto i pedeset godina od rođenja toga glazbenog genija i titana, nedostižne veličine, koja je ostavila iza sebe besmrtna djela. Kako se osjeća dirigent-početnik kad se nađe pred šumom nota ispred sebe i kako te note pretvoriti s pomoću orkestra i instrumenata u predivnu, vječnu glazbu? Čovjek se divi tomu geniju. Srećom da imamo na internetu stranice odnosno postaje koje po cijeli dan donose glazbu tih velikana i notnih znalaca – pa možemo uživati u slobodno vrijeme u njihovim skladbama koje su besmrtne, koje nisu kao naši “hitovi” za jednu sezonu, nego su nadahnuće. Treba samo uzeti vremena i preslušati njegove sonate (njih 32) ili simfonije (njih devet – jedna ljepša od druge) ili pak klavirske koncerte, kvintete, kvartete, klavirski trio itd. Ili pak nekoliko besmrtnih uvertira. Sve do nudi nam jedan glazbeni vulkan koji je nastupio u jednom trenutku povijesti, u kome se sabrala sva energija naraštaja. A majku je rano izgubio, otac se odao alkoholu, te se kao mladić morao brinuti za svoju mlađu braću. – Njegova Missa solemnis – “Od srca – neka ide k Srcu” – tako ju je naslovio predmet je proučavanja svih velikih znalaca glazbe i dirigenata.
Pa kad je već tako s jednim smrtnikom, glazbenikom, kako je tek bilo s Isusom? Što je sve on nudio svijetu u svome čovještvu i božanstvu? Samo je malo zapisano od onoga, današnjim rječnikom pokoji “brzojavni” zapis ili SMS – što je on morao sve oko sebe širiti, kako je morao djelovati, da su ljudi na jednu riječ ostavljali SVE i za njim polazili? Vidjeli smo to jučer kod one četvorice prvopozvanih, vidjet ćemo to i u pozivu carinika Mateja itd. Jednom riječju, čovjek bi poželio da je živio u to doba. Ali, bismo li ga slijedili ili bismo ostajali uz ondašnju “crkvu” koja je ustala protiv njega u Jeruzalemu? To je veliki upitnik. Mi međutim imamo šansu upoznati ga i živjeti s njime u svakoj euharistiji, u njegovoj riječi tijekom dana, u zazivima – Gospodine, Isusu Kriste, Sine Boga života – smiluj se meni i cijelome svijetu…
Gospode, o Licem svojim me zakloni
I tašt svjetski šum će šumit utaman,
Daj mi ljubav svoju, milost mi nakloni
Samo ovaj dan.
(Sv. Mala Terezija)