“A TUĐMAN SE BACI NA KOLJENA…”

Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću u Hrvatskom zagorju. Donosimo zanimljivu crticu iz njegova života:

Predsjednik je stao sučelice oltaru, a gvardijan i ja svaki s jedne bočne strane. Predsjednik je vidljivo uzbuđen. Vjerojatno su na njega utjecali susreti s građanima Trogira i Sinja, a crkva ga se dojmila. Posebno oltar, koji su gvardijan i časne sestre očito pripremili za njegov posjet.

– Gospodine Predsjedniče – obrati mu se veoma toplo gvardijan – radujem sa da Vas mogu pozdraviti u ovoj zavjetnoj crkvi, pred oltarom naše zaštitnice Gospe Sinjske. Ovo je njezin oltar i zavjetna slika. Otkad je ove crkve i naše povijesti, Vi ste prvi vladar koji se došao pokloniti našoj Gospi. Ni Franjo Josip, naravno ni Karađorđević, ni ban Šubašić, ni Ante Pavelić, a ni Josip Broz, nikad nisu prešli prag našeg portala. Ja sam siguran da će Vam Gospa uzvratiti ljubav i da će Vas pratiti na ovom teškom putu kroz rat za državnu samostalnost i narodnu slobodu. Neka Vas čuva, dragi naš vođo, naša Gospa Sinjska – gvardijan je na rubu suza.

A Tuđman se baci na koljena. Prekriži se i spusti glavu. Dugo je trajalo naše prijateljstvo, svašata smo proživjeli tijekom tih godina, ali nikad ga nisam vidio tako malena i ponizna, tako spremna za molitvu. Sjećam se kako smo on, Mate Laušić, Mladen Lacković, ja i snimatelj televizije nekoliko minuta nakon bombardiranja Banskih dvora došli vidjeti što je sve uništeno. Bio je potresen. Zamalo da nije zaplakao, ali je sačuvao onaj svoj „borbeni gard“. Zaprijetio je pobjedom!!!

U crkvi Gospe Sinjske bio je neki drugi Tuđman. Meni dotad nepoznat. 

Antun Vrdoljak (Monografija, Školska knjiga, 2007.)