ČOVJEK NIJE BROJKA!

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Iznenadimo se kad čujemo da je ovaj ili onaj obolio, da ga je “uhvatio” virus, malo tko zna gdje se mogao “zaraziti”, gdje ga je “pokupio”. Imamo već dovoljno iskustva i znanja kako se ponašati, pa slijedimo one koji više znaju od nas. Ali Gospodina molimo da nas poštedi toga zla. Mnogi koji ni u snu nisu sanjali da bi mogli biti zahvaćeni, najednom svrše u bolnici s najtežim simptomima. Virus ne bira.

Od svega je pak najgore što se stalno poigravamo i nudimo u javnosti BROJKE. Brojke oboljelih, zaraženih, brojke umrlih. Ma ljudi moji, nisu to brojke, iza tih brojka imamo imena i prezimena. Svatko od tih preminulih ima svoje ime i prezime, svatko je nekomu brat, sestra, otac, majka, sin, rođak. Dakle, nisu to brojke, to su osobe, ljudi, Božja stvorenja, bića. U Bibliji se veli, “Imenom sam te tvojim prozvao, ti si moj!” ili pak “U dlanove sam te svoje ruke urezao, ti si moj”. Dakle, Bog nam daje jamstvo da smo njegovi. Svi bez razlike, svi nosim u sebi Božju sliku, imamo u sebi Božje “gene” po krštenju. Kad čitamo Bibliju, pronaći ćemo primjerice u Knjizi Brojeva u prvim poglavljima bezbroj imena u pojedinim plemenima. Svatko zna odakle vuče svoje gene, svatko zna za svoje pretke do desetoga koljena. Poglavito pak u Knjizi Prvoj Ljetopisa. Pa ondje imamo prvih osam poglavlja sve sama imena koja sežu od Adama pa preko Abrahama, Izaka, Jakova – njegovih dvanaest sinova – svatko se svojom genetikom ponosi, svatko želi biti pripadnik slavne prošlosti s kojom je Bog toliko toga učinio. Ili pak u Knjigama Ezrinoj i Nehemijinoj gdje se govori o povratnicima iz Babilona. Tko se sve vratio na baštinu svojih predaka. Židovi su imali svijest pripadnosti svomu narodu i slavnoj prošlosti te se nadali obećanim dobrima u mesijansko vrijeme. Danas pak slušamo i gledamo kako su mrtvi “porazbacani”, nitko se o njima ne brine, pandemija je. Nema ih tko dostojanstveno ukopati. Totalna dehumanizacija kakve nije bilo ni za vrijeme kuge i kolere u srednjem vijeku. Morali bismo se zamisliti i reći u sebi: Pa sve su to Božja stvorenja, s imenom i prezimenom, i uključiti ih u svoje molitve. Čovjek nije brojka. Jest u OIB ili jedinstveni matični broj, da se lakše  ubaci u kompjuter i da ga se lakše prati. Jer računalo loše pamti imena, ono se bavi brojkama, algoritmima.

Pa i u Isusa – on je izabrao Dvanaestoricu i uvijek se nabrajaju imena te dvanaestorice. Isus ih uvijek oslovljava imenom, a nikada “hej, ti tamo” ili slično. Danas slavimo dvojicu tih izabranika Gospodnjih –  Šimuna i Judu Tadeja. Petar je bio Šimun, a ovo je Šimun Revnitelj, zelot, gerilac koji se borio protiv rimske vlasti. I Juda Tadej od koga imamo u Novom zavjetu prema predaji jednu poslanicu u kojoj jasno kaže da se “trebamo boriti za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima”. Već tada on naglašeno ističe kako trebamo imati pred očima pravovjernost. Nitko nema pravo izokretati ono što je predano od početka svetima, a Isus je zborio Božje riječi, pa se i na to poziva. Čitamo li Ivanovo Evanđelje, ondje ćemo čuti kako Isus stalno ističe da njegova riječ nije njegova, nego Očeva. On je samo Očev glasnogovornik, preko njega Otac izvodi svoja djela u svijetu. On je Božji opunomoćenik. Zahvalimo Gospodinu za ovu dvojicu koji su ugradili sebe i svoje živote u temelje Crkve. Sjetimo se slike Nebeskoga Jeruzalema i kako se ondje veli da je grad na temeljima dvanaestorice apostola Jaganjčevih itd.