ZANIMLJIVO I POUČNO

U EUROPI JE NESTALO GLADI TEK KAD JE UVEZEN KRUMPIR I KUKURUZ

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA!  Svima sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Kao što vidimo i kao što možemo iskusiti na vlastitoj koži počele su ljetne vrućine. Ako su nam travanj i  svibanj bili uvelike kišoviti, sad dolaze srpanjske žege, srpanj – vrijeme žetve ovdje vrijeme vađenja i krumpira – te neizostavne namirnice na našim stolovima. Pa zahvalimo Gospodinu za žetvu žitarica i svega ostaloga što se u ovo doba nađe u našim poljima. Doduše, malo tko više sije, svi kupuju kruh tvornički, malo tko peče kruh doma, u malo domova osjeti se miris pečenoga kruha, a sjećam se kao dijete, ništa nije usporedivo s pečenim kruhom u kući. Čovjek je znao, ima li kruha, preživjet će. Doduše, u Europi je nestalo gladi tek kad je uvezen krumpir i kukuruz iz Novoga svijeta. Jer, žetve su mogle zakazati, zbog kojekakvih uvjeta, ali ako baciš krumpir u zemlju ili pak kukuruz, oni će donijeti kakav-takav rod, pa Europa nije morala više strahovati od gladi.

To nas podsjeća i na Krista u euharistiji. Krist kao kruh života, kao euharistijski kruh, kao onaj koji daje život svijetu. Sam je za sebe upravo to rekao. Ja sam kruh živi. A danas je upravo četvrtak kad se sjećamo toga njegova dara, kad ga primamo i kad mu se klanjamo u Presvetom Sakramentu. Lako ćemo mi prevaliti preko svojih usta sve one molitve, ali bismo trebali ipak zadržati se i te molitve doslovce “prožvakati”,  preživati u sebi, kao što to čine neki preživači. Zadržati se na pojedinoj riječi i onda o njoj razmišljati. Tako ćemo postati svjesniji vjernici. Koja korist ako molimo nekoliko krunica, a na kraju ne znao gdje smo počeli i kako završili, ne znamo gdje vežemo ili gdje driješimo. To je mehaničko odrađivanje molitava. A upravo možemo pronaći u Svetom pismo toliko poticaja za promišljanje, za pounutrašnjenje biblijskih tekstova. Tu su najprikladnije Isusove riječi, Pavlovi savjeti, savjeti iz Petrovih i Ivanovih poslanica, a poglavito pak iz Staroga zavjeta psalmi. Ondje jedan redak može osvijetliti  cijeli dan ili moj život. “Gospodin mi je svjetlost i spasenje –  koga da se bojim – Gospodin je štit života moga – pred kime da strepim” … i tako redom. Sve su to poticaji za nas i naše dublje prihvaćanje svoje vjere. I ta riječ zacijelo usrećuje, daje nam poleta za život.

Danas slušamo iz Staroga zavjeta iz proroka Amosa njegovo opravdanje. Tko je on, tko ga šalje. On nije prorok ni proročki sin, njega je Gospodin uzeo od stada kao stočara da ide i naviješta pojedincima katastrofalni ishod njihova djelovanja i života. A u novozavjetnom čitanju imamo Isusovo djelovanje te susret s čovjekom koji bijaše paraliziran. Uzet. Donijeli ga na nosiljci, otvorili krov nad mjestom gdje bijaše Isus i spustili ga pred Isusa. Isus – kao Bogočovjek – prepoznaje uzrok njegove uzetosti, a to je grijeh, te mu najprije oprašta grijehe. “Grijesi su ti oprošteni,, sinko!” Kao Bog ima pravo opraštati grijehe, a onda mu vraća i fizičko zdravlje. Čovjek je presretan, a Isusovi protivnici stišću šake, prijete Isusu, da uzima za sebe Božje povlastice – oprašta grijehe čovjeku.   Grijeh i nas nerijetko paralizira, blokira u duši i na tijelu, pa stoga moram biti Gospodinu zahvalni za njegovu prisutnost među nama, njegov dolazak u ovaj svijet – opraštati grijehe. To je i prvi dar Uskrsloga – mogućnost oprosta grijeha to Isus predaje apostolima nakon što je u njih udahnuo svoga Duha.  Hvala Ti, Isuse, za tu milost koju možemo uvijek iznova iskusiti u ispovjedaonici. “Reci jednu riječ, i ozdravit će duša moja!”

Zanima nas Tvoje mišljenje!