LJUBAV KAO CEMENT…

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Toliko puta optužujem i sam sebe zbog rastresenosti u molitvi. Uvijek misao leti nekamo. Dobar lijek za rastresenost u molitvi dala je sveta Mala Terezija od Djeteta Isusa i Božjeg lica. Ona veli, kad mi misao leti na neku osobu, onda se za nju POMOLIM: Tako i mi, ako nam misao leti na neku osobu ili se neke osobe sjetimo u molitvi, pomolimo se za nju. Možda Bog hoće da upravo ta osoba iskusi Božju blizinu preko nas. Budimo jedni drugima one hvataljke koje nas vode gore, prema visinama. Kao na stubama “gelenderi”. Dobar savjet – širiti i na taj način oko sebe blagoslov i mir na one s kojima smo povezani, ili koji nam idu na živce. Koji nas uznemiruju. Vrijedi za njih moliti i sjećat ih se. Tako ćemo biti povezani.

Slušamo danas kako se riješio prijepor oko problema prihvata pogana u Crkvu. Apostoli se sabrali u Jeruzalemu, zacijelo je bila tu i Marija kao na početku, na Duhove. Dvadeset godina dijeli nas od Duhova. Pavao i Barnaba izvijestili su apostole i starješine o tome kako je Gospodin i poganima otvorio vrata vjere. Petar uzima riječ on vodi riječ. Nije to nekakav sinodalni put, nije debatni skup, gdje svatko priča i govori što hoće. Ne, nego Petar tumači, a nakon njegova izlaganja sav je skup ZAŠUTIO. Vjerujem, u molitvi Duhu Svetome. U nas se debatira bez kraja i konca, govori se i diskutira, malo – premalo molitve. A bez molitve, bez Duha Svetoga nema pravoga pomazanja našim riječima. I onda je uzeo riječ Jakov kao prvak onih koji su zastupali suprotno mišljenje te on formulira zaključke. I na kraju odašilju pismo Crkvama u kome se veli kako su zaključili DUH SVETI I MI: To je ono što nam danas treba. Ja bih rekao, i mi imao najljepši plod Sabora četiri konstitucije – što vjerovati o Crkvi, kako slušati Božju riječ, kako slaviti svete sakramente te kako u svijetu sveto živjeti. Kad bismo se toga držali, mislim da bi bili suvišni svi ovi prijepori. Ali ne poznajemo dokumente pa stoga ne možemo istinski ni živjeti kao pravi vjernici. A zaboravlja se da je upravo u sredini dokumenta o Crkvi – Lumen Gentium jedno poglavlje posvećeno SVEOPĆEM POZIVU NA  SVETOST SVIH VJERNIKA! Tko još o tome misli, tko o tome govori, tko se oko toga trudi? .

I danas slušamo iz Isusovih oproštajnih riječi govor o ljubavi. Ljubav kao cement, kao poveznica, kao ono što nas kao vjernike karakterizira i od drugih odvaja. Jesmo u svijetu, ali nismo od svijeta, kaže Isus. Ja sam vas izabrao da idete i rod donesete. Isus govori o radosti! Kako je to moguće u ovoj sumornoj situaciji kad se rastaje s njima?  Upravo to Isus ističe. radost mora prožimati kršćanski život, biti radosni, ne potišteni, depresivni, snuždeni, oborenih usana i pogleda. Nego – životno SURSUM CORDA –  kao u svetoj Misi gdje zajedno sa svima svetima i anđelima slavimo svoga Gospodina. Neka se to ostvari u našim euharistijama, misnim slavljima.