KARDINAL MULLER TVRDI KAKO NEKI KORISTE SINODU O SINODALNOSTI KAKO BI PRIPREMILI CRKVU DA PRIHVATI LAŽNA UČENJA

Preveo i priredio dr. fra Tomislav Pervan OFM

Prefekt emeritus Kongregacije za nauk vjere ocjenjuje

prvu fazu sinodalnog skupa u Vatikanu

Kardinal Gerhard Muller, bivši prefekt Dikasterija za nauk vjere, kaže da Sinoda o sinodalnosti nije biskupska sinoda, već većma nešto poput anglikanskog sinodalnog skupa, a neki je sudionici koriste kao sredstvo kako pripremiti Katoličku Crkvu da prihvati ideologije suprotne Svetom pismu i Tradiciji. U opširnom intervjuu od 24. listopada za National Catholic Register, kardinal Muller također je upozorio da neki u Sinodi „zlorabe Duha Svetoga” kako bi uveli „nove doktrine” kao što su prihvaćanje homoseksualnosti, žene-svećenice i promjena u upravljanju Crkvom .

Kao jedan od 52 izaslanika koje je papa Franjo osobno izabrao i pozvao da prisustvuju Sinodi od 4. do 29. listopada, prvoj od dvije skupštine koje će završiti 2024., njemački kardinal sudjelovao je na cijelom zasjedanju ovoga mjeseca prije nego je 25. listopada

rano otišao na ređenje novih svećenika u Poljskoj.

Kardinal Muller je rekao da je sinodalni sastanak bio “vrlo kontroliran” i uglavnom manipuliran, s većinom intervencija koje su dolazile od samo nekoliko glavnih govornika koji su im govorili tako kao da ne poznaju teologiju. Rekao je da je on sam dobio samo tri minute da se obrati cijelom saboru.

     Vaša Eminencijo, kakva je vaša ukupna ocjena Sinode o sinodalnosti?

Papa me pozvao da sudjelujem, kao biskup, kao bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere te sam upravo govorio o svojoj teološkoj kompetenciji. Pitali su me koja je razlika s prijašnjim sinodama, a također i o metodi. Vrlo je jasno da su na bivšim sinodama biskupi bili subjekti koji su sve vodili. Organizacija sinoda i njihov doprinos nisu dolazili odozgo. Na prijašnjim sinodama svi su biskupi u plenumu mogli govoriti o čemu su htjeli. Sada je sve vođeno, kontrolirano, unaprijed je organizirano te je bilo teško govoriti u plenumu jer je dano malo vremena, a prema pravilima možete govoriti samo tri minute.

     Imali ste samo jednu priliku govoriti na plenarnoj sjednici, u plenumu?

Da.

     Biste li htjeli govoriti više?

Da, ali to nije bilo moguće. Za sljedeći dio ove Sinode bit će važno reorganizirati je — dati više slobode, više mogućnosti biskupima da iznesu svoje ideje. Mora postati više poput Biskupske sinode, kako bi biskupi ponovno preuzeli svoju ulogu savjetnika i svjedoka objavljene istine.

     Na ovoj Sinodi bio je veliki naglasak na Duhu Svetome. Što biste iz toga zaključili?

Neki su govornici govorili kako moramo biti otvoreni Duhu Svetome, ali glasovi Duha Svetoga bile su osobe pozvane da govore na plenumu, u skupštini. Bili su to glasovi Duha Svetoga kao da smo teološki početnici. Bilo je to kao na seminaru ili na sveučilištu, ali sinoda nije škola za početnike – a opet su nam govorili kao da biskupi nisu upućeni dovoljno u teologiju. Mnogi biskupi na Sinodi su teolozi, ali nisu mogli iznijeti svoje znanje.

     Možete li navesti primjer kako su organizatori Sinode shvatili djelovanje Duha Svetoga?

Da. Jedan od predviđenih govornika, koji je pod utjecajem ove „LGBT” ideologije, govorio je o rođaku koji je bio biseksualac, a koji je počinio samoubojstvo, a zaključak je bio da Crkva mora biti otvorena, ne prema tim osobama, već prema ideologiji. Za to je kriva ideologija. Ali teološka pitanja i probleme ne možemo rješavati s pomoću emocija. Tu se samo emocionalno govori o Duhu Svetome te nam je rečeno da ne smijemo ulaziti u polemike, da govoriti [oštro] protiv bilo čega nije moguće ili da se netko stigmatizira kao neprijatelj Duha Svetoga.

     Kako i odakle oni znaju da je to Duh Sveti?

Oni ne govore o Duhu Svetom, nego samo o “Duhu”, ali Prva poslanica svetog Ivana, četvrto poglavlje, na početku jasno kaže:

“Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga; jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet. Po ovome prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov“. Neki govornici također govore o otvorenosti i definiraju što je tradicija, tvrdeći kako ona „nije statična, nego dinamična.”

