PRETKAZANJE MLADOMISNIKU KAROLU WOJTYILI

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA! Sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Četvrtak je, posvećen Presvetom Oltarskom Sakramentu. “Sacramentum” je prijevod grčke riječi “mysterion”, misterij, tajna, otajstvo. Izvorno ono što je očima skrito, a srcem se vidi. Srce vidi bolje od očiju, svi mi to znamo iz svoga života. Oko je prevarljivo, ono zna zavesti, zna stvarati i privide, halucinacije, fatamorgane. Dok je srce neupitno. Ono vidi, čovjek zre srcem, ima intuiciju. Spoznaje bolje i dublje nego površnim gledanjem. Stoga je i smisao cjelokupne filozofije promatrati stvari u njihovim temeljima, bitak u njegovu bitku, a ne u pojavnosti kakva nam se čini ili izgleda. Tako u onim prilikama kruna i vina prepoznajemo, vidimo Tijelo i Krv Gospodnju jer je to njegova riječ. On se sam htio zatvoriti, on je sam rekao i obećao. Ovo je Tijelo moje  – ovo je Krv novoga Saveza. To je njegova oporuka, njegov oporučni dar svijetu prije Velikoga petka. Budimo Gospodinu zahvalni što nam daje sebe i sobom nas hrani, u sebe nas pretvara.

Jučer smo slavili svetoga Padra Pija. Zagonetka u osobi. Pedeset punih godina nosio je na sebi Kristove rane – stigme – stigmata. Franjo ih je imao dvije godine, muke bijahu neizdržive. Ali pedeset godina nositi na sebi i trpjeti Isusove muke – može čovjek samo ako ga Gospodin iznutra promijesi, preobrazi. Ako smo bili pozorni, jučer popodne stavio sam ovdje na čitanje Pismo padra Pija u kome opisuje kako se to njemu dogodilo, kako je Gospodin vrškom koplja, šiljkom utiskivao u njega znamene svoje muke. Zbog toga je bio ismijavan, progonjen, zabranjivalo mu se kontaktirati s ostalim svijetom. Skoro punih petnaest godina morao se povući, živjeti u tišini, ni s kim ne komunicirati. Sve je izdržao u savršenoj poslušnosti. Gospodin ga je dobro “promijesio” i učinio svojim kruhom koji su poslije toliki uživali, u sakramentu ispovijedi, u savjetima, u pismima. Tako biva kad se čovjek podvrgne Božjoj – Isusovoj pedagogiji. Tako je Gospodin ophodio sa svojim učenicima dok ih je odgajao. Učinio je od njih nove ljude.

Već sam jučer spomenuo kako je pretkazao mladomisniku Karolu Wojtyili da će biti papa i da će preživjeti atentat. Jedna zanimljivost u ovome kontekstu. Ivan Pavao II. preminuo je nakon 33 dana pontifikata. I kad je Radio Vatikan u podne objavio da je preminuo papa Ivan Pavao I. kardinal Wojtyla je taman sjeo za ručak. Kad se oglasila vijest na radiju iz Vatikana da je Papa preminuo, njemu je iz ruku ispao pribor za jelo i samo je uzdahnuo: Dakle, sad je red na meni. – Kao da je slutio ono proroštvo Padra Pija. Otišao je u konklave kao kardinal, izišao iz njih kao prvi papa netalijan, nakon punih pet stoljeća. I preokrenuo svijet u smjeru Isusa Krista.

Tko može promijeniti svijet?  Filozofi? Ne. Pa Platon je u svoj svojoj učenosti bio pozvan na Siciliju da odgoji tiranina Dionizija. Pokušao i nije uspio svojim savjetima. Taj je tiranin poznat sa svoje okrutnosti. Pa Aristotel je napisao kapitalna djela iz filozofije, imao za učenika Aleksandra Makedonskog. Nije ga uspio odgojiti. Taj je postao osvajačem cijeloga svijeta-  13 godina njegove vladavine u svijetu popraćeno je trajnim ratovanjem i osvajanjem. Htio je biti gospodarem svijeta, a nije mogao obuzdati sebe i svoju narav te svoje nagone. Samo onaj tko pobijedi sebe, može povesti druge za sobom. To je uspio Isus – stvorio je novi tip čovjeka – svetca – i tih imamo kroz cijelu povijest. Ti nam mogu biti uzori, a ne ovi koji danas pune novinske stupce svojim pljačkama, aferama, egoizmom, pohlepom, pomamom, životom na “visokoj nozi”. Ne mogu biti uzorima, možemo ih samo prezirati zbog njihove nezasitnosti i moliti da nam dadne srce skromno i razborito.

O tome upravo danas govori i prvo čitanje iz Knjige Propovjednikove, ali i Evanđelje gdje se govori kako je Herod dočuo za Isusa pa ga htio vidjeti. Već je smaknuo Ivana Krstitelja taj nasilnik, želi obračunati s Isusom. Međutim, susrest će se tek na Veliki petak, ali mu Isus ne će uzvratiti ni riječi. Nije dostojan zbog svoga ponašanja. Jer mu ništa nije dobro ni sveto. –  A psalam nas poziva – Probudi se dušo moja, probudi se harfo i citro, probudit ću zoru jutarnju. Hvalit ću te, Gospodine među pucima, pjevati psalam tebi među narodima. Pa uključimo se svi u molitvu Crkve – jednoglasno i složno.