KARDINAL BOZANIĆ: DR. TUĐMAN BIO JE PROMICATELJ HRVATSKE POMIRBE

Iz propovijedi kardinala Josipa Bozanića

Polazeći od riječi iz Knjige proroka Izaije, prigodom današnjega spomena, u molitvi za hrvatsku domovinu i za pokojnoga prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, misli mi odlaze unatrag na vrijeme, ne samo dvadeset godina od njegove smrti, nego trideset godina, kad se u zemljama Srednje i Istočne Europe počeo urušavati komunistički totalitarizam, što simbolizira pad Berlinskoga zida (9. studenoga 1989. godine). Papa Franjo je rekao: »Pad se dogodio iznenada, ali je omogućen dugim i napornim zalaganjem tolikih osoba koje su se za to borile, molile i trpjele, pa i žrtvovale vlastite živote. Među njima je vodeću ulogu imao sveti papa Ivan Pavao II.« (Molitva Angelusa, 9. studenoga 2014. godine). Sam pak papa Ivan Pavao II. u brzojavu sućuti prigodom smrti pokojnog predsjednika Tuđmana, prije dvadeset godina, između ostalog je napisao: »Sjećajući se naših susreta, odajem poštovanje uspomeni tog državnika koji je izveo Hrvatsku na put nezavisnosti«.

Dr. Tuđman se svojom savješću opredijelio da uloži vlastiti život u borbu za slobodu čovjeka, hrvatskoga naroda i za povijesnu istinu o svom narodu. U komunističkom sustavu imao je položaj i mogućnost da udobno živi s privilegijama i ugledom. Iskustvom i znanstvenim istraživanjem uvidio je i prokazao nepravde koje se nanose hrvatskom narodu u južnoslavenskoj državi te izabrao težak put nenasilne borbe za slobodu i prava svoga naroda. Slijedeći savjest pošao je svjesno putem koji će ga voditi u progone, sve do tamnice.

U neponovljivom povijesnom »kairosu« događanja u Europi, od Baltika do Jadrana, u godinama 1989. i 1990. sa svime što je potom slijedilo, u jedinstvenom zajedništvu, hrvatski je narod pošao za Franjom Tuđmanom u programu slobode i neovisnosti. Tada su čežnje hrvatskoga naroda prepoznavale nove mogućnosti, jer je jačala nada i otvaralo se ozračje slobode. To se potvrdilo na izborima 1990. godine i na referendumu 1991. godine. Spominjući se tih događanja, zahvaljujući Božjoj pomoći, smijemo ustvrditi da je slobodna i međunarodno priznata država Hrvatska ostvarena pod vodstvom predsjednika Tuđmana, ali i htijenjem narodnoga zajedništva i otporom protiv nepravednog nasilja te posebno hrabrošću i nesebičnim žrtvama hrvatskih branitelja.

Stoga je ime dr. Franje Tuđmana upisano u povijest hrvatske državnosti kao utemeljitelja suvremene hrvatske države. On je jedan od ustrajnih i strpljivih graditelja koji je predvodio oslobođenje zemlje i oblikovao temeljne državne institucije, od kojih neke u kasnijem razdoblju nisu bile pošteđene od osporavatelja upitne dobronamjernosti. Međutim, što vrijeme više odmiče to njegovo djelo postaje prepoznatljivije. Priznaju mu to sve više i zahvalni poštovatelji i nekadašnji osporavatelji.

U povijesti hrvatskog političkog govorništva ostat će zapamćen govor dr. Franje Tuđmana na konstituirajućoj sjednici Sabora Republike Hrvatske, 30. svibnja 1990. godine. Mnogi stavci tog govora i danas imaju još do kraja neostvarenu programsku vrijednost. Prvi hrvatski Predsjednik, sebi vlastitom sposobnošću dobrog procjenjivanja domaćih i međunarodnih okolnosti, između ostalog je tada rekao: »Prilike u kojima živimo, okolnosti koje nas okružuju, i osobito zadaće što su pred nama ne dopuštaju nam blještavi trijumfalizam, niti velika i olaka obećanja. Ipak, pozivajući na krajnju razboritost i promišljenost, daleko smo od svake zdvojnosti i pesimističkoga malodušja«.

