ZAŠTO 25. LIPNJA – DAN NEOVISNOSTI – TREBA BITI DRŽAVNI BLAGDAN
Vlada Ivice Račana pogriješila je kada je Dan državnosti 30. svibnja ukinula kao blagdan i prevremenila ga na 25. lipnja, jer taj nadnevak to nije. Sadržajno nije pogriješila kada je 30. svibnja „zamjenski“ proglasila spomen-danom Hrvatskoga sabora, ali je pogriješila što mu je ukinula blagdanski karakter.
Vlada Andreja Plenkovića dobro je učinila što je obilježavanje Dana državnosti ponovno notirala na 30. svibnja, ali je pogriješila što je ukinula blagdanski karakter 25. lipnju i proglasila ga Spomendanom hrvatske neovisnosti.
Evo zašto.
Dan državnosti 30. svibnja ima povijenu logiku i političko opravdanje. Predloživši ga kao blagdan, predsjednik Tuđman nije imao na umu slaviti pobjedu HDZ-a – takvo razmišljanje uopće nije u duhu njegova poimanja povijesti – nego iskoristiti povod konstituiranja prvog demokratski izabranog Hrvatskog sabora nakon 72 godine (posljednji je bio 1918.) kako bi se blagdanski, posve opravdano, istaknula višestoljetna ključna državnopravna uloga Hrvatskoga sabora u očuvanju i promicanju hrvatske državnosti. Ta nakana posve je razvidna iz govora održanog na konstituirajućoj sjednici tadašnjega Sabora SRH 30. svibnja 1990., kada je, uz ostalo, rekao: „Hrvatski državni sabor bio je čuvarom suvereniteta (s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941.) hrvatskoga naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice. Hrvatski je sabor bio nositeljem pravnoga poretka, i u ovisnosti od društvenih okolnosti svoga vremena jamstvom sloboda i prava građana, te općega civilizacijskog napretka.“ To je sadržajno priznala i „Trećesiječanjska vlada“, ali nije shvatila njegovu političkopovijesnu važnost kada ga je ukinula kao blagdan i svela na spomendan Hrvatskoga sabora.
Od prošle godine 25. lipnja više nije blagdan nego samo Spomendan hrvatske neovisnosti, čime je bitno umanjen dignitet i povijesnopolitička važnost tog dana, iako je 25. lipnja 1991. u državnopravnom smislu najvažniji povijesni dan između poznatih nam datuma od 1102. do danas jer je toga dana Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o neovisnosti (konstitutivni državnopravni akt) i Deklaraciju o neovisnosti (deklarativni akt, izjavu). Kako je i u drugih nacija dan neovisnosti redovito nacionalni blagdan, ne vidi se nikakva razloga da u Hrvatskoj nije! U usporedbi s našim drugim blagdanima, nije li taj dan mnogo „jači“ od, primjerice, 6. siječnja, koji čak nije ni zapovjedani crkveni blagdan, a jest državni(?), ili 22. lipnja, koji je, kao i 6. siječnja, „ustupak devedesetima“?
Rekosmo već da je Račanova Vlada pogriješila kada je 25. lipnja proglasila Danom državnosti, a 8. listopada Danom neovisnosti, što on jest samo kao „produljena ruka“ odluka donesenih 25. lipnja. Povijesno gledano, 8. listopada najbliži je onome što je Hrvatski sabor učinio 29. listopada 1918. raskinuvši državnopravne sveze s Monarhijom – naime je to Hrvatski sabor 8. listopada 1991. učinio u odnosu na Jugoslaviju donijevši izjavu o konačnom raskidu državnopravnih sveza s republikama s kojima je Hrvatska činila bivšu jugoslavensku državnu zajednicu, a na temelju već donesenih akata o neovisnosti od 25. lipnja.
Ukratko, Dan državnosti 30. svibnja nije isto što i Dan neovisnosti 25. lipnja i dobro je što se 30. svibnja blagdanski slavi kao Dan državnosti, ali nije dobro što se 25. lipnja blagdanski ne slavi kao Dan neovisnosti. Da se pak 8. listopada od lani obilježava kao spomendan Hrvatskoga sabora, to nema nikakvo utemeljenje ni u kojem osobitom događaju vezanom za povijest Hrvatskoga sabora. Taj dan može dobiti neka druga obilježja, npr. kao Spomendan hrvatskih velikana jer je toga dana okrunjen kralj Zvonimir, a Eugen Kvaternik je podignuo Rakovičku bunu za samostalnost Hrvatske. Budući da pada u školskoj godini, mogao bi biti iskorišten u odgojno-obrazovne ciljeve.
Zaključno, ukidanjem 25. lipnja državnim blagdanom ukinut je jedini blagdan u Hrvatskoj kojim se memorira voljom naroda i njegovih zastupnika izražena uspostava suverene i samostalne hrvatske države – Republike Hrvatske. Uspostavljanje 25. lipnja blagdanskim Danom neovisnosti jedini je način da se, sažetima u taj dan, iskaže poštovanje i vrati dignitet povijesnoj borbi hrvatskoga naroda za svoju samostalnu državu.
(rf)