DUHOVNA MISAO

SV. IVAN PAVAO II. I FATIMSKA UKAZANJA

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Život i sudbina sv. Ivana Pavla II. usko su povezani s fatimskim tajnama. Na njemu kao da su se ispunila Marijina obećanja dana vidiocima koje je s. Lucija zapisala u samostanu. Kao što smo istaknuli, atentat na papu izvršen je 13. svibnja 1981., na dan Fatimske Gospe. Papa je samim čudom preživio. Profesionalni ubojica, Turčin Ali Agca, ispalio je u popodnevnim satima na Trgu Svetoga Petra tri metka u Ivana Pavla II. Jedan je metak pogodio debelo crijevo i raznio tanka crijeva na više mjesta, drugi je metak bio namijenjen vratnoj žili kucavici, jer je atentator pucao iz neposredne blizine, ali ga je samo okrznuo o lakat i desni kažiprst te završio pogodivši dvije američke hodočasnice. Treći je ostao u tijelu. Hitno je prevezen u kliniku Gemelli, gdje je izgubio svijest. Liječnici koji su ga operirali sumnjali su da će preživjeti. Zamolili su njegova osobnoga tajnika da mu podijeli sakrament bolesničkoga pomazanja. Operacija je trajala pet i pol sati, i na kraju su liječnici mogli odahnuti. Papa je čudom ostao živ, nijedan vitalni organ nije bio pogođen.

Za pohoda svomu atentatoru u tamnici 27. prosinca 1983. Turčin je pitao Papu: Zašto niste preminuli? Znam da sam dobro naciljao, znam da je ono bio razorni, smrtonosni pucanj. Zašto niste umrli? Papin tajnik, danas kardinal Stanislav Dziwisz, zabilježio je kako je atentatora uhvatio silni strah. Strah kako su u svemu na djelu više, nebeske sile, snažnije od ubojita oružja. Čuo je Turčin za Fatimu (koja bijaše i Muhamedova kćerka), ali je čuo i za onu koju je zvao Božicom iz Fatime. Bojao se da ga Fatimska Gospa ne kazni i ne uništi.

Sam je Papa bio svjestan da ga je Gospa sačuvala na životu od ovoga profesionalnoga kilera. Rekao je da je jedna ruka ispalila smrtonosnu kuglu, a da je druga, Majčina, ruka, usmjeravala metak da ne razori vitalne organe. U srpnju 1981. kardinal Šeper donio mu je u bolnički krevet akte vezane uz fatimska ukazanja, prije nego se povrgnuo drugoj operaciji. Kad je pročitao, bilo mu je jasno, da je u pozadini svega bio sami Đavao. Dok je svijet nagađao, tko bi mogao biti u pozadini atentata, Sveti je Otac rekao: To me uopće ne zanima. To je djelo samoga Sotone. Đavao je kadar na tisuće načina zapaliti svijet, rovariti, stvarati urote. Njegove me metode ne zanimaju. Papi je bilo daleko više stalo do toga što je i koja je poruka Neba kroz te događaje, što mu je Bog htio poručiti spašavajući ga od sigurne smrti. Pronašao je odgovor. Vizije fatimskih vidjelaca zrcale se u cijelom njegovu životu, strahote Drugoga svjetskoga rata, grozote holokausta, koje je doživio u svojoj Poljskoj, širenje komunizma, borba, rat bezbožnih ideologija protiv Crkve i Kristove vjere. Ali je i u poruci glede Rusije vidio kako je Marija, Božja Majka, pokazala put, izlaz iz krize: Sveti će Otac posvetiti Rusiju momu Srcu. Ona će se obratiti, a svijetu će biti podareno stanovito vrijeme mira.