Braćo i sestre, koliko te riječi, što ih je veliki graditelj naše državne suvremenosti izrekao na samom početku jednog novog hrvatskoga puta, imaju i danas svoju aktualnost. Potrebna nam je danas: nova borba protiv zdvojnosti i pesimističkoga malodušja, razboritost i promišljenost u procjenjivanju domaćih i međunarodnih prilika te čuvati se nerealnih obećanja i promicati svehrvatski dijalog koji će liječiti nezdravu radikalizaciju hrvatskoga društva.

Ponekad izgleda kao da je neprijatelj poslao zloguke proroke u naš narod koji uporno i smišljeno šire malodušje i nestrpljenje, guše polet i radost življenja te obezvređuju inicijative ne trudeći se promicati pozitivan napredak. Korisna je autokritičnost, ali nipošto prekritičnost, koja ne želi vidjeti dobro. Ima puno dobra u našoj sredini. Zar su nam potrebni stranci da ukažu na to. Lijepa naša domovina – to su nadasve dobri sposobni hrvatski ljudi koji njeguju i unapređuju dragocjene vrjednote: istinu, pravednost, dobrotvornost, uzajamnost, radinost; ljudi koji se bore protiv izrabljivanja i ponižavanja drugih. To su ljudi vjere, ufanja i ljubavi. Iznad svega ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Promičući dobro u našoj sredini, borimo se protiv zlogukih proroka malodušja čime očitujemo pouzdanje u Božju prisutnost među nama.

Vrijeme u kojemu živimo puno je izazova, obiluje krizama koje šire nesigurnost i neizvjesnost. Hrvatska je članica Europske unije, ali je zemljopisno na njezinoj granici, stoga joj je potrebna stabilnost. To od njezinog vodstva traži istančanu razboritost, sposobnost za dijalog i prokušanu državničku mudrost koja se neće poigravati nepromišljenim eksperimentima i hvaliti nerealnim obećanjima.

Prvi hrvatski predsjednik dr. Tuđman bio je promicatelj hrvatske pomirbe. Ta njegova intuitivna vizija sve više se nameće kao neizostavna zadaća za sve čimbenike hrvatskoga društva, kako za javne institucije, tako i za civilne udruge. Pojačana nezdrava radikalizacija u hrvatskom društvu razara toliko potrebno zajedništvo, što je na izvrstan način došlo do izražaja u prvim godinama naše samostalnosti, i što danas traži nove oblike dijaloga, međusobnog poštivanja i uvažavanja demokratskih procedura, kako bi se pronalazilo šire suglasje od djelomičnih interesa pojedinaca i skupina.

Braćo i sestre, i u molitvi za domovinu Gospodin gleda naša srca. U ovoj predbožićnoj pripremi molimo milost da dopustimo Bogu da nam pročisti srce i da nas utješi. Njegovu utjehu doživljavamo onda kada se odričemo sebičnih prohtjeva; kada razmatramo što Bog čini s nama; s koliko nas strpljivosti sluša i iznova pokazuje mladice u našoj pustinji, vodi nas do špilje u Betlehemu, do podnožja križa i do Vrta uskrsnuća.

Naše zajedništvo u molitvi bilo bi okrnjeno, ako ne bismo zazvali pomoć naših najvećih prijatelja: Blažene Djevice Marije i svetih. Bilo sadašnjega trenutka u Hrvatskoj ne može se osjetiti, ako se ne osjeti prisutnost blaženoga Alojzija Stepinca. Proteklih se trideset godina ne može ispravno čitati bez prisutnosti pape Ivana Pavla II., koga je više puta susreo i pokojni Predsjednik. I blaženomu Alojziju i svetomu Ivanu Pavlu upućujemo molitve da nam pomognu prepoznati koliko nam je potrebna blizina Duha Svetoga: Duha Mudrosti, Duha Branitelja i Duha Tješitelja.

Gospodin čuva i blagoslovi našu domovinu Hrvatsku te je po nama unapređuje i danas i u budućnosti kojoj idemo ususret.

A sluzi svome Franji neka poda svjetlost vječnu i radost nebeske domovine.

Cijelu propovijed pročitajte na:

Kardinal Bozanić: U jedinstvenom zajedništvu hrvatski je narod pošao za Franjom Tuđmanom u programu slobode i neovisnosti