EGZISTENCIJALNA TJESKOBA HRVATSKE

Piše: Mr. Krešimir Cerovac

U Hrvatskoj je danas izrazito aktualna opasna demografska kriza. Sveti Ivan Pavao prepoznao je u postsinodalnoj pobudnici „Crkva u Europi“ smanjenje broja rođenih kao znak „egzistencijalne tjeskobe” i „straha od budućnosti“. Uz to, mnogi, kako papa Ivan Pavao II. ističe, doživljavaju „opsesivnu zabrinutost za osobne interese i povlastice“, dok se „širenjem individualizma uočava sve veće slabljenje međuljudske solidarnosti.“ Glavni uzrok demografske krize nije tako očit, kako to ponekad pojednostavljeno prikazuju i dokazuju mnogi demografski stručnjaci, uključujući hrvatske, u medijima. Mnoge vlade već duže vrijeme bezuspješno pokušavaju bezuspješno preokrenuti negativne demografske trendove ekonomskim i političkim poticajima. U Hrvatskoj je čak uspostavljeno posebno Ministarstvo demografije, što je pohvalno. No, sudeći prema javnim istupima ministra, čini se da se još uvijek ne sagledava gdje leži glavni problem loše demografske situacije i da se istupa pomalo naivno.

Za opasni pad nataliteta navode se različiti razlozi, poput nedovoljnog broja vrtića i jaslica, sve većeg broja visokoobrazovanih žena koje se posvećuju karijeri, nepostojanja odgovarajućeg zakona o radu koji omogućuje usklađivanje karijere i obiteljskog života, niskog gospodarskog standarda, nezaposlenosti, velikog broja rastava braka, legalnog pobačaja, kasnijeg ulaska partnera u brak, starije dobi prvorodilja, visoke stope neplodnosti, te nepovoljnog ozračja za obitelj, itd. Međutim, eliminiranje nabrojenih čimbenika samo je, matematičkim jezikom rečeno, nuždan, ali ne još uvijek i dovoljan uvjet za rješenje krize. Europa, pa tako i Hrvatska, najviše su ugrožene bolešću koja pripada domeni ljudskog duha – činjenica često minimalizira ili čak zanemaruje. Ovaj duhovni čimbenik daleko je utjecajniji od prethodno nabrojenih, no, pitanje je želi li ga sekularizirano društvo uopće prepoznati.

Zbog svega rečenog posebnu pozornost zaslužuje francuski demograf Jean-Claude Chesnais, koji u jednom svojem razmatranju naglašava, a na što se izravno poziva i „Izjava o smanjenju fertiliteta u svijetu“, koju je u veljači 1998. objavilo Papinsko vijeće za obitelj, da se „povratak na višu stopu nataliteta u zemljama s opadajućom plodnošću može očekivati samo (!) ako se dogodi promjena »raspoloženja« u tim zemljama, odnosno pomaka od današnjeg pesimizma prema stanju duha (!), koje bi se moglo usporediti s onim iz ere „baby booma“ u razdoblju obnove nakon Drugoga svjetskog rata.“ Chesnais inače govori o „populacijskoj imploziji“, a smanjenje nataliteta tumači uvođenjem jednog novog, od strane stranih i hrvatskih demografa, prilično zanemarenog čimbenika – „omjera između pesimizma i nade koje određena populacija doživljava“. Chesnais smatra da ljubav i želja za djetetom doslovno utjelovljuju povjerenje u budućnost i dobrotu postojanja, te da takva ljubav vodi prema životu – i to prema životu u izobilju. Život i budućnost treba prihvaćati s osjećajem očekivanja i povjerenja.

Situaciju, poput Chesnaisa, izvrsno prepoznaje i raščlanjuje američki psiholog Paul Vitz u svojoj knjizi „Psihologija kao religija – kult samoobožavanja“. Vitz piše: „Reakcija današnjih mladih ljudi na besmislenost života očituje se u sve manjem broju rađanja, dok se djeca odgajaju u razorenim obiteljima ili u obiteljima u kojima se za njih ne mari. To se ne bi događalo da nije došlo do promjena u široko prihvaćenim vjerovanjima u vrijednost i važnost obitelji, kao i u pogledu društvenih spona općenito.“ Vitz govori o „zagađenju društva“, koje je dovelo do „izraženog neprijateljstva prema društvenim sponama utjelovljenim u tradiciji, strukturama koje karakteriziraju zajednicu, te prema obitelji.“

23. listopada 2018. godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu predstavljena je knjiga dr. Tade Jurića „Iseljavanje Hrvata u Njemačku. Gubimo li Hrvatsku?” koja jasno pokazuje da se Hrvati iseljavaju prvenstveno zbog nepravde, a ne zbog siromaštva. U knjizi su predstavljeni rezultati prvog empirijskog istraživanja motiva i karakteristika novijeg iseljavanja Hrvata u Saveznu Republiku Njemačku. Istraživanje je provedeno u Njemačkoj među hrvatskim iseljenicima koji su napustili Hrvatsku nakon ulaska u Europsku uniju, na uzorku od 1 200 ispitanika. Rezultati ukazuju na jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja. Na vrhu motiva koji su pridonijeli iseljavanju nalaze se nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nepotizam i korupcija. Nevjerojatno je kako se u Hrvatskoj olako ignoriraju činjenice iznesene u navedenoj studiji. Iluzorno je govoriti o demografskoj obnovi u ozračju političke korupcije koja sve više jača u Hrvatskoj. Riječ je o samozavaravanju. Politička korupcija utječe na ključne aspekte života, uključujući ekonomski razvoj, pristup javnim uslugama, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i pravdu, što sve zajedno oblikuje demografske obrasce u jednoj zemlji. Visoka razina korupcije smanjuje povjerenje građana u institucije. Kada ljudi nemaju povjerenja u vladu ili osjećaju da sustav ne funkcionira u njihovu korist, manja je vjerojatnost da će donositi dugoročne obiteljske odluke poput rađanja djece.

U Hrvatskoj stope sklapanja brakova opadaju, dok stope razvoda rastu. Sve se manje ljudi odlučuje se za brak, a oni koji to čine, ulaze u brak kasnije u životu. Budući da je brak često povezan s višom stopom plodnosti, pad broja brakova može pridonijeti smanjenju broja rođenih. Osim toga, visoke stope razvoda i povećanje jednoroditeljskih obitelji obitelji također mogu negativno utjecati na plodnost.

Kršćanstvo može današnjem europskom društvu ponuditi moralnu osviještenost, koja proizlazi iz „svijeta s Bogom“. Kršćani moraju izazvati Europu u pogledu njezina identiteta, povezujući ga s kršćanskim razumijevanjem Boga, osobito kad je riječ o istini o ljudskoj osobi. Kršćansko poimanje Boga pruža priliku za uspostavu dostojanstvenog koncepta države i ljudskog društvenog postojanja. Najbolja usluga koju kršćani mogu ponuditi svojim suvremenicima jest održavanje primjera svijeta i etike u kojoj je Bog prisutan. Radikalnu prosvjetiteljsku paradigmu, koja poima svijet bez Boga, treba preokrenuti naglavačke, jer svijet bez Boga vodi u  svijet bez ljudskih osoba. Stoga se postavlja pitanje i u europi i u Hrvatskoj: Demokršćani, gdje ste?

Sveti Ivan Pavao II. podsjeća ljude: „Evanđelje života je grad ljudi. Djelovati u korist života znači doprinositi obnovi društva izgradnjom općeg dobra“.