Crkva naime u Rusiji doživljava nakon sloma komunizma pravu renesansu. Danas se 92% Rusa priznaju pravoslavnim vjernicima, broj je vjernika narastao s pedeset na 113 milijuna god. 2013. Broj se župa u Ruskoj federaciji od 1990.-2011. s 3451 popeo na 30.142, broj biskupija s 38 na 160, samostana s 18 na 788, a teoloških učilišta s 5 na 200! Nije li Marija u Fatimi govorila da će se Rusija obratiti? I da će nestati Crvenoga zmaja, dok istodobno Zapad okreće leđa Kristu i gubi svoj kršćanski identitet i ne prestaje vrijeđati i nijekati Boga. Marija je obećala stanovito vrijeme mira? Nije li ono pri kraju, 25 godina nakon pada komunizma? Svijetom kruži ne više avet komunizma, nego avet terorizma. Ljudi su u strahu i nesigurni, ne mogu im pomoći ni sve nadzorne i sveprisutne kamere.

Posveta svijeta Marijinu Bezgrješnom Srcu

Na prvu obljetnicu atentata, 13. svibnja 1982., putovao je poljski Papa prvi put u Fatimu zahvaliti Blaženoj Djevici Mariji za život. Prethodno je poslao zrno koje je u njega ispaljeno i ostalo u tijelu te ga dao ugraditi u krunu kipa Fatimske Gospe u Fatimi. Htio je posvetiti svijet Marijinu Srcu, ali ga je vidjelica Lucija upozorila da to učini u zajedništvu sa svim svjetskim episkopatom, s univerzalnom Crkvom.

Papa se pripremao za taj čin. Osmoga prosinca 1983. razaslao je pismo svim biskupima Crkve, uključujući i pravoslavne Crkve, pozivajući ih da zajedno s njime na svetkovinu Blagovijesti, 25. ožujka 1984., obave posvetu svijeta Bezgrješnom Srcu Marijinu. U tu svrhu dao je dopremiti iz Fatime lik Fatimske Gospe i noć je provela u njegovoj privatnoj kapelici. Sljedećega dana kip je bio izložen u Bazilici Svetoga Petra gdje je papa Ivan Pavao II. nakon dvosatnoga pontifikalnoga bogoslužja izgovorio Molitvu posvete. Istodobno su stotine biskupa diljem svijeta obavili istu posvetu zajedno sa svojim vjernicima. Nakon posvete preko apostolskoga nuncija pitao je vidjelicu Luciju, je li sada Rusija posvećena Gospi? Ona je odgovorila potvrdno. Sad se čeka još samo čudo obraćenja Rusije, a Bog drži svoju riječ, odgovorila je vidjelica Lucija.

Bog je održao svoju riječ. Ni godinu dana nakon te posvete na vlast dolazi Mihail Gorbačov. Dana 11. ožujka 1985., postaje Generalnim sekretarom komunističke partije SSSR-a. Najavio je nakon Brežnjeva, Andropova i ostalih tvrdih komunističkih aparatčika novo proljeće, novi vjetar u komunističkome carstvu, govorio je o glasnosti, otvorenosti, perestrojki, preoblikovanju, prestrojavanju. Već u prosincu iste, 1985., godine susreće se s američkim predsjednikom Reaganom, a nepune dvije godine prije toga isti je Reagan u Ženevi nazvao SSSR carstvom Zla. Njih su se dvojica sastala osam puta, nastupilo je novo vrijeme u odnosima između velikih sila, led se postupno otapao, proljeće je bilo na pomolu.

U Papinoj Poljskoj prvi slobodni radnički sindikati bili su zabranjeni, general Jaruzelski uveo je vojnu diktaturu. Papa je treći put pohodio svoju domovinu 1987., i ponovno je stavio sve karte na Mariju. Htio je obilježiti dvije tisuće godina od Marijina rođenja proglašavanjem Marijanske godine 1987./88. te enciklikom Redemptoris Mater. Stotine tisuća hodočasnika u marijanskim svetištima diljem svijeta pratili su putem satelita bogoslužje otvaranja Marijanske godine u Bazilici S. Maria Maggiore u Rimu. Papa je predmolio krunicu pred cijelim svijetom, a onda se sjetio i povjerio Kristovoj Majci i Majci svih kršćana na poseban način one narode koji slave tisuću godina svoje povezanosti s Isusom Kristom i Evanđeljem.

