IZJAVA O CEREMONIJI U POVODU OTVARANJA OLIMPIJSKIH IGARA – OLIMPIJADA, SEKULARNA KULTURA I NAŠA SLIKA O ČOVJEKU

Olimpijske igre 2024. otvorene su 26. srpnja spektakularnom četverosatnom predstavom u središtu Pariza. U jednom trenutku dio plesno-modne revije, drag-queens, transrodni modeli i jedno dijete svojim su nastupom dočarali Posljednju večeru s Isusom i apostolima, oponašajući sliku Leonarda da Vincija. Barem tako tumače nebrojeni javni komentari.

Mnogi to smatraju ismijavanjem onoga što je kršćanima sveto. Biskup Stefan Oster (Passau) komentira u svojoj izjavi da ovaj trenutak jasno otkriva koliko je u kulturnom diskursu u konačnici zapravo riječ o eroziji kršćanske slike o čovjeku.

Dragi moji,

Ceremonija otvaranja Olimpijskih igara bila je dojmljiva proslava i veliki spektakl za sva osjetila. Ali ovo mi je slavlje još jednom posvijestilo, ovaj put čak i više nego zorno, koliko je iz temelja ugrožena naša kršćanska slika o čovjeku. Međutim, obično se erozija te slike o čovjeku događa na prilično skriven način. Mnogi u sekularnom društvu često najprije traže ono što nas sve povezuje u slici o čovjeku. Pa se zatim govori o ljudskom dostojanstvu koje svi imaju samim time što su ljudi. Pa se govori o slobodi i životu u slobodi. Sve je to točno. Ali kada je riječ o slo­bodi, ono na što mislimo više od svega jest sloboda izbora, sloboda djelovanja, sloboda odluke, sloboda potrošnje. Sve je to također dio toga. A potom sekularni govor pod krilaticom slobod­nog samoodređenja uvijek ide dalje od našeg kršćanskog razmišljanja.

Naravno, slobodno samoodređenje također je bitno za nas kršćane. Ali sekularni diskurs ovdje ide mnogo dalje. Većina ljudi ovdje istaknuto naglašava: mogu raditi sa sobom što god hoću. Ja sam gospodar svoga vlastitog života, mogu kako hoću i želim oblikovati svoj život i s njim njegove zahtjeve, uključujući i biološke zahtjeve koji određuju moj spol te uključujući sa­moodređenje o tome, želim li uopće živjeti ili umrijeti. A u slobodnom društvu kao što je naše, mnogim ušima čak i to može zvučati kršćanski. Jer naravno i naša vjera ima veze sa slobodom. Ali takav diskurs ipak znatno odudara od naše slike o čovjeku. A uvjeren sam da je upravo to zastranjenje otvoreni ili skriveni cilj širokih struja u sekularnom društvu, ali i unutar same Crkve.

Za nas pak kršćane zapravo ne postoji poimanje slobode koje se na neki način ne odnosi na Boga. Na Boga koji nam je izvorno podario slobodu koja se temelji prvenstveno na našoj sličnosti i slici s njim. Na Boga koji je apsolutno slobodan. A onda nam naša vjera govori da smo se kao ljudi od­vratili od Boga te da smo time postali zarobljenici udaljenosti od Boga, da smo robovi grijeha, zla i smrti. I zato u nama postoji težnja za slobodom koja se želi lišiti Boga. Ali Bog nas, kaže nam vjera, želi povesti po Isusu u novu otkupljenu slobodu.

On želi da postanemo ono što možemo biti. Dublji, slobodniji, sposobniji za ljubav i više, da postanemo cjelovitiji. Da postanemo mi više mi u svojoj sličnosti s njime i u svojemu prija­teljstvu s njim. I vjerujemo da je pravi, osposobljujući čin te nove slobode dar Isusova života koji slavimo u svakoj Euharistiji. Zato je za nas katolike i mnoge druge kršćane diljem svijeta euha­ristija ili slavlje Večere Gospodnje nešto najsvetije. Izraz duboke, neizmjerne, otkupiteljske Bo­žje ljubavi u Isusu, Bogočovjeku.

I sada svjedočimo činu ruganja i ismijavanja toj Svetinji nad svetinjama u velikom kultur­nom događaju koji se prenosi u cijelom svijetu, u Olimpijskim igrama i njihovu otvaranju u ze­mlji koja je izvorno bila duboko kršćanska. Drag-queens oponašaju Isusa i apostole te cijelu stvar pretvaraju u queer-party s modnom revijom. Moguće je, kao što sada kažu neki komenta­tori, da postoje aluzije na sliku “Gozba bogova” u potonjem nizu scena. Ali čini mi se da prva scena, koju su mnogi tako identificirali, vrlo zorno podsjeća na poznatu sliku Posljednje večere Leonarda da Vincija.

Za mene u jednom jedinom trenutku postaje jasno da su oni kršćani koji svoju vjeru i u ovoj točci slike o čovjeku shvaćaju ozbiljno zapravo pravi protivnici društva koje se velikom brzinom sekula­rizira. Društva koje se odsijeca od korijena na kome je izraslo. Čini mi se da se ova kultura uve­like sve svjesnije želi lišiti Boga i tako postati bezbožna, kako bi čovjek konačno mogao doći k sebi i posve slobodno sa sobom raspolagati.

Usput, samo si predočite na trenutak, što bi se danas događalo u muslimanskom svijetu ili hinduističkom svijetu, da je njihova svetinja nad svetinjama bila prezrena i ismijana na ovaj na­čin.

Ali što to znači za nas, draga braćo i sestre u vjeri? Od Isusa učimo najvažniju stvar: Mo­ramo očekivati da će se stvari nastaviti u tome stilu u našem zapadnom društvu. „Ako vas svijet mrzi, znajte daje mene mrzio prije vas“ (Iv 15,18), njegove su riječi, a mi bismo mogli dodati: „Ako su se meni rugali i mene ismijavali, rugat će se i vama te vas ismijavati.”

Ali on ostao je nenasilan do kraja te je na kraju čak ljubio one koji su ga ubili. Ali, je li se zato skrivao i suzdržao od govorenja istine? Ne, on je personificirana Istina i Ljubav koja oslobađa. A mi kao kršćani dugujemo svijetu tu Istinu, taj Život koji istinski oslobađa. Dugujemo svijetu to svojim svjedočenjem. Čak i ako nas to puno košta. I ako je cijena prevelika.

Bog vas blagoslovio za to svjedočanstvo

Biskup Stefan Oster Passau – Njemačka

Izvor: https://stefan-oster.de/statement-eroeffnungsfeier-olympia/

Preveo i priredio fra Tomislav Pervan

Međugorje, 30. srpnja 2024.