ZLATNA POVELJA HRVATSKOG KATOLIČKOG ZBORA „MI“ DODIJELJENA DR. FRA TOMISLAVU PERVANU

Hrvatski katolički zbor „MI“ donio je odluku o dodjeli Zlatne povelje dr. fra Tomislavu Pervanu u znak zahvalnosti za životno djelo posvećeno istinskom svjedočenju ljubavi prema Bogu, Crkvi i Domovini. Tako se fra Tomislav Pervan pridružio prije nagrađenima: vlč. Jozi Mariju Tolju, utemeljitelju HKZ „MI“ i mons. Ivanu Milovanu, porečko-pulskom biskupu u miru. Riječ je o najvećem priznanju koje Hrvatski katolički zbor MI dodjeljuje iznimnom pojedincima koji svojim radom i zalaganjem promiču vrijednosti na liniji Zbora u vjerskom i društvenom životu. Hrvatski katolički zbor „MI“ je vjerničko društvo s dekretom HBK i civilna udruga. Djeluje kontinuirano od 1976. osobito razvijajući apostolat u kulturi i njegovanje pisane riječi. Četrdesetak godina Udruga je izdavala mjesečnik – List mladih „MI“, a danas drži internetsku stranicu www.miportal.hr. Ima dvanaest načela podijeljenih u četiri trijade: Bog, Crkva, Domovina; Euharistija; Marija, Papa; Autentičnost, Demokratičnost, Mnoštvenost; Molitva, Rad i Rekreacija. Udruga posebno njeguje pobožnost prema Bl. Djevici Mariji po primjeru Sv. Maksimilijana Kolbea.Povelju je fra Tomislavu Pervanu uručio predsjednik HKZ MI prof. dr. sc. Božo Skoko u Međugorju.

Fra Tomislav Pervan rođen je 8. studenoga 1946. u Čitluku. Pučku školu (osmoljetku) pohađao je u Čitluku, a Franjevačku sjemenišnu gimnaziju u Visokom. Ispit zrelosti položio je 1964., a iste godine je odjenuo i franjevački habit. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu i Franjevačkoj bogosloviji u Schwazu – Austrija. Za svećenika je zaređen u Austriji 21. studenoga 1969. Od 1970. do 1972. je kateheta i odgojitelj mladih franjevaca na Humcu. Poslijediplomski studij završava u Njemačkoj i Austriji, a doktorat iz teologije postiže 1976. na sveučilištu u Grazu – Austrija. Od 1977. do 1982. bio je odgojitelj mladih franjevaca, te kateheta i kapelan na Humcu (Ljubuški). Od 1982. do 1988. vrši zahtjevnu službu župnika u Međugorju. U Mostar odlazi 1988. i preuzima na sebe odgovornost za formaciju i odgoj mladih franjevaca. Vikar Provincije postaje 1990. i tu službu vrši do 1994. Poslije toga (1994.) preuzima službu provincijala hercegovačkih franjevaca, koju obnaša do 2001. Vraća se u Međugorje u svibnju 2003. Od 2013. je duhovnik časnih sestara franjevki. Fra Tomislav Pervan glasoviti je ispovjednik, teolog, publicist, propovjednik i pisac. Živi i djeluje u Međugorju.

OBRAZLOŽENJE

Znanje je imanje, a to golemo bogatstvo ne mogu nagristi ni moljci. Bog je fra Tomislavu Pervanu dao mnogobrojne talente, a on je nastavio posebno razvijati svoju veliku ljubav prema pisanoj riječi, a potom je nesebično dijeliti.

Od njega se može učiti i naučiti, ali još važnije: osnažiti vjeru, znati je obrazložiti u vlastitim okolnostima i prenijeti novim naraštajima. On kroz različite nagovore i tekstove, kao kroz enciklopedijske minijature, duhovno obnavlja i spretno poučava. Donosi vijesti sa svjetskih teoloških učilišta, filtrira različite idejne težnje, a onda našoj domaćoj publici iznosi zdrav stav i razmišljanje. Nadahnut i argumentirano potkrijepljen.