Naime, upravo se slavila tisućita obljetnica krštenja Ukrajinaca i Rusije, godine 988. Čak je Generalni sekretar komunističke partije Gorbačov zamolio moskovskoga patrijarha te drugu petoricu metropolita za posjet u Kremlju, najavljujući im novi zakon koji će dopuštati veće slobode vjernicima, po prvi put u Sovjetskom Savezu. Napokon su ponovno mogla zvoniti zvona na crkvama, što je u komunizmu bilo zabranjeno. Više od 4 tisuće crkava koje su bile prenamijenjene u komunizmu smjele su biti ponovno otvorene za bogoslužje. Gorbačov je vratio Crkvi mnoge samostane, a u povodu tisućgodišnjega jubileja kršćanstva u Rusiji i Ukrajini čak je pozvana u Moskvu i vatikanska delegacija na visokoj razini.

Ni godinu dana nije nakon toga jubileja prošlo a Berlinski je zid pao, god.1989. Ljudi su u Istočnom bloku krenuli na ulice, prosvjedovali su protiv komunističkih vlastodržaca. Prekovati mačeve u plugove – koplja u srpove, bijaše geslo milijunskih mnoštava koje je sa svijećama izišlo na ulice. Čudo nad čudesima se dogodilo kad je 1. prosinca 1989. Mihail Gorbačov pohodio papu Ivana Pavla II. u Vatikanu. Tom je prigodom Papa rekao kako je „čvrsto uvjeren da je naš susret pripremila Božja Providnost“. Stoga je još jednom, u svibnju 1991., hodočastio u Fatimu da bi zahvalio Gospi što je uvela narode u slobodu. Tom prigodom i ruski je veleposlanik sudjelovao u obredima kad je Papa ponovio posvetu svijeta Blaženoj Djevici Mariji. I upravo te godine, na Božić 1991., Sovjetski Savez odlazi u povijest, prestaje postojati kao zajednica sovjetskih republika. Tko tu može nijekati ulogu i zahvat samoga Neba?!

I kad se sagleda sve, nije li to čudo nad čudesima? Rusija će se obratiti, i na kraju će moje Bezgrješno Srce trijumfirati. Ti neuki pastiri iz Portugala nisu mogli takvo što izmisliti. Nisu znali čitati ni pisati, nisu znali ni povijest ni zemljopis, nisu uopće čuli za Rusiju, nisu znali ništa o društvenim previranjima, revolucijama, ideologijama. Dogodilo se upravo ono o čemu su ta djeca govorila, što su najavljivala. Možda je zbog toga Ivan Pavao II. pozvan u Rim, iz daleke slavenske zemlje, možda se trebao dogoditi i onaj atentat 13. svibnja 1981. da bi svijet stvarno sagledao dosege i shvatio namjere Neba sa Zemljom. Da bi čuo Božji glas i prepoznao znakove vremena, naučio ih čitati i razumijevati.

Vidjelica Lucija umire u samostanu karmelićanki 13. veljače 2005. Živjela je skoro cijelo jedno stoljeće i svojim životom te živom i svestranom korespondencijom s papama promicala pobožnost prema Bl. Dj. Mariji. Broj trinaest sudbinski je vezan uz papu Ivana Pavla II. Atentat se dogodio na dan Fatimske Gospe, 13. svibnja 1981. Blaženima je proglasio dvoje fatimskih vidjelaca 13. svibnja 2000. Na sv. Antu, 13. lipnja, atentator Ali Agca pušten je iz tamnice i izručen Turskoj. Ivan Pavao II. umire 2. travnja (4.) 2005. (kad se saberu brojke, dobivamo znamenku 13), a 13. svibnja 2005. najavljuje Benedikt XVI. u Lateranskoj bazilici proces za beatifikaciju i kanonizaciju svoga prethodnika. I Benedikt XVI. a i papa Franjo darovali su Fatimskoj Gospi zlatnu ružu.

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!