ČETIRI NJEMAČKE PROFESORICE JASNO PITALE, A PAPA FRANJO JASNO I PRECIZNO ODGOVORIO…

Priredio: Dr. fra Tomislav Pervan 

PAPA FRANJO NIJE MOGAO ŽURNIJE UPOZORITI NJEMAČKE BISKUPE

Rijetko kada je Papa tako brzo – gotovo smjesta – odgovorio na pismo četvero bivših sudionika takozvanog njemačkoga Sinodalnog puta, profesoricâ Hanne Barbare Gerl-Falkowitz, Marianne Schlosser, Katharine Westerhorstmann i novinarke Dorothee Schmidt. Nadnevak objave 10. studenoga, spomen svetoga Leona Velikoga, najvećega pape u petom stoljeću, pokazuje da nitko ne bi trebao imati iluzija o Papinom stavu prema njemačkom Sinodalnom putu, zatim glede njegovih upozorenja od prije više od četiri godine, potom njegova pisma od siječnja ove godine te opasnost da njemačka Crkva iziđe iz zajednice Katoličke Crkve.

Njih su četiri još proljetos napustile sastanke Sinodalnog puta. Dvije su dobitnice prestižne nagrade rimske Zaklade Joseph Ratzinger, Marianne Schlosser i Hanna-Barbara Gerl-Falkovitz. Marianne Schlosser predaje u Beču, za nju je stvorena posebna profesorska stolica o Katoličkoj duhovnosti, specijalizirala se na svetom Bonaventuri i srednjovjekovnim misticima. A Gerl-Falkovitz, umirovljena profesorica filozofije u Dresdenu, otkriva svijetu ponovno R. Guardinija, H. Newmana, Edith Stein, Idu Friederike Görres, a predaje honorarno na cistercitskom učilištu „J.Ratzinger/Benedikt XVI.“ u Heiligenkreuz kraj Beča. Osobe koje imaju specifičnu težinu u katoličkoj misli i danas.

1. Papi pišu četiri katolkinje koje su duboko zabrinute za jedinstvo Crkve – bivše sinodalne članice takozvanog “Sinodalnog puta”, jedna novinarka i tri znanstvenice. Papa odmah odgovara. Isto tako Papa je brzo pristao na zahtjev da se njegov odgovor učini dostupnim javnosti, da nema samo značenje privatnosti, makar njemački biskupi tumače kako je to privatno pismo, a njihov glasnogovornik javno izjavljuje da ga pismo ne zanima jer nije upućeno biskupskoj konferenciji. Kako ga ne bi trebalo zanimati, ako je objavljeno u svim medijima? Sam je proces znakovit: to je očito tema kojoj papa Franjo pridaje najveću važnost i žurnost.
2. Za datum odgovora Papa je izabrao 10. studenoga, dan sjećanja na svog prethodnika Leona Velikog, najistaknutiju papinsku ličnost 5. stoljeća. Ujedno, to je dan kada se u Njemačkoj osniva tzv. “Sinodalni odbor”. I to je vrlo simbolično: Franjo izravno stavlja u pismo svoje skeptično odbijanje njemačkoga puta.
3. Papa se u potpunosti slaže sa zabrinutošću pisaca pisama. Do studenoga 2023. njemački biskupi nisu se trudili niti su uspjeli čak ni početi otklanjati papinu zabrinutost. Baš suprotno! Ustanovljuju taj Sinodalni odbor koji u biti negira biskupsku vlast u biskupiji.
4. Papa vidi kako se njemačka Crkva zapućuje u opasan vrtlog. Nije riječ samo o takozvanom Sinodalnom odboru. Riječ je o nizu konkretnih mjera kojima se tzv. sinodalni put želi provesti u stvarnost. Papa na to gleda s krajnjom zabrinutošću. Jer zaključci Sinodalnog puta sve više otuđuju njemačku Crkvu od puta sveopće Crkve. Kraj te dinamike je potonuće u ponor podjela, shizme.
5. Papa jasno potvrđuje pravnu situaciju stvorenu pismom od 16. siječnja 2023. iz Vatikana, od Svete stolice. To pismo nije nekakav neobvezujući izraz mišljenja, već istinska, in forma specifica, zabrana osnivanja Sinodalnog vijeća. Papa sada izričito kaže “ja osobno” svima onima koji su dosad pokrivali oči i uši te se pravili kao ne čuju i ne vide. Kao djeca koja prekriju oči i vele kako nema sunca.
6. Još jednom Papa proglašava ta novoosnovana tijela nespojivima sa sakramentalnim ustrojstvom Crkve. Da objasnimo: Na vrlo temeljit način, oni ne zadovoljavaju međuprostor između sinodalne zajednice i apostolskog autoriteta prenesenog u sakramentalnom poslanju, koji je ukorijenjen u bitnoj strukturi Crkve. Međutim, Centralni komitet njemačkih katolika kategorički inzistira na ovoj strukturi ovih odbora koji su protivni biti crkvenog ustroja i veliki broj njemačkih biskupa dao se zarobiti tim postulatom.
7. Papa Franjo ostaje duboko skeptičan prema pseudo-obnovi kroz te nove gremije. Oni samo nastavljaju i održavaju temeljnu sustavnu bolest Crkve, njezinu usredotočenost na sebe. Prava obnova dolazi iz duhovnih izvora. U potrazi su za nekim novim putovima „spasenja“, dok je on u svome pismu od 29. lipnja 2019. istaknuo koji su putovi obnove za Crkvu. Ponovno se poziva na svoje „Pismo hodočasničkom Božjem narodu u Njemačkoj”. Nažalost, od 21. studenoga 2023., još uvijek treba shvatiti da tzv. “sinodalni put” i njegova tijela ustrajno i dosljedno odbijaju prihvatiti ovaj dubok i bogat dokument.
8. Papa Franjo želi (još uvijek) izbjeći odlučni udarac i krajnji korak prisilnih mjera. Ali sada je dao jasan signal – na način koji nije netipičan za njega: Teško da može biti jasniji i snažniji. Drugim riječima: Petrova se lađa totalno ispriječila ispred njemačkoga broda. Tko to ne želi čuti i vidjeti, snosit će punu odgovornost ako u konačnici nestane u vrtlogu podjela i shizme.

Jedno je jasno, prema Papinu pismu, biskupi koji budu i nadalje sudjelovali u Sinodalnom vijeću u jasnom su i javnom neposluhu samomu Papi. Papa je već u siječnju jasno istaknuo kako nitko nema pravo niti kompetenciju uspostaviti nekakvo Vijeće koje bi uvodilo novu strukturu upravljanja Kristovom Crkvom. Vijeće koje bi bilo iznad ovlasti Biskupske konferencije te koje bi nju faktički nadomjestilo.

Biskupi zapravo duguju veći posluh Papi nego obični vjernici jer su se prilikom preuzimanja službe zakleli na vjernost te je njihov neposluh prema kanonskom pravu teži i može se kanonski sankcionirati. Možemo samo očekivati daljnje Papine korake.

Priredio  dr. fra Tomislav Pervan ofm

Međugorje -23. studenoga 2023.