BOŽIĆNI BROJ: UZ 200. OBLJETNICU “TIHE NOĆI”

Poštovani čitatelji!

Iz tiska je izišao treći broj časopisa „Da život imaju“. Već po naslovnici vidi se da aktualizira 200. obljetnicu od prvog izvođenja pjesme „Tiha noć“ u austrijskom Oberndorfu. Glavni urednik dr. fra Tomislav Pervan piše o ljepoti Božića i umjetnosti koja je njime inspirirana, osobito u glazbi: „Božić je vrijeme raspjevanosti, predivnih melodija koje bruje na sve strane. Upravo su umjetnici pokušali izraziti u melodijama i tonovima svoje osjećaje pri skladanju. Svi su se veliki glazbenici  (pa i nekatolici i nevjernici) okušali u skladanju dijelova svete Mise, Kyrie, Gloria, Credo, Sanctus i Agnus Dei. U svojoj Missa sollemnis genijalni Beethoven kad sklada, naskroz gluh, Credo, onda se, možemo reći, titanskim snagama upire izraziti svoje: Vjerujem, želim vjerovati. Nebrojeno puta solisti i zbor ponavljaju riječ, uvodni Credo.  Schubert, već obilježen skorom smrću, sklada Misu u Es-duru. Riječi Et incarnatus est pretvara u takt 12/8 (dvanaest osminka), u pravu uspavanku malomu Isusu. Hoće da i mi zajedno s Marijom pjevamo uspavanku Isusu u jaslama. Nije imao Isus zipku, nego tvrde jasle, ali je umjetnik na svoj način htio izraziti zahvalnost Bogu koji postaje čovjekom, na tvrdoj postelji. Ili pak besmrtni Mozart u svojoj velikoj C-Moll misi. Punih osam (!) minuta opijeva i pjeva sopran dionicu Et incarnatus est – i utjelovio se… et homo factus est! Osam minuta! To se može smatrati vrhuncem Mozartove sakralne glazbe u kojoj dolazi do izražaja otajstvo Gospodnjega utjelovljenja. Upravo su umjetnici uz svetce najočitiji, najzorniji dokaz neponovljivosti i istinitosti Isusove osobe, poruke, kršćanstva.

U Mozarta imamo najprije božićni ugođaj, flaute, oboe, fagot. Sviraju pastoralu, pastirsku idilu i glazbu uz Isusove jasle. Sopran pjeva intimno, radosno, zanosno, s velikom ljubavlju i zahvalnošću. Riječ je o nazočnosti Neba na Zemlji. Ljubavna pjesan malomu Isusu u kome se očitovalo Božje čovjekoljublje. Susret Neba i Zemlje između kojih, prije Isusova dolaska, zjapi bezdan, ponor. Bog u Isusu premošćuje bezdan, postaje čovjekom. Teologija je to, ne opisana niti iskazana riječima, već tonovima koji pokušavaju dočarati neizrecivo. Genijalni je Mozart meditirao tajnu utjelovljenja, silaska Boga među nas ljude, ali i u svakoga od nas. Bog postaje čovjekom da bi čovjek postao čovjekom, da bi se pobožanstvenio (istočna teologija govori o theosis–pobožanstvenjenje čovjeka po Isusu i u Isusu).

Tu nam se otkriva tajna i našega života, naš odnos prema čovjeku, tijelu, duhu, Bogu. Sve što je stvoreno, prožeto je Božjom stvarnošću, a Božić nam je poruka kako možemo u svijetu susresti u svakom bratu i sestri Isusa Krista. Na licu Isusa Krista zrcali se Božje lice, ali i na licu svakoga čovjeka zrcali se lice Bogočovjeka, Isusa. Utješna je i velika to poruka i istina naše vjere o kojoj vrijedi promišljati ovih svetih dana i Bogu zahvaljivati što je postao čovjekom. I utjelovio se – Riječ je tijelom postala i učinila nam Boga vidljivim i obasjala svijet vječnim svjetlom.”

