ZANIMLJIVO I POUČNO

Ilija, prorok, isposnik, Božji prijatelj, junak koji se borio za pravovjerje

HVALJEN ISUS I MARIJA!  Svima sretan i blagoslovljen početak novoga dana i tjedna. Ponedjeljak. Zahvalimo Gospodinu za jučerašnji dan, prediva, za sva slavlja na kojima smo bili. Ovdje u Međugorju gotovo kao normalno, uvečer sveta misa s mnoštvo svijeta, vrlo mnogo ispovijedi. Kao da vjernici žele nadoknaditi ono što su propustili za vrijeme karantene i “korone” pa sad hrle na ispovijed. Napose me raduje da mnogo mladih dolazi olakšati dušu i srce. Dobar je to znak danas ovdje u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj odakle također dolazi mnogo hodočasnika, napose iz obližnjih mjesta i Priobalja. To je znak da čovjek ne može bez Boga, da ga grijeh pritišće i tišti, da dolaze skinuti ovdje svoje terete upravo prema onoj Isusovoj – dođite, dođite – moj je jaram sladak, moje je breme lako, makar su njegove riječi zahtjevne.  Ali je daleko teže služiti tijelu, svijetu, Sotoni – oni traže i iziskuju od čovjeka sve, a ne pružaju ništa, dok je kod Isusa obrnuto. On daje sve, samo mu se treba prepustiti. To je njegova životna maksima:  davati, ljubiti, a ne uzimati, trgati, kidati, kako to čine zle sile koje čovjekom ovladavaju kako žele. Pa molimo da Međugorje ponovno zaživi u svom punom sjaju.

Danas je ovdje u Bosni i Hercegovini blagdan svetoga Ilije proroka. Zaštitnik je ove krajevne Crkve. Ilija, prorok, isposnik, molitelj, vjernik, Božji prijatelj, junak koji se borio za pravovjerje. Uvijek je u sukobu s kraljem i bezbožnom Izabelom, Jezabelom, pojmom razvratne žene. I danas kad se kaže da je nekoga obuzeo “duh Jezabelin” – znači da je to duh bluda, pokvarenosti i razvrata koji čovjeka uništava. Tako bijaše i u Isusovo vrijeme. Masovni otpad od Boga prema bogovima. Ilija se slavi u mnogim mjestima u BiH, od ušća Bosne u Savu pa do ušća Neretve u More, od Metkovića do Broda, preko Zenice, Šehera itd. I u mnogim župama u Hercegovini i Bosni slavi se Ilija. Zašto baš on?

Pa ovi prostori bijahu kroz povijest vjetrometina i razdjelnica Istoka i Zapada, ovdje su se prelamale vjere i civilizacije, ovdje se trebalo izboriti za pravovjerje. Pa stoga naš puk slavi Iliju, Ivana Krstitelja, Stjepana Prvomučenika – upravo kao velike svjedoke i mučenike za istinu, vjeru, Boga. Ilija –  Elijahu (židovski)  znaš – “Moj je Bog Jahve”,  Moj je Bog Gospodin. Drugoga nema, drugih nema. Živio je čudesnim načinom i životom. Veliki osamljenik, vojuje za Gospodina. Gospodin mu to naplaćuje tako što je uzet na čudesan način u nebo.

Svjedok je Isusova preobraženja, on je onaj koji ima doći, koga Židovi očekuju, A Isus kaže da je “Ilija već došao”, u liku Ivana Krstitelja. Ilija svjedoči za Isusa. A Isus je jasno rekao pred Velikim svećenikom – na zakletvu i upit – JESI LI TI SIN BOŽJI –  ODGOVORIO –   DA, JA TO JESAM!   “Ja JESAM” –  To je Božje ime u Starom zavjetu, a u Novome imamo Isusa kao ispunjenje. Na nama je svjedočiti Isusa i njegovo Evanđelje u životu. To je njegova završna riječ u Evanđeljima.

Ilija, prorok

Starozavjetni prorok sveti Ilija bio je rodom iz Tišbe, današnjeg Jordana i djelovao je u 9. stoljeću prije Krista. Prema Svetom pismu, u doba izraelskih kraljeva Ahaba i Ahasje, vatreno se borio za vjeru u jednoga pravoga Boga, Jahvu.

Bog je poslao Iliju da opakom kralju Ahabu, oko 860. prije Krista, navijesti veliku sušu. Pred kraljem koji je poubijao sve izraelske svećenike i širio štovanje bogova, Ilija se morao skrivati, a hranu mu je u pustinju donosio gavran.

U Sarepti Sidonskoj, Iliju je hranila neka udovica kojoj je molitvom oživio mrtvog sina. Nakon tri sušne godine, vratio se Ilija Ahabu i izazvao na dvoboj 450 Baalovih svećenika.

Na gori Karmel priredili su pred Ahabom dva junca na dva žrtvenika. Ilija je tad rekao: ‘Sad prizovite vi svoje bogove, a ja ću prizvati svojega Boga Jahvu’. Onaj koji pusti oganj na žrtvu, pravi je Bog. Iako su Baalovi svećenici vikali od jutra do podne: ‘Baale usliši nas!’, odgovora nije bilo.

Ilija im se rugao: ‘Vičite jače, možda Vam Bogovi spavaju’. Pred večer, Ilija je oko svog žrtvenika iskopao jarak, sve polio s puno vode i pomolio se: ‘Jahve, pokaži danas da si ti Bog Izraelov!’ Tada je pao oganj s neba, spalio žrtvu na žrtveniku i osušio vodu u opkopu. Sav narod pao je na zemlju kličući: ‘Jahve je Bog!’ Nakon toga, Ilija se pomolio za obilnu kišu, i zaista, pala je obilna kiša.

Kad je došlo vrijeme da Ilija pođe sa Zemlje, poveo je sa sobom učenika Elizeja. Zajedno su došli su do rijeke Jordan. Ilija je plaštem udario po vodi, ona se rastavila na jednu i drugu stranu te su prešli po suhom. Išli su dalje i odjednom su se pojavili ognjeni konji i kola, a Ilija se počeo s njima dizati prema nebu.

Ciklus priča o svetom Iliji donose ‘Knjige kraljeva’: ‘Uznesen je na nebo i opet će doći kao preteča Mesije’.

Kod Isusova preobraženja na Taboru, u opisu trojice evanđelista, nalazimo Mojsija i Iliju kao najznačajnije osobe Starog Zavjeta. Sveti Jakov u svojoj poslanici opisuje Iliju kao uzor uspješne molitve: ‘Mnogo može molitva pravednika, ako je žarka’.

Proroku Iliji pripada značajno mjesto u kršćanskoj predaji i djelima Svetih Otaca. U pučkom vjerovanju Ilija zapovijeda gromovima, zato se i naziva Ilija gromovnik, a štiti od oluje, groma i vatre.

Zanima nas Tvoje mišljenje!