DANAS SLAVIMO PRESVETO IME ISUSOVO

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA! Svima sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Prvi ponedjeljak u novoj godini, prvi tjedan. Danas slavimo Presveto Ime Isusovo. Izrazito franjevački blagdan, uveden u crkveni kalendar napose zaslugama franjevačkih svetaca iz petnaestog stoljeća, svetoga Bernardina Sijenskoga i svetoga Ivana Kapistrana. Oni su promicali pobožnost Imenu Isusovu, u našim molitvenicima možemo naći predivne Litanije Imenu Isusovu koje bismo trebali redovito moliti i Gospodnje Ime zazivati.

Ime Isus je bilo uobičajeno ime u židovstvu – pa onaj junak Jozua – Jošua – koji je uveo Izraelce u obećanu zemlju ima isto ime. Ime je danas često kao osobno ime u Latinskoj Americi tako da se nekada iznenadimo kad čitamo uz pojedine osobe ime “Jesus”. Kod nas je to neuobičajeno. Ali lijepo zvuči. Ime znači “Bog spašava”, Bog je Spasitelj. On je Stvoritelj on je Spasitelj u Isusu Kristu, on je i Otkupitelj od naših grijeha, po Isusu koji je žrtva pomirnica, žrtva okajnica za naše grijehe.

Ime Isus dao je djetetu koje je pod Marijinim krilom već Anđeo Josipu u snu. Neka se ne plaši uzeti za ženu Mariju jer što je u njoj od Duha je Svetoga. Rodit će Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. Isto se odvija i s Marijom. Anđeo joj naviješta da će biti Bogomajkom, te da dadne Djetetu ime Isus –  ponovno tumač – on će spasiti narod svoj od grijeha njegovih. I osmi dan, slušali smo na Novu godinu, skupili su se da ga obrežu prema židovskom običaju, a obrezanje je znamen saveza s Bogom, nadjenuše mu ime Isus kako ga je bio prozvao Anđeo prije njegova začeća.

U Djelima apostolskim apostoli nastupaju smjelo, odvažno, ne boje se nikoga, ne plaše se Velikoga vijeća. Ondje u Hramu Petar kaže uzetomu kako nema ni srebra ni zlata, ni novca, a ono što ima to mu daje –  i u Ime Isusovo čovjeka uzetoga ozdravlja. Čovjek je odmah na noge skočio. Često su apostoli branili svoje nastupe ističući upravo tu činjenicu: Nema nam u drugom imenu spasenja osim u imenu Isusa Nazarećanina koga su oni razapeli, ali koga je Bog uskrisio od mrtvih. Najpoznatije mjesto jest iz Poslanice Filipljanima, drugo poglavlje, gdje je Pavao preuzeo jedan bogoštovni himan u kome se opijeva Isusovo utjelovljenje poniženje, smrt na križu, ali i uzvišenje – da se na IME ISUSOVO POKLONI SVAKO KOLJENO – NA NEBU, NA ZEMLJI, U PODZEMLJU ( tj. u Paklu, koji dršće na spomen Imena Isusova). I da svaki jezik prizna – Isus KRIST JEST GOSPODIN – NA SLAVU BOGA OCA:

Dakle, ne više rimski carevi, ne ta propadljiva i pokvarena bića, zvali se oni Augusti, Cezari, Tiberije, Domicijan ili Dioklecijan. Svi su oni zemaljski prah i pepeo, dok Isus ostaje na pozornici. Onda i danas. – I danas se moramo susresti s tom OSOBOM i  tim IMENOM –  sve se između mene i Isusa odvija na osobnoj razini. I prihvat i odbacivanje. Nema pred njim generaliziranja. Došli smo u fazu da se svatko mora osobno opredijeliti. Kršćanstvo je OSOBNI POZIV prihvatiti ili odbaciti Isusa, Boga, sa svim što on pred nas stavlja – kako bismo imali smisao svoga života i bivovanja ovdje na zemlji te stigli u nebesku Domovinu za kojom čeznemo u ovoj dolini suza.

Stoga stavimo to ime – ISUS –  ispišimo ga velikim slovima u svojim životima, stavimo ga nad svoja vrata i dovratke, u svoje sobe i na svoje hladionike u kuhinjama, neka nam to ime bude trajni podsjetnik da znamo čiji smo i komu pripadamo. A često se čuje uzvik “Misusovo” što je kratica za “U Ime Isusovo”. Pa neka se sve započinje i svršava u Isusovu Imenu.