DUHOVNA MISAO

KARDINAL KASPER NJEMAČKIM BISKUPIMA: A KAKO ĆETE STATI PRED ISUSA JEDNOM NA SUDU?

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA!  Svima blagoslovljen i sretan početak novoga dana i novoga radnog tjedna. Da, teško je raditi na ovoj vrućini, započinjati novi t jedan, pogotovo ako je na otvorenom, teško se znojiti, pogotovo ako je čovjek stariji, ima tlak ili druge fizičke nevolje. Sjetimo se Gospodina i njegova Nazareta. Nije imao ništa osim najnužnijega za život. Nikakve palače ni kuće, nego obični mali seoski posjed s Josipom i Marijom. I tako je proveo svojih trideset godina, a onda u vrućoj Galileji sam za sebe kaže da je bio beskućnik. Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio. U tako je na ovoj zemlji bio stvarni “utopičar” ako riječ “utopija” znači “bez mjesta, nemati mjesta” (grčki ou-topos). Nije imao mjesta, a zapravo je kao Bog imao sve. Ali se htio s nama poistovjetiti, podnijeti sve tegobe ovoga života. Reći će Poslanica Hebrejima da je sa silnim uzdasima i vapajima upućivao molitve Ocu i ovaj ga je uslišio.

Jučer smo slavili svetoga Tomu apostola. Mnogi su čestitali meni imendan, mnogi su željeli mnogo toga, a meni je bitno biti s Gospodinom. I njemu se radovati. Živjeti za njega. Molite za to da budemo do kraja Isusovi te da jednom mognemo stati pred njega smjelo, licem u lice. Strah me susreta, ali se i radujem. Neki je dan kardinal Kasper u odgovoru njemačkim biskupima i njemačkom sinodalnom putu zapitao sebe i sve njih: A kako ćete stati pred Isusa jednom na sudu? Što očekujete od njega? – Trebamo li stalno rastakati djelo Božje ili prihvatiti do kraja Isusovu riječ? A temeljna je riječ – obraćenje, zaokret u životu. Promjena smjera. Ako to ne učinimo, sve nam je uzalud. Nemoguće je i beskorisno na životnom putu doći tu i tamo na ispovijed, i nakon ispovijedi osjećati se kao u devetom nebu, a onda drugi ili treći dan nastaviti isto, istom mjerom grijeha. To nije obraćenje nego put u propast. Stoga Isus želi od svih životni zaokret.

Kao što jučer rekoh, Toma je prvi od apostola priznao Isusa Bogom. Petar ga je priznao Sinom Božjim, Kristom – Mesijom, Poslanikom, Marta će reći da je on Krist Sin Boga živoga, a onaj će stotnik pod križem reži – Doista, ovo bijaše Sin Božji – dok je Toma izravno rekao – Gospodin moj – Bog moj. Dakle, Bog moj koji nosi biljege razapinjanja, rane na svome tijelu i u vječnosti. – Toma je htio vidjeti rane. Pokaži mi svoje rane. – Isus od nas svih traži upravo to u ispovijedi: Pokaži mi svoje rane da ih izliječim. On je liječio sve bez razlike.

Toma znači Blizanac. Možda je imao brata blizanaca – a ja bih rekao, neka svatko od nas uzme Isusa kao Blizanaca – da Isus bude moj i tvoj Dvojnik na životnom putu i onda smo sigurni. Neka nas on prati, neka on – kako kaže i ona divna molitva svetoga Patrika koju molimo u jutarnjim molitvama zaštite –  bude ispred nas, izta nas, uz nas, s naše desne i lijeve, ispod nas neka nas on svojom silom trajno obujmljuje. I tako ćemo najbolje odgovoriti onomu što od nas traži naša vjera. – Jučer je slao apostole, danas šalje nas u svijet.  A tko su apostoli? Oni koji su, prema Petrovim riječima, ostavili sve i za Isusom pošli. I koji vise samo o njegovoj riječi, koji upijaju u sebe Isusove naputke. Bitne odrednice Isusove poruke i naputaka pronaći ćemo u uputama koje daje nasamo svojima. Tu ćemo pronaći Isusove najosobnije riječi, najintimnije otkucaje njegova srca, najzahtjevnije proglase, poziv na konačno opredjeljenje koje ne trpi nikakve odgode niti dvojbe glede njihove zahtjevnosti, ali i ostvarivosti. Isusova riječ je posvema otvorena, ali prema svakome tolerantna.

 

Zanima nas Tvoje mišljenje!