DUHOVNA MISAO

SV. AMBROZIJE – TAKVIH NAM I DANAS TREBA!

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA! Mir i dobro svima, svima radostan, sretan i blagoslovljen novi dan. Sedmi je dan mjeseca prosinca, danas se Crkva sjeća velikana iz četvrtoga stoljeća – svetoga Ambrozija, a sutra slavimo Bezgrješnu Djevicu, Mariju bez grijeha začetu. Vrijedi danas, koliko je moguće, razmišljati o toj tajni u Božjem stvorenju, kad je sam Bog sačuvao Mariju od svakoga grijeha, poglavito pak Adamova, njegova nepovjerenja i neposluha Božjoj zapovijedi.

Zahvalimo Gospodinu na novom jutru, novom danu. To je prvo što čovjek mora činiti jer, kao što Pavao kaže, što imaš a da nisi primio. A ako si primio, zašto se hvastaš kao da nisi primio. Toliko puta čujem kako se osobe optužuju za oholost. Ne znam čime se to čovjek može ponositi osim svojim slabostima i grijesima, kako i Pismo veli. O tome govori i Pavao napose u Drugoj Korinćanima koji mu predbacuju koješta, da ne zna govoriti, da je slab na riječi ,a jak  kad piše iz daljine itd. A on se poziva na snagu Duha koja djeluje u njemu i preko njega. Ako toga nema, uzalud nam sve naše znanje i naukovanje.

Došao netko i pita jednoga prirodoznanstvenika koji se bavio isključivo leptirima, njihovim bojama, ponašanjem itd. I pita ga došljak, vjeruje li on u Boga ? Ovaj znanstvenik odgovara: Ne samo da vjerujem, ja ga stalno gledam, stalno promatram. Promatraju ga oni koji se bave mikrobiologijom ali i astronomijom. Slušali smo ljetos o ushitu na slike koje je poslao teleskop poslan duboko u svemir kad je snimio slike koje sežu do početka svijeta i svemira. Svemir koji je u sebi veliko čudo –  nije mogao nastati sam od sebe. O tome govori i ovogodišnji nobelovac iz Austrije Zeilinger. Možemo samo kleknuti i zahvaliti Gospodinu na svemu što nam nudi u životu, očima i osjetilima. Ali napose u dubini srca.

Rekoh, danas slavimo svetoga Ambrozija. Bio je sin carskoga zapovjednika u današnjoj Galiji i Germaniji, rodio se u Trieru – koji bijaše i u rimsko vrijeme značajno uporište, a i danas je biskupsko sjedište. Rodio se oko g. 340. i bio u carskoj službi. Postavljen za načelnika u sjevernoj Italiji. Kad je trebao ugušiti neku pobunu, narod je aklamacijom izabrao Ambrozija za biskupa makar je bio tek kršten. Bio je biskup u Milanu, borio se protiv arijevske zablude, pisao komentare, duhovne spise, napose štovao Blaženu Djevicu, začetnik je crkvene himnologije koja se i danas rabi u Crkvi, od njega i njegova doba imamo i uskrsni hvalopoj Exultet – koji se pjeva u uskrsnoj noći. Branio prava Crkve, car nije nad Crkvom nego je u Crkvi. Na njegovu propovijed obratio se sveti Augustin – drugi velikan toga doba. Koliko je bio moćan, caru Teodoziju uskratio je ulazak u crkvu nakon nekoga pokolja što ga je car izveo u Solunu. Nije mu dao pristupiti u crkvu prije nego svoj grijeh na koljenima okaje! To bijahu muževi koji su se borili za Kristovo djelo i stvar. Preminuo je g. 397. i ostavio neizbrisiv trag u povijesti Crkve. Spada među velike crkvene oce zapadnoga kršćanstva. Takvih nam danas treba!

Zanima nas Tvoje mišljenje!