HRVATI I „CAJKE“

Ovih dana naletjesmo na vijest da je jedna od izvođačica „cajki“ što je među Hrvatima  pri vrhu slušanosti kći jednoga od najgorih razaratelja Hrvatske, kojega smatramo ratnim zločincem. Nije, dakako, dijete krivo za grijehe oca. Pitanje koje iz toga proizlazi je: što nam to govori o nama?

Odavno je poznato kako Hrvati, nažalost, masovno slušaju „cajke“. „Cajke“ su čudna mješavina orijentalne glazbe, balkanskih narodnih glazbenih tradicija i elektroničke glazbe. Uglavnom, one su glazbeno i jezično Hrvatima posve neprirodan glazbeni sklop. Ta se moda počela širiti sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tijekom devedesetih nastao je kratak zastoj, a onda je moda slušanja „cajki“ u Hrvatskoj buknula. Lokalne radijske postaje, klubovi, kafići… I što je paradoksno, najviše ih se može čuti u hrvatskim krajevima koja su tijekom rata „izvorni“ poklonici „cajki“ najviše razarali, no ima ih svuda. Često se u našim mjestima dogodi da ulicama prođe automobil pun mladih ljudi, iz kojega se kroz širom otvorene prozore čuje „do daske“ navinut razarajuće zavijajući zvuk „cajki“.

Hrvati se vole žaliti kako ništa ne valja, na ovu ili onu politiku, na štošta i koješta… Upitat će tko: kakve veze „cajke“ imaju s tim? Imaju! Pitanje „cajki“ nije pitanje glazbenog ukusa, to je pitanje narodnog odgoja. Masovno primanje sadržaja koji su posve nesklapni i neskladni s ičim što nosi hrvatski atribut govori prije svega o političkoj neodgojenosti hrvatskoga naroda. Mi, nažalost, nismo politički odgojeni da razmišljamo kao suveren narod, svjestan svoje samobitnosti,  integriteta, vrijednosti koje čine naš identitet, sami time ni svoje odgovornosti za opće, javno, državno, društveno, nacionalno, domovinsko dobro, kako god ga nazvali. Tzv. domovinski odgoj, o kojemu se devedesetih još nešto govorilo, posve je nestao iz naših škola i medija. Mi smo politički neodgojena nacija. Vrhunac samosvijesti je ako uspijemo certificirati poneki prehrambeni proizvod kao „izvorno hrvatski“ ili kad se uz pivo zanosimo „kultom reprezentacije“. No to je premalo da se izgradi samosvjestan, svojih vrijednosti svjestan narod, koji će, kao takav, znati prepoznati prave, autentične vrijednosti svoje kulture i zemlje, a onda i vrijednosti u svakoj tuđoj kulturi – pa i u onima iz kojih dolaze „cajke“.

Biju nas nevolje. Starimo, nestajemo i društvo nam se polako „rastvara“ u solnoj kiselini naše neodgovornosti za državu koju skupo platismo. Jedni odlaze, drugi s ogorčenjem dižu ruke od svega, treći anemično žive svoje dane, pomireni sa životom kojim nisu zadovoljni, četvrti… No, dragi hrvatski čovječe, prije nego odeš, padneš u ogorčenje ili anemičnost, prije nego započenš „paljbu“ na sve oko sebe, prije negoli kažeš da u ovoj zemlji ništa ne valja, prije nego započneš kriviti drugoga i druge za sve ono što nemaš, ne možeš, ne znaš, nećeš…, stani radije pred zrcalo svoje duše i upitaj se što si ti učinio, što si ti učinila za sebe, za svoje bližnje, a onda i za Hrvatsku? Upitaj se u čemu je tvoja snaga, što je tvoja vrijednost, u čemu ti je dostojanstvo, čemu si poklonio pamet i srce… Ili ćeš, kad sjedneš u svoj automobil, navinuti „cajke“…

Rafael Milić