ŠTO NAS SILI DA LUDO VOZIMO?

HVALJEN ISUS I MARIJA! SVIMA MIR I DOBRO! Svima blagoslovljen i radostan početak novoga radnog tjedna. Neka bude sve u Ime Isusovo i zaštitu Nebeske Majke te anđela čuvara. Zahvalimo Gospodinu za minulu noć, za miran san. Možda još uvijek prijelaz na zimsko računanje vremena nije uskladilo bioritam, ali će nadoći. Šteta, ovdje pada mrak već rano, tako da je večernji program u mraku. Ali, što ćemo, ljudski su to standardni. Mi znamo samo jedno – Gospodnja je zemlja, Gospodnje je vrijeme. Gospodnja je zemlja i sve na njoj – sve povrh nje, sve u svemiru, sve pod zemljom. Ne možemo daleko od Gospodina, to nam tako zorno zbori Psalam 139 koji je nešto kao naš životni orijentir. Izmolimo svoje redovite molitve. – Mnogi se žale kako ujutro ne mogu moliti, kako se teško ustaju itd. Pa barem kad sjedaš u vozilo da se voziš na posao ili da voziš djecu u dječji vrtić, učini neki znak naše vjere da se zna čiji smo, čije smo vlasništvo! I svojina. – Svijet je u stanovitoj ludnici – posvuda se slavi Halloween  ili kod nas Noć vještica. Kad smo već izbacili kršćanske običaje i blagdane, uvozimo te poganske običaje koji preko onih maska ugone strah. Napose je to porazno za djecu koja se u mladoj dobi susreću s maskama, tikvama, bundevama, koja se oblače u kojekakve kostime. Pa čitamo kako je na nekoj zabavi Noći vještica u Chicagu neki sumanuti čovjek pobio dvadesetak osoba. Ne prestaje zlo puštati svoje korijenje. Kao da nam je malo ratova, pa i ti pojedinačni obračuni uzimaju nevine živote. Ili pak ovolike prometne nezgode. Ceste ubiraju svoju cestarinu ne samo na naplatnim kućicama nego i u životima napose mladih ljudi. Što nas sili da ludo vozimo kad ionako ne znamo što ćemo učiniti s tih petnaestak minuta koje smo dobili ludo vozeći? – Ima jedna dobra zgoda. Njemački profesor očekivao svoga kolegu iz Japana na uzletištu. I onda kad je stigao, navrat-nanos uskaču u autobus. I veli mu Nijemac:  Uštedjeli smo, ulovili smo petnaest minuta. A ovaj istočnjak odgovara mrtvo-hladno: A što ćemo učiniti s tih petnaest minuta? U što ih iskoristiti? A na svakome od nas je žurba i trka. Želimo uhvatiti “vrijeme”, a jučer sam pisao o “kronos” i “kairos”. Čemu vrijeme, ako nema sadržaja, ako nije s Bogom, s Isusom Kristom. Uludo potrošeno! I onda se pod stare dane kajemo za promašene prilike.

Slušali smo jučer o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Onaj farizej kod Luke pita Isusa – a tko je moj bližnji? I Isus odgovara prispodobom o Milosrdnom Samaritancu. I danas je u žarištu događanja osoba koja je bolesna, koju Isus liječi subotom. Žena zgrčena, nije se mogla 18 godina uspraviti. Isus je poziva u sredinu, polaže na nju ruke i ona ozdravlja. Ovi su bijesni što to čini subotom, a Isus naravnom logikom kaže, pa svatko od vas subotom driješi vola  ili magarca i vodi ih na pojilo. Pa ovo je dijete Božje sotona vezao i trebalo ju je odriješiti od njezina zla. Isus uvijek dominira. – Ne da se smesti. – Rekoh, dolazi Noć vještica. Poštedimo svoju djecu tih poganskih običaja. Znamo što je Isus rekao o djeci i kako se prema njima ponašao. Nemojmo ožalostiti njihove anđele gurajući ih u pogansku praksu, s tikvama, bundevama, maskama itd. Tako im samo smućujemo dušu, još uvijek čistu. Šokovi uvijek ostaju ako se dijete prepadne. Stoga izbacimo tu praksu iz svoje sredine!