MELODIJE SRCA VALJA U ŽIVOTU ODSVIRATI

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Stavimo svoje obitelji, svoj narod pod zaštitu svetoga Josipa, da bude čuvar i branitelj. A toliki nose njegovo ime. Pa neka ga nose dostojanstveno znajući da je ime UVIJEK I OBVEZA. Neka nas ono podsjeća na ono što moramo biti u životu. – A u životu je najvažnije pronaći sebe. Ne bježati od sebe nego se vratiti svomu srcu, svomu biću. Ostati vjerni sebi i svomu krsnom zavjetu. Samo ćemo na takav način istinski služiti Gospodinu. Naime, kad shvatimo tko smo, kad se osmjelimo živjeti svoj život. Isus je govorio o životu u punini koji nam on daje. Otvorimo se Gospodinu. Jer postoje melodije, postoje riječi i slike, pjesme koje su zapretane u našim srcima i dušama, i trebamo ih u svome životu otpjevati, odsvirati. Nitko u duši nije siromašan tko nosi Boga.  U nama je silno bogatstvo po Duhu koji nam je darovan. To je ono što Gospodin od nas traži, ljubiti i služiti njemu svim svojim bićem, svim svojim umom, svim svojim silama. Slaviti cijelim svojim bićem Gospodina. –  Pa na to nas poziva trajno i jutarnja molitva – naime psalmi Jutarnjih hvala i pohvala (Laudes – znači “pohvale”.

Ono dijete koje se tek rodilo osjeća da je prihvaćeno. Da je ljubljeno. Ono još ništa nije učinilo nije nikomu ni u čemu koristilo, nije ništa postiglo, ne možemo ga ljubiti zbog njegovih djela, marljivosti, korisnosti. Ono ništa nema, ono je tu kao Božji dar. Ono se nema čime ponositi. Ono je naprosto tu među nama, kao tajna novoga života. Samim svojim postojanjem sili nas da ga ljubimo, da mu se divimo. I ono to osjeća. Takvi smo nekako i mi u Božjim očima. Prepustiti se da nas miluje Božje sunce, da nas Gospodin potiče, da život živimo kao Božji dar iz njegove ruke.

Crkva se danas sjeća sv. Ljudevita Marije Grigniona de Monfort. Ovo “de Monfort” nije znak da je bio plemenitaškoga roda, nego je to crkva u kojoj je bio kršten. On vuče korijene od svojih roditelja, ali je bitno ono gdje je kršten. Tu s njegovi izvori. Bio je silan pučki propovjednik u svoje doba u Francuskoj. Imao je sa sobom u svojoj naprtnjači časoslov, Bibliju i nešto knjiga. Ništa više. Prokrstario Francuskom kao pučki propovjednik. Držao pučke misije i na kraju svih svojih govora i molitava tražio da svi koji su bili sudionici misija obnove svoje krsne zavjete. Da se odreknu Sotone i svega njegova sjaja, da se odluče cijelim svojim bićem za Boga, za Isusa Krista. – Napisao je divnu knjižicu o Pravoj pobožnosti prema Majci Božjoj. Svaka prava pobožnost prema Mariji vodi nužno do Isusa.  Ondje je stavio na kraju molitvu Posvete Božanskoj Mudrosti – Isusu Kristu preko ruku Blažene Djevice Marije. Mnogi je mole svakodnevno. Vrijedi je moliti i odricati se zla i grijeha te se preko Marije posvetiti Gospodinu.