DUHOVNA MISAO

PAPA PLAČE!?

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA! Svima mir i dobro, svima blagoslovljen, radostan i sretan početak novoga dana. Petak je, spomen na Gospodinovu žrtvu, njegovo suđenje, njegov križni put, njegov križ, umiranje i ukop. Sve je to zbog nas i našega spasenja. Gospodinu se duboko poklonimo u vlastitom srcu i zahvalimo za njegovu nesebičnu žrtvu na križu za spas svijeta, svih nas. On me je ljubio, veli Apostol, i predao samoga sebe za mene, za nas sve, bez razlike. Sin je Čovječji došao da služi i život svoj dadne kao otkupninu za ljude. On je platio otkupnu cijenu našega duga, našega grijeha. Zahvalimo mu.

Na koji način zahvaljivati? Slijedeći Gospodina Isusa! On je sam toliko puta ponovio, rekao kako onaj tko želi biti njegov, mora uzeti svoj križ i slijediti ga, danomice. Nema puta naokolo. Nema jeftine milosti. Nije dovoljno ovih dana otići na ispovijed, ispovjediti se (mnogi tek dvaput godišnje, o Uskrsu i Božiću, a mnogi tek jednom u nekoliko godina), dakle, nije dovoljno otići i dobiti oprost grijeha, nekakvu malu pokoru kao zadovoljštinu za grijehe, da bi onda čim preko crkvenog praga, nastavio istim putem kao i dosada. Ispovijed uključuje čvrstu volju, ne ići u grijeh, ne vraćati se na grijehe. Dakle, odluka, ići za Gospodinom. Nemoguće je jeftino u nebo. Isus je govorio o strmoj stazi, uskom putu, nevoljama na životnom putu.

Svjedoci smo kako se jedan narod koji je primio kršćanstvo još u desetom stoljeću sustavno uništava. Kao da se Pakao osvećuje tom narodu u Ukrajini. Čitam kako su u Europi zaključili da je onaj Holodomor-Gladomor koji se dogodio za Staljina u Ukrajini početkom tridesetih godina proglašen genocidom. Upravo kao nad Armencima, kao nad Židovima. Barem sedam milijuna ljudi preminulo je onodobno od gladi. Danas prijeti još strašnija katastrofa, kad nema vode, struje, plina, kad su temperature i do dvadeset stupnjeva ispod ništice. Što će starci i beskućnici u takvu stanju? Što ako i sam gradonačelnik Kijeva govori svojim sugrađanima da se spremaju na egzodus, u najgorem slučaju? Jer ako je nemoguće živjeti od tih paklenih napada, onda čovjek mora bježati. Ali kamo?
Nije bez razloga i sam Papa neki dan doslovce PLAKAO  pred likom Majke Božje i na Španjolskom trgu u Rimu na svetkovinu Bezgrješne. Papa plače?  Da doslovce plače. Plače zbog tih paklenih napada. Kako čovjek može cjelivati ikonu Majke Božje, kako se čovjek može pretvarati da je vjernik, kako mogu ti ruski episkopi podržavati jednoga ratnog zločinca, odnosno, ratni stroj koji uništava sve pred sobom dalekometnim raketama? Daleko je to od onoga Isusova,  – Djeni, Petre, mač svoj u korice. Tko mačem bije, od mača i gine. To je dovoljno zorno pokazala cijela povijest. Ponovit će se to, nažalost, i u ovom slučaju. Tko je prvi isukao mač, od njega će na kraju i zaglaviti. Kao i Napoleon, kao i Hitler, kao i svi silnici ovoga svijeta. A Staljin je imao šansu od Boga danu da se na smrtnoj postelji obrati. Ali je odbio riječima: Davno sam ja raskrstio s Bogom i Crkvom. Nije mu njegov demon dopustio da ga pusti i umre u miru. Umro je promatrajući samo krv i krv. Bog je dobar, ali i pravedan. U to se uzdamo!

Zanima nas Tvoje mišljenje!