NA KOLJENA! ISPOVIJEDI SVOJE GRIJEHE!

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA!  SVIM RANORANIOCIMA SRETAN I BLAGOSLOVLJEN POČETAK NOVOGA DANA. Da, vrijeme je berbe, barem u nekim krajevima. Vrijeme kad se čisti i sprema sve u podrumu, kad se bačve spremaju za novo vino. Doduše, sve manje je drvenih bačava, ali i danas, želi li se ponuditi na tržištu istinski pravo vino koje je “omirisalo” miris hrastove bačve, onda se vinari natječu tko će ponuditi kvalitetnije od onoga koje se spravlja i koje sazori  u metalnim bačvama. Pred nama je čudo nad čudima, pretvaranje šećera u alkohol uz pomoć gljivica. Gospodin je to taku sredio da onaj mošt, slatki, prelazi u pitko vino o kome je sam Gospodin govorio. Slika je to za našu osobnu pretvorbu. Pretvaranje – (ne gluma) – pretvaranje kad jedna stvar prelazi u drugu stvar uz pomoć kemijskih procesa. Pavao govori o “pretvorbi” staroga u novo, stari čovjek mora snagom Isusove riječi i osobe prijeći u novoga čovjeka, stvorena prema Duhu Svetomu. To je smisao kršćanskoga života ovdje. Koja korist ako ostanemo uvijek isti, ako od djetinjstva psujemo, pijemo, ako smo ženskari – i tako do u duboku starost. Nikako čovjek da se oslobodi tih poroka a nerijetko i teških grijeha. Međutim, moguće je. Moguće je u temeljitoj ispovijedi promijeniti život kako to bijaše s Marijom Magdalenom kojoj je Gospodin oprostio grijehe mladosti. I izvukao je iz pakla grijeha i bluda.

Da, to je moguće. Ljudi misle, ne može se to je postalo dio mene, dio moje naravi. Grijeh kao dio čovjekova života i naravi. Ne mora tako biti. Gospodin je kadar učiniti od grješnika pravednika i svetca. Primjerice Charles de Foucauld – do svoje tridesete godine živio razvratno, živio u blatu i grijehu, dok se nije zapitao – čemu sve to služi. I onda se susreo u Parizu sa svetim svećenikom Abbee Huvelinom s kim je počeo raspredati od životu. Ovaj se nije dao navući na beskorisne rasprave nego mu je samo kratko rekao: NA KOLJENA! ISPOVIJEDI SVOJE GRIJEHE. Načinio je životnu ispovijed, obratio se i ovih će dana biti proglašen svetim. Pao je u Sahari od metka buntovnika, a živio je kao pustinjak dvadesetak godina u Sahari. Danas mnoge zajednice slijede njegov primjer i žive poput njega, kao “mala braća i sestre Charlesa de Foucaulda” diljem svijeta. Krajnje siromašno kao siromašni Isus  Krist. Rade najobičnije poslove, makar su završili medicinu, teologiju itd.

Zašto ovo pišem. Danas se Crkva sjeća svetih Kornelija i Ciprijana. Kornelije se rimski stotnik spominje u Djelima apostolskim. Njegovu je kuću Petar obratio nakon čudesna viđenja. Ovdje je riječ o papi Korneliju koji je položio život za Isusa Krista god. 251. za rimskih progona Crkve. S njime slavimo sv. Ciprijana, biskupa Kartage u Sjevernoj Africi. U mladosti završio škole, bio pravnik i veliki govornik, živio razvratno dok ga milost nije u odrasloj dobi zahvatila. O tome piše u svome spisu “Ad Donatum” ( Pismo Donatu, a “Donatus” znači “Darinko”, Darko, Darovani). Opisuje tu život pogana, kazališta, kupališta, razvrat koji je vladao u to doba rimskim carstvom, napose među gornjim slojevima. Kao da preslikava našu današnju situaciju. I on onda veli, kad se obratio, na nas se izlijevala milost Božja “kao kroz nebeski lijevak”. Da, tako biva kad se otvori čovjek nebu. Postao je svećenik, biskup u Kartagi, pisao mnoga djela, poticao na kršćanski život. Napisao predivni tumač Molitve Gospodine, Očenaša, što citira i papa Benedikt u svojoj knjizi o Isusu Kristu – u tumaču Očenaša. Pisao o mučeništvima pape Siksta i đakona te đakona Lovre koji su ubijeni početkom kolovoza 258. za progonstva cara Valerijana, a njega je zadesila ista sudbina u rujnu te iste godine, nepunih 40 dana nakon njihove smrti. Dirljivo je izvješće o njegovu mučeništvu! Primjer kako se daje život za Isusa Krista i svoju vjeru. Toga imamo i danas na sve strane, napose po Africi u muslimanskim zemljama. Čitam kako se sve više progone kršćani u Nigeriji, a oni su sve brojniji. Neka nam Gospodin podari takvih odlučnih primjera – da ne izgubimo dušu i tijelo u ovoj pandemiji.