DUHOVNA MISAO

SLIJEDIMO GOSPODINA!

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA!   Svima blagoslovljen i sretan početak novoga dana. Petak je, spomen na Gospodnju muku i smrt, prigoda promišljati Gospodinovu ljubav prema nama. On nas je ljubio i predao samoga sebe za nas kao žrtvu okajnu, otkupnu, za grijehe svega svijeta. Zahvalimo Gospodinu da možemo i jutros udahnuti svježi zrak, da smo se probudili, da smo na neki način obnovili svoje snage. “Ko orlu ti se snaga i mladost obnavlja”  veli Sveto pismo. Na drugom Mjestu veli psalmist, “prepusti Gospodinu putove svoje i on će te voditi, dat će sretan ishod tvojim planovima i nakanama”, jasno ako su u skladu s Božjom voljom i zapovijedima. Jer nemoguće je moliti za nešto zlo, makar to bilo i u najboljoj nakani. Čuli smo jučer gdje Gospodin obećaje Duha svojega onima koji uporno traže, mole, kucaju –  njima se se otvoriti, dobit će, a Pavao veli,  u skladu s mjerom vjere. Ako čovjek dvoji, ako je dvo-umna srca, dakle, kolebljiv u svojim molitva, jasno je da ne će dobiti. Moliti kao što je molila majka Samuelova Ana za koju je svećenik mislio da je pijana. Nije pijana, nego joj se srce kidalo što nema potomstva, što je sluškinje izruguju.  A toliko puta čujem upravo te nevolje kod mladih bračnih parova, nakon godina braka nemaju djece ni potomstva, i onda briznu u suze. Koji je to samo blagoslov od Gospodina – imati žuđeno potomstvo – a ne kao naše feministkinje, za koje se može reći ona seoska “ni baba ni deda”.

Rekoh, Gospodin je otišao u smrt, na križ. Bijaše to Veliki petak. To je njegov slobodni izbor, jer je došao na svijet “radi nas ljudi i radi našega spasenja”, došao kao onaj koji nas ljubi. Naš Bog kao čovjekoljubac. Toga nema ni u jednoj drugoj religiji ni vjeri. U poganstvu obično treba umilostiviti božanstva da nam budu sklona, ona uopće ne vole čovjeka. Isus sam tri puta naviješta svoju muku i smrt. Prvi put – kad je Petar priznao njegovo božanstvo, da je Sin Božji, naviješta svoju smrt i muku u Jeruzalemu, potom nakon Preobraženja na Taboru, nakon slave i sjaja kojega su bili svjedoci učenici  nadovezuje sramotnu smrt. Da ih ta smrt i križ ne bi sablaznili, bili su dionici slave,  i onda kad su dolazili u Jerihon, a ona dvojica učenika tražili prva mjesta u njegovu kraljevstvu. – Isus ide svjesno i slobodno, bez straha, znajući što ga čeka. Hvala ti, o Isuse!

Crkva se danas sjeća nekolicine svetaca. Za nas je najsvježiji primjer engleski obraćenik i svetac koga je Benedikt XVI. proglasio blaženim, a papa Franjo svetim – John Card. Newman. Proživio je skoro cijelo devetnaesto stoljeće, kršten i zaređen za anglikanskoga službenika, kao dječak imao snažno iskustvo Božje opstojnosti, zavjetovao čistoću cijeloga života, bio pokretač obnove u anglikanskoj zajednici. Tražio istinu, tražio obnovu Crkve koja je bila uvelike pod vlašću državnih vlasti, htio slobodu, utemeljio tzv. Oksfordski pokret obnove. U sredini svojih dana, kad je prevalio četrdesetu –  obratio se na katoličku vjeru jer je studirao svete oce iz prvih stoljeća Crkve. Učinio korak svjesno. Svi su ga dotadašnji prijatelji pa i rodbina odbacili. Ostao sam, išao u Rim, ondje se dao zarediti za svećenika, ušao u Oratorij Filipa Nerija, vratio se u Englesku i počeo djelovati kao obični svećenik. Možda najveći teolog 19. stoljeća, vjerojatno će biti proglašen crkvenim naučiteljem. Njegove misli našle su odjeka u svim teolozima 20. stoljeća, na njemu su se nadahnjivali  Guardini, von Balthasar, Ratzinger i dr. Pod kraj života papa Lav XIII. dodijelio mu je kardinalsku čast – purpur, kao silnom borcu za pravovjerje u svoje doba. Osoba jasnih pogleda, čvrste vjere, nepokolebljive ljubavi prema istini i Crkvi. Takvih nam danas treba. Pa molimo se da Gospodin i danas podigne takvih osoba koje će biti drugima putokaz do Gospodina u Crkvi.

Čut ćemo danas u Evanđelju i dva blaženstva. Blaženim naziva neka žena iz puka Isusovu majku – zapravo grudi koje je sisao, majku koja ga je dojila, a Isus uzvraća da su većma blaženi oni koji Božju riječ slušaju i vrše je. Takva bijaše Marija – slušala je i opsluživala Božju riječ. Isus Majku nije omalovažio nego je sve stavio na svoje mjesto. Majka Marija je Božju riječ slušala i vršila! Slijedimo je.

Zanima nas Tvoje mišljenje!