No, na kraju, sva ta takozvana sinodalna razmišljanja imaju za cilj pripremiti nas za prihvaćanje homoseksualnosti. Pogledajte ovo: Ono o čemu se nije govorilo jest Isus Krist (ili) božanska Objava, o milosti darovanoj ljudskim bicima stvorenima na sliku i priliku Božju, i Bogu kao cilju našeg ljudskog postojanja. Sve se sada vrti oko toga, kako u ovo vrijeme moramo biti otvoreni prema homoseksualizmu i ređenju žena. Ako to analizirate, sve je u tome kako nas usmjeriti prema tim dvjema temama.

            A također i upravljanje? Mislite li da je to i pokušaj rušenja hijerarhijskog upravljanja Crkvom?

Da, neki imaju tu sliku „obrnute piramide” upravljanja, ali u središtu te piramide je osobna volja Pape te njegovih savjetnika i suradnika. Ovo može biti slika koju možete tumačiti djeci, ali “piramida” ili “poliedar” nije biblijska slika Crkve. To su slike proizašle iz matematičke geometrije. Umjesto toga, trebali bismo zagledani prema biblijskim slikama Crkve u Lumen Gentium: pastir i stado, i sve one slike vinograda i tako redom.

Neki su govornici imali sociološku predodžbu Crkve, naturalističko shvaćanje Crkve, ali nisu imali teološkog razumijevanja. Oni stalno govore o Duhu, ali Duh nije tekućina. Duh je u Crkvi Treća osoba Trojstva.

On je osoba. I nikada ne možemo govoriti o Duhu Svetom bez Sina i Oca. Uvijek i u svako doba govorimo o Duhu Oca i Sina. Jedva da se ikada spomenuo Isus Krist – osim na pedagoški način – kako pretočiti prispodobe i njihovo značenje u praksu. Isus, primjerice, nije osudio ženu u preljubu. Intervencije su govorile o našem odnosu prema Isusu, ali ne o Isusu kao Riječi Božjoj, koja nam je dana, jednom zauvijek.

            U kojoj su mjeri spominjani nauk, vjera i moral?

Samo za stolovima, u radnim skupinama. O njima bismo mogli ponešto govoriti, ali samo nekoliko minuta. To je bilo više nalik zbirkama dojmova, ali to nije bilo duboko teološko razmišljanje. Kako je to moguće u ovom kontekstu? U ostalom, postojala je mogućnost samo za neke intervencije, ali sve je to donekle manipulirano, a ovisilo je o tome tko je smio davati teološke intervencije – tko su bili duhovni vođe.

            Gledajući sastav sudionika, mnogi od njih bili su osobe s čijim se teološkim stavovima nisu slagali Benedikt XVI. ni papa sv. Ivan Pavao II. Što bi Benedikt rekao o ovoj Sinodi?

Jedan teolog odabran da se obrati skupu cijelo je vrijeme govorio o Josephu Ratzingeru, ali sve je to bila varka, trik. Nije to bio istinski pijetet prema njemu, prema njegovoj teologiji. Žele oživjeti stari modernizam pozivajući se na Ratzingera, ali Ratzinger s modernizmom nije imao ništa. Sveti Pavao je, na primjer, govorio protiv homoseksualnosti, ali oni kažu: „Mi imamo svoje nove spoznaje, objavljene Duhom Svetim”, pa su od sada homoseksualni činovi ili blagoslov homoseksualnih činova dobra stvar. To je njihova ideja. To je zloporaba Duha Svetoga kako bi se uvele doktrine koje su otvoreno protivne Svetom pismu. Oni će reći: „Da, mi smo u kontinuitetu. Imamo ispravno shvaćanje Predaje i Svetog pisma,” i tako dalje. „Sve se ovo vrijeme pozivamo na Isusa Krista.” To je selektivni način kao da je Isus bio samo učitelj morala, kao Gandhi i tako dalje. Oni nikada ne kažu niti prihvaćaju da je Isus Riječ Božja koja je postala tijelom, Utjelovljenje.

            Njemački biskup koji je prisustvovao Sinodi rekao je novinarima tijekom Sinode da je važno staviti Krista u središte, ali u isto vrijeme, „trebamo (o)staviti po strani apostolsku tradiciju.” Što je time htio reći?

To je njihova varka, trik. Oni ne iznose izravno te ideje, nego šalju te ljude poput toga biskupa da izrekne takve stvari, a onda tvrde kako je to samo njegovo osobno mišljenje. Ali u stvarnosti, oni razvijaju tumačenje koje nije u skladu s katoličkom vjerom.

Istaknuti njemački biskup na Njemačkom sinodalnom putu rekao je na ovoj Sinodi da sve teme koje su pokrenuli u Njemačkoj trebaju postati njemačka paradigma za cijeli svijet. No posljednjih je godina Crkva u Njemačkoj izgubila trećinu [svojih] članova, ima malo zvanja, a posjećenost nedjeljne mise je opala. To ne može biti put za budućnost Crkve. Papa je pozvao njemačke biskupe da se usredotoče na evangelizaciju, no oni su učinili suprotno.

            Što kažete na kritike da ovo nije Biskupska sinoda jer je gotovo petina sudionika laika koji po prvi put imaju pravo glasa? Mislite li da postoji problem s kanonskim legitimitetom sinode?

