LJUDEVIT IX. – FRANCUSKI KRALJ

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA! Svima mir i dobro, svima blagoslov i radost u novome danu. Neka vas prati zagovor svih svetih, napose današnjega svetca, svetoga Ljudevita IX., Francuskoga kralja koji je živio u 13. stoljeću. Bio uzor vladar, a imao je snažnu muževnu majku, svetu Blanku iz španjolske Kastilje koja je vladala dok nije postao punoljetan. Njoj je bio cilj da joj sin bude svet, da sveto vlada. Dala mu je savjet – SINKO, RADIJE DA TE VIDIM MRTVA NEGO DA POČINIŠ  TEŠKI GRIJEH! Takve bijahu te majke takva bijaše i Monika Augustinova majka koju ćemo slaviti u subotu. Dakle, radije smrt, nego teški grijeh.

Pa i u svome činu kajanja u ispovijedi prije se molilo da bi čovjek radije sve pretrpio, krv svoju prolio, nego Boga ikakvim grijehom uvrijedio. To bi trebalo prožimati i današnje vjernike koji su – čini se – ipak u mnogome ravnodušni. Svejedno im je, živjeli u grijehu ili milosti. Nema više razlike svetoga i profanoga, sve se profanira, po svemu se gazi, od riječi, psovki pa do najgorih grijeha ovisnosti, sodomije, bluda itd. Razvrat koji hara posvuda, napose ovih mjeseci na moru i plažama. Ljudi su pogazili sram i stid pa stoga ne prežu ni pred čim. I jasno, mediji i portali donose te senzacije, tko, kako, s kim, koji su novi partneri itd.

Jedan je umnik koji je cijeloga života bavio se vjerom religijom, Svetim, izrekao mudru riječ. Nije sve Sveto, ali bez Svetoga SVE JE NIŠTA Bez Svetoga u životu, sve je ništa i ide u propast. Naučimo razlikovati Sveto od nesveta. – Jučer smo slavili svetoga Natanaela – Bartolomeja apostola. Njemu je Isus rekao kako će vidjeti anđele Božje gdje silaze i uzlaze nad Sina Čovječjega. Smjera Isus tom slikom na patrijarha Jakova koji je bježao pred bratovim gnjevom, da ga ne ubije, jer je bio snažniji i divlji. I kad je na bijegu legao odmoriti se, imao je uzglavnik kamen. I u snu vidje ljestve koje sežu do neba i anđele Božje. Obični kamen. Ali kad se probudio, uzviknuo je: Doista, ovo je sveto mjesto! I izlio je ondje ulje. Dakle, i u svagdanu imamo svetih mjesta koja treba poštovati. Svatko ima u kući svete ikone, slike, nekada i one skromnije s tržnice. Ali svejedno pred njima molimo. Ili pak Mojsije koji je vidio u pustinji dok je napasao stada, Grm koji gori a ne izgara. I čuje glas: Izuj obuću! Sveto je mjesto na kome stojiš! Dakle, svetost u svagdanu. Naučimo se izdvojiti vremena za ta posebna iskustva, doživljaje, imat ćemo ih. Doživjet ćemo u svagdanu Božju prisutnost. On je posvuda. Bez Svetoga sve je veliko ništa!

Već sam gore rekao o svetom Ljudevitu. Promicao je prosjačke redove, sam je bio franjevački trećoredac, zaštitnik je Trećega franjevačkog reda. I kao što rekoh, uzmimo njegovu praksu kao mjerilo života. Imao je jedanaestero djece – a napose je dojmljiva njegova oporuka koju daje svomu sinu. Razmjerno je mlad preminuo na križarskoj vojni, kad je njegovu vojsku zahvatila epidemija u današnjem Tunisu!

RIZNICA DUHA

Dimitrije Mereškovski, ruski književnik, vječni kandidat za Nobelovu nagradu napisao je o sebi:

„Svakoga sam dana čitao Novi zavjet. I čitat ću ga dokle god mognem očima gledati. Čitat ću ga gdje god nađem svjetlosti. Svejedno, je li to sunčani sjaj ili plamen ognjišta, je li dan ili noć. U sreći i nesreći, zdrav ili bolestan, pun vjere ili pun očaja, pun zanosa ili klonulosti, uvijek mi se čini kao da čitam nešto popuno novo, nešto o čemu do sada nisam ni slutio, nešto što ja neću potpuno shvatiti niti ću ikada do dna u nj proniknuti… Što ćete sa mnom staviti u grob? Bibliju! S čim ću uskrsnuti? S Biblijom! Što sam u životu vrijedna uradio? Čitao sam svakoga dana Bibliju!“