U kulturnoj i duhovnoj zapuštenosti suvremenog relativizma fra Tomislav poput jakog idejnog stožera poziva na učvršćivanje duhovnih i intelektualnih temelja. Ne dopušta da ostanemo na marginama katoličkog svijeta i da nam samo folklor bude glavna iskaznica koja diktira kulturnu, ali i duhovnu scenu. Isus Krist za njega je alfa i omega, jedina luka spasenja. Zbog slave Kristove sveznadarski sublimira prošlo i sadašnje, a onda daje kreativne i originalne, poticajne i jake smjernice za budućnost. Njegove pisane i izgovorene riječi poput snažna izvora krenu prema svijetu, a onda se granaju u potoke – duhovne vode tekućice, koje se pri kraju njegovih razmišljanja, ponovno ujedinjuju i uviru, sjedinjuju s milenijskim duhovnim bogatstvom kojem je jedini cilj slava Božja i dostojanstvo stvorenja.

Fra Tomislav Pervan stvara intelektualni i duhovni kapital koji gotovo do zadnjeg slova možemo uvrstiti u našu duhovnu baštinu. Istodobno je uz visoku i zahtjevnu intelektualnu razinu kao blagi povjetarac, jer fra Tomislav ustrajno i s ljubavlju ispovijeda, tješi, njeguje, usmjerava, hrabri i blago poučava. Uz zagovor svog uzora Sv. Franje, sakramentima jača i hrabri, a ljudski opominje i tješi. Bez zavoja i lijeka ne kopa po ranama, a to je odlika velikih duša i razboritih duhovnika. Ljudi se stoga, pred njim otvaraju, jer njegova diskretnost i nepisani bonton strpljivosti vodi ih jedinom pravom liječniku – Kristu Gospodinu. On je shvatio i prihvatio činjenicu „da su naše savjesti nalik na fina glazbala koja je potrebno neprestano uštimavati“ (Sv. Ivan Pavao II.). Kroz sakrament ispovijedi zateže savjesti, kao što se zatežu žice žičanog glazbala, pedantno i s ljubavlju. I stoga, nas ne čude brojne zahvale i zahvalnice koje mu upućuju penitenti, jer i nama sa strane mogu biti poticaj da ustrajemo u svome zvanju i životnom poslanju.

Nije pesimist, niti zlopamtilo. Pokazuje neizmjernu ljubav prema Crkvi i unatoč gorkim iskustvima da je taj vjernički temelj kroz povijest pretrpio mnoge potrese, on s osvjedočenjem uvjerava da njegova statika nikad neće biti poremećena. On upozorava na lukavost i laž, dešifrira okultni govor i ponude onog Lašca od početka. Upozorava često fra Tomislav da ne dopustimo poganstvu da nas prevari bez obzira na popularnost i moć, reklamne punktove koji sežu do naših najzabačenijih sela.

Fra Tomislav Pervan, kao duhovni strateg, ističe i naše prednosti: naglašava da su Europa i Hrvatska, bez obzira na nevolje, još uvijek kršćanske. Dokazuje to dostojanstvo osobe i poštivanje njezinih prava, te sve druge kategorije koje uz to idu. Fra Tomislav smišlja kako Evanđelje navijestiti intelektualcima. Uvažava opću kulturu i širinu obrazovanja. Takve nijanse u duhovnom smislu znaju detektirati vrhunski duhovni seizmografi i znalci. Hrabro opominje poklonike prolaznosti da se umjetnoj, robotiziranoj i brutalnoj kontroli može odgovoriti samo vjerom, sakramentima.

On je pojava, on je dar, on je snažan hercegovački izvor koji pojačava duhovnu rijeku sveopće Crkve: da nas napaja, osvježava i pere. Živi i djeluje, sanja i stalno stvara: u vremenima teškim i lakim – u vremenima punim milosti – a mi mu želimo još puno zdravlja i kreacije sve do volje Božje! Neka, uz naše izraze zahvalnosti i poštovanja primi ovu vrijednu Povelju.

prof. dr. Božo Skoko,

predsjednik HKZ MI

Mate Krajina

zamjenik predsjednika HKZ MI