NEUGODNO JE DOŽIVJETI TEMELJNO VJERSKO NEZNANJE, PRIMJERICE U ISPOVJEDAONICI

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Petak je. Spomen na Gospodinovu smrt, križ i ukop. Spomen na sve ono završno u njegovu životu, kad ga svi “ostaviše i pobjegoše”, a on osta sam i pred Velikim vijećem, pred svećenicima, pred masom, pred Pilatom, pred Herodom. On sam samcat. Nema odvjetnika, smrt mu je neizbježna. Masa to hoće.

“Razapni! Razapni ga!”

Vikala je to masa u ono doba, a viče to i danas iz svega glasa. Ukloniti Isusa i sve što je vezano uz njega, spomen na Isusa. Tako to biva kod naših suvremenih skorojevića koji ne znaju svoje korijene ni temelje, koji se nisu trudili upoznati svoju vjeru. Strašno je to doživjeti temeljno vjersko neznanje, primjerice u ispovjedaonici. Nešto se govori, nešto se mrmlja, ali tu je toliko toga nepovezana. Kad bi čovjek barem uzeo molitvenik i iz njega čitao normalno ono što piše, bili bismo svi mi sretni. Ali, naučilo dijete od bake, a baka u svojoj dobrodušnosti i nepismenosti krivo pohvatala neke riječi te tako uči i svoje unuke. A ono što se nauči na vjeronauku, obično na jedno uho uniđe na drugo iziđe. Zaboravi se. I tako živimo kao vjerski analfabete.

Stoga je i smisao ovoga načina molitve da produbimo svoju vjeru. Da osvijestimo sebi tko smo i odakle dolazimo i kamo idemo. Smisao je uključiti se u živu maticu molitelja cijele Crkve, da znamo komu se obraćamo, na koji način. Časoslov je molitva cijele Crkve i kad njega molimo, molimo s cijelom Crkvom. A Crkva je organizam, ne organizacija, ona je tijelo Kristovo, pa stoga moleći Časoslov molimo ga s Papom pa sve do običnih “vjernika”. Nema običnih vjernika, svi smo mi udovi u Kristovu biću i tijelu.