Drago Krpina piše o potrebi zahvalnosti i zahvaljivanja u životu: „Samo čovjek mudra i pronicava srca pokazivanje poniznosti i zahvalnosti neće smatrati slabošću već snagom koja će mu dostajati da Bogu i čovjeku kaže – HVALA!

Vlč. Dubravko Škrlin Hren upućuje riječi ohrabrenja i čestitku starijima, osobito bolesnima: „Starijima i onima koji osjećaju na svojim ramenima teret bolesti, poručujem: Ne bojte se! Budite ponosni i radosni što zajedno s Isusom trpite. Vaše je trpljenje spasonosno, vaš je život i vaše postojanje blagoslov za sve nas. Izdržite i prikažite žrtvu svoje boli i nemoći za duhovno dobro mladih naraštaja.“

Tu su još prilozi: duhovna riznica koji donosi poznati božići biser „Pokraj jaslica“ Side Košutić, duhovna misao Michaela D. O’Briena, poruka potomstvu Petera Kreefta – „Prije negoli odem“, te glasovita božićna pjesma „Božićni san“ Ivana Tolja, poznati evergreen poginulog engleskog vojnika iz Drugoga svjetskog rata – Pismo Bogu“, najava duhovnog priručnika za starije „Sunce već zalazi“, itd.

Iz uredništva poručuju: „Hvala Vam što ste tako lijepo primili naš novi list. Hvala posebno onima koji su nam se javili i podržali naše napore molitvom, komentarom i dobrovoljnim prilogom. Ove stranice ostat će svojevrsni evergreen plemenitosti gdje ćemo objavljivati samo lijepe i poticajne tekstove. Dnevna zbivanja prepustit ćemo mnogobrojnim portalima. Promovirajte ovaj „Apostolat radosti“ uz zgodnu poruku pape Franje da ‘starost nije bolest!’ Surađujmo i ‘neka narod čita’…“

Listić je u Hrvatskoj besplatan i ovaj božićni broj je tiskan u 5.000 primjeraka. Potražite ga po našim crkvama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

****************************

Između ostaloga donosimo:

_____________________________

Ivan Tolj

HRVATSKA BADNJA NOĆ

Zašto sam zanijemio u mraku na cesti

kada su me pitali kamo to hitam?

I tko sam zapravo? Jesam li ovaj ili

onaj iz tog redoslijeda Zaharijâ,

Krstiteljâ, Šimunâ…ili u samom

početku već nevjerni onaj učenik…

Jesam li podanik Herodov koji se tješi

i noćas Tvojim naukom: Caru carevo

a Bogu Božje… Jesam li?

Zašto sam zanijemio uz vatru koja mi

otkriva i obrise svega što slijedi:

kalež, rešetke, postaje na usponu

od kolijevke do Brda na kojem se ima

ispuniti ono što ima.

Napokon zašto i noćas oklijevam?

Zašto hitam Tebi da te pozdravim

sporednim putovima našega života?

A tako htjedoh biti jedan od onih

koji otiđoše i pronađoše Mariju,

Josipa i Tebe u jaslama. Tebe.

Na dobro došao Dijete, Gospode,

Bože! Na dobro došao u narod Hrvatâ.

U ovo sumorno doba potkraj stoljeća.

U zemlju posutu crvenim, bijelim i

plavim trnjem iz kojeg će ove iste

ruke koje Ti mašu u slavu Tvoga

                               rođenja

isplesti krunu trnovita tropleta.

I ja Ti domahujem Dijete u ovoj noći

prestrašen od svega što ima doći:

ustrašen od mača što bjelasa dok Te

Majka privija na grudi i bježi u zemlju

tuđinsku.

U zemlju iz koje će Bog, jer mu ništa

nije nemoguće dozvati Sina svoga.

A dotle: „…kuknjava i plač gorak:

Rahela oplakuje sinove svoje i neće

da se utješi jer ih više nema.“

                (Mt 2, 18)