KRALJ TVRTKO OSVANUO U SARAJEVU – VRAĆA LI SE BOSNA „KUĆI“?

KRALJ TVRTKO U SARAJEVU

„Preko noći je u središtu Sarajeva postavljen spomenik kralju Tvrtku“, glasi kratka vijest što je jutros osvanula na portalima. Najznamenitiji bosanski vladar dobio je tako svoj spomenik u glavnome bosansko-hercegovačkom gradu. Spomenik je izradio kipar Stjepo Gavrić.

Najteže se stvari obavljaju noću, a čini se da u to spada skidanje i podizanje spomenika. Nedvojbeno je podizanjem ovoga spomenika učinjen važan korak; a to je političko priznanje da je Bosna prije turske okupacije i prije naseljavanja pravoslavnoga življa bila država kojoj je na čelu bio kralj katolik. Ta država imala je većinom katoličko stanovništvo i proizašla je iz baštine Hrvatskoga Kraljevstva. Jasno je naime da Hrvati, naseljavajući se na prostor između Drave i Jadrana nisu „preletjeli“ Bosnu, nego su je naselili. Ta Bosna bila je od 9. do kraja 11. stoljeća većim dijelom pod vlašću hrvatskih vladara, da bi se od 12. stoljeća, od „dobrijeh dana Kulina bana“ nadalje pomalo osamostaljivala. Tvrtko dakle nije bio niti je mogao biti nikakav „srpski kralj“ onoga doba jer je Srbija nakon Dušanove smrti pala u dinastičke borbe, a Tvrtko je, povezan kako sa Šubićima po majci, tako s jednom lozom Nemanjića po baki, polagao pravo i na dio srpskih krajeva, što je jasno iz njegova naslova „kralj Srbljem, Bosni, Pomorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranama, Usori i Podrinju“, krajeva dakle koje je kontrolirao. Time Bosna nije postala srpska, nego je, naprotiv, dio tadašnje Srbije pao pod vlast bosanskoga kralja. I ništa više. Imena bosanskih vladara – Tvrtko, Mladen, Stjepan, Hrvoje i dr. – državno uređenje, diplomatika, vjerski život i sve drugo jasno govore u prilog o hrvatskom karakteru srednjovjekovne Bosne, što je u Hrvata oduvijek bilo jasno izraženo. Taj karakter i Turcima je nakon okupacije bio jasan, što primjerice vidimo u nazivu Turska Hrvatska za zapadnu Bosnu. Turske Srbije nema. Preskočit ćemo stoljeća i ratove i reći tek da ime brigade HVO-a Kralj Tvrtko iz posljednjega jasno govori koliko je o tome jaka svijest hrvatskoga naroda. Nema srpske brigade koja bi nosila to ime. Valjda bi nosila da je Tvrtko bio srpski kralj!?

Srpska historiografija sve to dakako ne priznaje jer se ne uklapa u njezino poimanje „Srbi svi i svuda“, dok se novija bošnjačka historiografija trudi bošnjaštvo ukorijeniti upravo u predtursko vrijeme kako bi bilo baštinikom i srednjovjekovne Bosne. O tome govore i ljiljani u grbu Bosne i Hercegovine, simbol Kotromanića, iz čije je loze posljednja bosanska kraljica Katarina Bosnu povjerila „na čuvanje“ Katoličkoj crkvi. Time se zapravo priznaje predturski državnopravni kontinuitet Bosne. Ako je tako, onda bi trebalo naposljetku priznati tko je od današnjih u njoj živućih naroda najdulje u njoj nazočan i iz čijega državnopravnog i geopolitičkog vrela on izvire.

Hrvati su, makar oni koji nešto o povijesti znaju, uvijek bili na stajalištu da su Hrvatska i Bosna i Hercegovina jedinstvena geopovijesna cjelina. Oblik i prožetost tih danas dviju samostalnih država jasno govori o tome. Hrvatska poštuje neovisnost Bosne i Hercegovine i podupire njezin što skoriji ulazak u EU.  A i tko će je podržati nego Hrvatska?! Jer kako davno zapisa čuveni fra Grgo Martić, „teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske.”

Hoće li, koliko će i kada u Bosni i Hercegovini ta misao bit prihvaćena, pokazat će budućnost. Povijest je već pokazala.

(rf)