Kad je naša plovidba životom sigurna?

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA! Svima sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Gospodina molimo da s njim svoj dan i posao započnemo, da nas on prati i blagoslivlje u našem radu te da večeras mognemo zahvalno pogledati na minuli dan. Rimski je car Tit znao reći na kraju dana: Amici – diem perdidi –  Prijatelji,  upropastio sam dan, ako nije ništa pametno u njemu uradio. Sve češće i ja čujem kako ljude hvata apatija, bezvoljnost, rezignacija, jednostavno su prema svemu ravnodušni i sve im je svejedno što se oko njih zbiva. Gospodin nam daje vrijeme koje se ne će vratiti. Pjesnik je Rilke pjevao –   Daj mi još samo jedan trenutak vremena pa ću sve ljude i sav svijet ljubiti kao nitko! Da, tako biva kad čovjek dođe do kraja svojih dana. – Psalmist kaže, odnosno pjeva –  nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce. Da kroz životni tijek, napore, suočavanje s poteškoćama steknemo mudro i odlučno srce koje se suočava s problemima i svime onim što donosi život. Unesi, Gospodine, u naše dane pravi život, puni život, da dane ne “otaljavamo”, nego vrijeme korisno iskoristimo.

******

Pa kad čovjek sluša ili čita današnje Evanđelje – divimo se samosvijesti i odlučnosti, ali i promišljenosti i trijeznosti s kojom Isus nastupa. Nikada ne povisuje ton, on se samo na farizeje i pismoznance srdi, gnjevi, zbog njihove prijetvornosti, ali za čovjeka ima srca. Za bolesne, gubave, slijepe, hrome, kljaste.Za apostole kad su u opasnosti kao što ćemo danas čuti u Evanđelju –  gdje utišava oluju na moru.

Kad je naša plovidba životom sigurna. Svi mi želimo prispjeti u luku spasa. Kad je sigurna? Samo ako je s nama i u brodu Gospodin Isus. Može on čak i spavati, može biti naočigled nezainteresiran, ali kad su apostoli u panici uzviknuli SOS – spasavaj, Gospodine, On se probudio te zapovijedi vjetru i moru – te je nastala velika tišina. Nestaje pijavice koja se zna podignuti na jezeru za vrućih, sparnih dana te uskovitlati vodu i podignuti velike valove. Isus se očituje kao gospodar prirode, kao Stvoritelj, a ne samo kao iscjelitelj i Spasitelj. Molimo ga da bude uvijek s nama u našoj životnoj lađici. Da nas ne ostavi u olujama života.

*****

Slušamo danas iz proroka Amosa – koji se žestokim rječnikom okomljuje na svoje suvremenike. Nije on profinjen kao jedan Izaija, tanktoćutan kao Jeremija, nego onako “seljački” (bio je stočar i uzgajao smokve) sirovim rječnikom govori svojim suvremenicima i navješćuje kazne. Protiv svoje volje. Za sebe veli da on nije ni prorok, ni proročki sin, nego je čuvao goveda, ali mu je Gospodin rekao –  i točno navodi vrijeme. Dakle, nikakva mitologija ni priča, nego se sve smješta u točno određeni povijesni kontekst kad je nastupio i protiv koga je govorio. Vrijedi pročitati taj spis koji nas na trenutke zna i nasmijati – kako se okreće protiv onih koji su bezbrižni, koji jedu i piju, uživaju, časte se i goste, slaste i maste. Ali ih stiže Dan Gospodnji…

*****

Danas je spomen Rimskih prvomučenika – onih koji su god. 64. za Nerona podnijeli mučeništvo. Čak i rimski povjesničar i kroničar Tacit spominje kako je Neron dao kršćane oblačiti u ovčje runo i onda puštao na njih divlje pse da ih rastrgaju ili ih palio da gore kao žive buktinje po rimskim trgovima – forumima. Strašno bijaše to progonstvo u samim početcima, ali to je samo utvrđivalo vjeru. O tome je pisao i Sveti Klement u Poslanici Korinćanima, a on bijaše treći papa nakon Petra – Lino, Klet, Klement…