33. MLADIFEST – VELIČANSTVENO, BOGU HVALA!

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Gospodin je jednostavno rekao onoj dvojici: Dođite, i vidjet ćete! Tako bi se isto moglo reći za ove dane u Međugorju. Za festival mladih. Doći, vidjeti, i onda svjedočiti. Iskustvo, vlastito, daleko je snažnije od bilo kakve misli i ideje. Iskustvo je “zarazno”, ono se prenosi s osobe na osobu, ono se širi. Tako i ona dvojica, nakon večeri provedene s Isusom, Andrija nije mogao da već ranom zorom ne pozove brata Šimuna te ga dovede k Isusu. Nešto novo, neviđeno. Dođi, našli smo Mesiju, našli smo smisao. Kod njega se isplati biti. I tako su obojica braće ostala s Isusom za njegova zemnoga života, ali i nakon uskrsnuća, kad im je povjerio misije u cijelom svijetu. Njima jedanaestorici na brdu u Galileji poručuje: Pođite u cijeli svijet i učinite sve narode mojim učenicima. Učite ih sve što sam vam ja rekao i zapovjedio, i ja sam s vama u sve dane… Kako mogu oni poći u sav svijet. Mali ih je broj. Ali znamo kako se Isusova misao i nakana širila. Od Jeruzalema pa preko poganskoga svijeta do Rima te dalje do Španjolske itd. Oni su svojim primjerom i iskustvom koje su nosili “zapaljivali” , nosili Oganj Duha Svetoga u sebi i iskru prebacivali na druge. Onda i danas.

Nije ovo ovdje moglo nastati samo od sebe. Najprije je Marija učinila prvi korak, zahvatila vidioce, a onda na temelju njihova svjedočenja jer su bila vjerodostojna i drugi su povjerovali. I tako danas. Kad vidimo koje sve države ovdje sudjeluju ovih dana, pa makar ih bilo dvoje, petero, desetero, svejedno – poruka se širi. Iduće će godine biti više. Ovaj “požar” ne da se ugasiti nikakvim “kanaderima”, ismijavanjima, ruganjima po portalima, ironijom, biznisom itd.  Sve su to pucnjevi u prazno u odnosu na ono što ti mladi, a i svi koji su navratili ovdje ovih dana, iskusili u svome srcu. Ne umaraju se do pola noći biti u krugu crkve, a tu nema nereda, nego samo svijeće, pjesma, klanjanje. Ne trebaju policajci, nikakvi interventni, nego samo prometnici koji kušaju regulirati promet. Sve je u savršenom redu jer Duh je Duh reda, a ne nereda, kako je već Pavao pisao. Svatko čini svoje, a to je, hodi u sebe, u svoje srce, tu se ispituje, kaje, odlučuje udariti novim putem u život.

Dobro je da ovaj festival pada kad se sjećamo svetoga Ivana Marije Vianneya. Jedinstvena pojava na katoličkom nebu. O njemu sam pisao prije dva mjeseca u Glasniku mira i Katoličkom tjedniku. Rodio se uoči krvave francuske revolucije, uoči strahovitoga terora nad Crkvom i vjernicima, nad svećenicima i vjernim pukom, koji je usporediv jedino s onim  iz ruske, odnosno sovjetske revolucije 1917. Htio biti svećenik, ali nije imao talenta za školu. Krjepostan mladić, župnik ga malo poučavao, poslao u sjemenište. Ali muka s latinskim, profesori ga uvijek obarali. Nije mogao ništa položiti od ispita. Biskup ga nije htio rediti. Dolazi generalni vikar i pita odgovorne: Štuje li Djevicu Mariju?  Moli li krunicu?  Odgovor je –  i te kako! Najrevniji. Onda zaključuje biskupov zamjenik: Neka se zaredi! Milost će učiniti svoje. – Bio dvije-tri godine kapelan, a onda poslan u planinsku župu u Arsu. Zatekao ondje pustoš, opustjelu crkvu, ali su tu četiri krčme! Kojih 240 duša! Započeo pokorom, molitvom, klanjanjem, postovima. Hranio se kruhom i krumpirima. I doskora se izmijenilo lice župe. Ljudi pohrlili u Ars, na ispovijed. God. 1830. bilo je gotovo sto tisuća hodočasnika. Znao je biti u ispovjedaonici dnevno i do 16 sati. Stalno ga je progonio đavao, noću lupao, čak mu zapalio krevet, poglavito ako bi bio na putu kakav teški grješnik koji je trebao obraćenja. Dolazili su mu svi staleži, i biskupi, i svećenici, i akademici, jednostavno svatko tko je htio iskusiti milost sakramenta pokore i obraćenja.  Preminuo je 1859., a u povodu njegove 150. obljetnice smrti veliki papa Benedikt proglasio je Godinu svećenika. Zaštitnik je župnika. Pa molimo da svi ovi koji su ovih dana ovdje, a njih je više od šest stotina, ponesu sa sobom nešto od Duha ovoga velikoga svetca. Tek ako je svećenik svet, bit će vjerni  puk pobožan i na putu svetosti. Zahvalimo Gospodinu za ovaj primjer predanja i svetosti u pozivu. I molimo svi za svoje svećenike!