Organizatori Sinode jučer su ponovno potvrdili da je to Biskupska sinoda, ali kako to može biti kada laici imaju isti glas, imaju isto vrijeme za govor, a pritom oduzimaju biskupima priliku da imaju mogućnost govoriti? To zapravo nije sinoda biskupa, već više kao anglikansko poimanje sinode, trodomno, po uzoru na svjetovni parlament. To nije Katolička Crkva. Moraju razjasniti o čemu je riječ. Je li struktura ove Biskupske sinode utemeljena na sakramentu reda ili je to poput seminara niže razine?

            Nekoliko je sudionika reklo da se Sinoda čini vrlo kontroliranom.

Da, vrlo kontrolirano. Predstavili su “Pismo narodu Božjem” i rekli su nam da mu zaplješćemo iz kurtoazije, ljubaznosti, tvrdeći kako je to konsenzus svih. Pljesak je bio glasovanje Zatim su Pismo donijeli na svaki stol i rekli da ga svi moraju potpisati. Pritom su fotografirali sve sudionike kako se potpisuju i svi su se potpisali. Zatim su rekli da imamo rok do 4 sata popodne za slanje bilo kakvih amandmana – ali prvo to moramo potpisati. (Ne podsjeća li taj način glasovanja i kontrole glasovanja na one komunističke izbore u bivšoj državi krajem 1945.?! – prim. prev.)

            Jeste li namjeravali napustiti skup u znak protesta protiv Sinode?

Ne.

            Vidite li to i dalje kao “neprijateljsko preuzimanje” kako ste govorili prije Sinode?

Nije posve jasno. Ne govore otvoreno što misle. Oni ne mogu otvoreno reći: „Želimo proturječiti Božjoj riječi.” Ali oni uvode novu hermeneutiku kojom žele pomiriti Riječ Božju s tim ideologijama — protukršćanskim ideologijama. Ali mi ne možemo pomiriti Krista i Antikrista. Ova homoseksualna „LGBT” ideologija je, u svojoj jezgri, protukršćanska ideologija. To je duh Antikrista koji govori kroz njih. Apsolutno je protiv stvaranja. A njihov je trik miješati pastoralnu skrb za te osobe s tom protukršćanskom ideologijom. Mi, Crkva, jedini smo koji poštujemo dostojanstvo svakoga, i grješnika, i osoba s problemima u svim sferama. Ali rješenje za te probleme jest put Isusa Krista. Dobar liječnik mora uvijek dati najbolji lijek, a ne govoriti “Sve je u redu!“

            Kristove riječi “idi i ne griješi više” nikada ne spominju i umjesto toga, čini se da se često uglavnom sve svodi na dobrodošlicu?

Oni mijenjaju definiciju grijeha. Nema grijeha (za neke od njih). „Oni su samo ranjene osobe. Oni nisu grješnici. Oni su ranjeni ljudi, ranjeni Crkvom – crkvenim naukom.” Oni ne vjeruju u istočni grijeh ili grijeh kao čin. Oni to ne poriču teoretski, nego praktično. Crkva je za njih agresor, Crkva to mora činiti – Crkva je odgovorna. Ali što je za njih Crkva? U stvarnosti, oni govore sami o sebi. Oni tvrde: „Mi smo Crkva.” Ali ako negativno govore o Crkvi, govore o Crkvi kao objektu. Članak 11. konstitucije Lumen Gentium Drugog vatikanskog koncila kaže da je Crkva sveto Kristovo tijelo, a tijelo Kristovo možemo raniti svojim grijesima. Ali za neke od tih na Sinodi Krist nas ranjava. Ako ti kradem novac, a ti me nazoveš kradljivcem, za njih si ti taj koji ranjavaš.

            Kamo sve to vodi? Kako će se to odvijati sljedeće godine na Sinodi ili kasnije? Koje će biti posljedice svega ovoga?

Mislim da je cilj učiniti Crkvu što više usklađenom s ovom međunarodnom Agendom 2030. I vidjeli smo to i u politici na političkoj razini, tko je odabran i pozvan javno posjetiti Papu. Nisu to normalne obitelji s petero djece – njih se nikad ne poziva. Ne, to su obično biseksualci, transseksualci i tako dalje, a sve je to provokacija – nametnuta propaganda. Niti jedan pravovjerni biskup nije prikazan kako se susreće s Papom, ali zagovornici pobačaja, da, oni su uvijek tu prisutni, i u audijenciji.

Isus je rekao da se zaputimo u cijeli svijet, prema svima, da sve učinimo učenicima, poučavamo u vjeri, krštavamo ako prihvaćaju vjeru. To znači krenuti u cijeli svijet — a ne pozivati svijet unutra i dopustiti svakome da bude ono što on želi.

Razgovor vodio E. Pentin vatikanski izvjestitelj za National Catholic Register i EWTN

Preveo i priredio dr. fra Tomislav Pervan OFM

Međugorje, 31. studenoga 2023.

Izvor:

https://www.ncregister.com/interview/cardinal-mueller-says-synod-on-synodality-is-being-used-by-some-to-prepare-the-church-to-accept-false-teaching