O POTRESU ZEMLJE I POTRESU DUŠE

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA!  Svima sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Najprije zahvala Gospodinu za minulu noć, za miran san, makar je ovdje i oko nas jučer treslo, u blizini Međugorja – kojih petnaest kilometara zračne linije, u Blagaju – Buna,  što je gotovo normalna pojava u ovim predjelima. Čovjeku nije ugodno, ali osjećaš vlastitu nemoć kad se zemlja trese, kad gubiš tlo pod nogama, kad si nesiguran. Slično se zbiva i u čovjekovu životu, u duši i srcu, kad dođu nepredviđeni potresi, bolest, smrt, kad te ostavi ljubljena osoba, onda se u tebi urušava cijeli svijet, pada sve kao kule od karata, čovjek više nije ni za jelo. Toliko puta iskusim upravo to – kad ostavi mladić djevojku ili  djevojka mladića, a snili su snove, snovali planove za budućnost, za zajednički život, za djecu itd. I najednom nešto “pukne” – nema više onoga zanosa, i svijet se uruši. Duhovni i duševni svijet. Ili pak dugo u braku, a nema potomstva, nema djece. Pa čovjek bi s njima plakao zajedno, s tim bračnim drugovima koji ne vide nastavak života da život ide dalje. Sve su to prilike u kojima čovjek doživljava duhovni nutarnji potres. Ili pak u našem zvanju, razočaranje, rezignacija.   –   Čut ćemo danas iz proroka Hošea – sijte pravednost pa ćete požnjeti ljubav …  a jučer je govorio kako neki siju vjetar i žanju oluju – ništavilo, sve ode ututanj. Tako je kad se radi bez Boga, kad se čovjek uzda u svoje sile. A ljubav je djelo pravednosti. To je Stari zavjet sa svojim dubokim zrenjima. Čovjek se divi tim nadahnućima, tim zrenjima koja nisu ljudska, nego su od Duha Božjega. ZAVOLIMO PISMO!

Srijeda je, na poseban način dan posvećen svetom Josipu, Isusovu hranitelju, kod koga je Gospodin naučio tesarski obrt. Zaštitnik obitelji, pa stavimo pod njegovu zaštitu i zaštitu njegove Zaručnice sve naše obitelji, našu Domovinu, napose stavimo one mlade bračne parove koji se muče s neplodnošću, da dobiju dijete. Bogu nije ništa nemoguće.

Pa kad ustanemo i prekrižimo se, kad izmolimo Anđeo Gospodnji ili svoje Vjerovanje, zagledajmo se u križ. Gospodin je na njemu visio, preminuo, za nas. On je i danas tu među nama, nije daleko od nas, pa molimo ga da nam bude u pomoći, da budemo uvijek u nj zagledani kao svoga Gospodina i Učitelja. Ako i ne možemo ići možda u crkvu, biti pred Svetohraništem, Presvetim, znajmo on je i ovdje, na svakom mjestu, da mu se divimo, da mu se klanjamo, da bude on “moj i tvoj Isus”. Tako je nekako molio i sveti Filip Neri a i mnogi mučenici –  Isuse, molim te, budi MOJ ISUS. I ne dopusti mi da se ikada odijelim od tebe. Tako molimo u Dušo Kristova, a i svećenik prije pričesti moli upravo tu molitvu i nakanu. Nikada se od Gospodina ne odijeliti, nikakvim grijehom! Grijeh stvara provaliju i jaz u duši, on nas kida iznutra, ali kida i veze s Gospodinom. Sačuvaj nas o Gospodine od grijeha.

Danas slušamo kod Mateja kako Gospodin, nakon što smo jučer čuli kako je žetva velika a radnika malo, kako mu je žao naroda jer su kao ovce bez pastira, izabire Dvanaestoricu. Oni su njegova trajna pratnja, njegova duhovna djeca, on ih je odgajao uz sebe, njima je povjeravao tajne Božjega kraljevstva, na njima je ostavio svoje djelo u svijetu, nakon Duhova, nakon silaska Duha Svetoga. Oni su bili i nestali s pozornice, ali djelo se nastavlja kroz cijelu povijest preko onih koji su njihovi nasljednici,  Papa, biskupi, svećenici itd. Svi smo pozvani biti svjedocima Isusa Krista i njegova djela u svijetu.  Gospodina molimo da nas osposobi za svjedočenje!