OSOBNA IZVJAVA BISKUPA DR. RUDOLFA VODERHOLZERA

OSOBNA IZVJAVA BISKUPA DR. RUDOLFA VODERHOLZERA

U POVODU GLASOVANJA ZA PLENARNOGA ZASJEDANJA NJEMAČKE BISKUPSKE KONFERENCIJE 25. RUJNA 2019. O STATUTU tzv. SINODALNOGA PROCESA

(Za miportal.hr izabrao i preveo dr. fra Tomislav Pervan)

Prigodom završnoga glasovanja plenarnog zasjedanja Njemačke biskupske konferencije ja sam glasovao protiv Statuta. U višesatnoj raspravi postiglo se nekoliko poboljšanja u pojedinim detaljima. Ali sam višekratno jasno istaknuo kako mi se čini da tematsko usmjerenje samih foruma promašuje stvarnost krize vjere u našoj zemlji. Pokazuje to također i jedan pogled na stanje u drugim crkvama i crkvenim zajednicama u našoj zemlji.

Stoga smatram bitno boljim prijedlog koga smo ponudili kardinal Woelki i ja u okviru alternativnoga nacrta da se pozabavimo izričito temama kao što su evangelizacija, poziv laika, kateheza, pastoral zvanja itd., i ne samo stoga što se time uzimaju izričito u obzir i naputci pape Franje iz njegova Pisma te je „primat evangelizacije“ nešto kao crvena nit u strukturalnom principu cijeloga nacrta. Mogu samo sa žalošću konstatirati što taj alternativni nacrt nije naišao na potrebnu većinu među subraćom.

Htio bih da se stavi u protokol kako postoji barem jedna manjina među biskupima (a sa zrenika povijesti koja će se jednom baviti i time, da je „postojala“ barem jedna manjina) koja bijaše zaokupljena brigom što se nije pristupilo istinskim problemima te da se gajenjem stanovitih očekivanja i nadanja proizvodi samo veća frustracija. Veliki je nedostatak što ne postoji forum „evangelizacija“, kao i činjenica što je kod tematike „laici“ već unaprijed riječ samo o njihovu sudjelovanju, namjesto da se govori o teologiji poslanja u svim svjetovnim životnim područjima na temelju krštenja i potvrde (usp. govor o „svjetovnom karakteru“ poziva laika na Drugom vatikanskom saboru), da izdvojim samo dvije teme iz foruma.

Uostalom, moje je mišljenje – a to sam uvijek otvoreno govorio – kako u zametku sinodalnoga procesa počiva stanovita neiskrenost. Iz slučajeva seksualnoga zlostavljanja povlačiti zaključak da se kod obnove mora govori o spomenutim temama poput beženstva, zloporabe moći, žena u Crkvi te seksualnoga morala treba na cijelu stvar gledati samo kao na nešto pseudoznanstveno zbog manjka znanstvenih studija u drugim institucijama, dakle, bez stvarne usporedbe sa institucijama. Tek predstoje znanstvene diskusije spram MHG-studije kao i novije studije prof. Dressinga. Moja dvoumica nije uklonjena, da je naime, naspram tih postavljenih „tračnica“ riječ o instrumentalizaciji spomenutih zloporaba.

To što sam glasovao protiv i dao svoj „ne“glas ne znači da se načelno zatvaram procesu, nego da tomu unatoč namjeravam sudjelovati i davati svoj doprinos. Ne želim da mi se prigovori kako se uskraćujem dijalogu na koji nas papa Franjo izričito ohrabruje. Ali podsjećam da osobno za sebe ne očekujem mnogo, i to stoga što nisam kadar sagledati kako postoje pretpostavke za jedan istinski „dijalog“. Nedostaje, prema mome mišljenju, od svih sudionika prihvaćena teološka hermeneutika te pristanak na principe katoličkih temelja vjere, za koje vrijede kao najsnažniji argumenti pozivanje na Pismo, tradiciju, učiteljstvo Crkve, koncile itd.

Moje je ishodište da će me dijalog, glede moje savjesti u odnosu prema istini, dovesti većma u situaciju davati svjedočanstvo te opominjati „bilo zgodno ili nezgodno“. K tomu, ja sam osobno dvaput pred današnjim predsjednikom Njemačke biskupske konferencije svečano obećao da ću neokrnjeno zastupati i svjedočiti katoličko vjerovanje: Prvi put 2004. kao profesor u Trieru, a zatim 2013. u povodu moga biskupskoga ređenja u Regensburgu. Osjećam se obvezan na to, a vidim kako je to obećanje u ovom trenutku na poseban način aktualizirano i prozvano.

A što se tiče sinodalnoga procesa pridržajem sebi pravo da se nakon prvih iskustava u datom trenutku posve isključim. Kriterij su misli vodilje na koje papa Franjo upozorava te su sadržane u preambuli Statuta: Naime, primat evangelizacije, Sensus Ecclesiae, jedinstvo s cijelom Katoličkom Crkvom (te time i vjernost nauku Crkve). Nadam se i molim da sinodalni proces unatoč prema mome mišljenju krivo postavljenim „tračnicama“ pomogne donijeti istinsku obnovu Crkve. 

+ Rudolf Voderholzer, biskup Regensburga