NEMA KRŠĆANSTVA PO DISKONTNIM CIJENAMA – ONO ILI JEST ILI NIJE!

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Jučer su mediji bili prepuni napisa o novim biskupskim imenovanjima itd. Na nama je moliti za pastire, da vode mudro i razborito, da ne odstupaju od Kristova nauka, da vode svoje stado na obilne pašnjake. Na nama je moliti da se nikakav opak ili zao korijen ne ukorijeni u našoj Crkvi, da budemo vjerni uvijek Gospodinu Isusu i njegovoj riječi te njegovoj Crkvi. Na jučerašnji dan spominje se Crkva preminuća svetoga Konstantina-Ćirila, slavenskoga apostola, brata Metodijeva. Oni su bili u svoje doba genijalci koji su preveli na slavenski jezik sve bitne spise iz crkvenoga bogoslužja, Svetoga pisma, dali su nam i pismo. Ali je bitno za njih da su bili vjerni Crkvi i Papi. Bili su optuživani da uvode novotarije u Crkvu, a htjeli su samo jedno – inkulturirati Radosnu vijest među Slavene, u današnjoj Češkoj, Moravskoj, Panoniji, a njihovi su učenici naviještali Radosnu vijest u Makedoniji – sv. Klement Ohridski itd. To bijaše za naš narod veliki blagoslov makar smo mi ostali kao Hrvati kod latinske liturgije. Ali imamo svoje glagoljaše koji se služe narodnim jezikom, već stoljećima. I koji su čuvali hrvatsku baštinu u Primorju.

Danas se na mnoge načine Isusovo djelo razvodnjava. Navodno, čitajući “znakove vremena”, navodno se Crkva mora prilagoditi, promijeniti svoje paradigme, ići ukorak s vremenom ili pak modom. Nikada to nije bio dobar put u povijesti Crkve. Uvijek je to rađalo slabljenjem njezina sjaja i ižarivanja u svijet. Pavao je došao u Atenu i pokušao govoriti jezikom grčke filozofije, pokušao prikazati u lijepom svjetlu i privlačnim Isusovu radosnu poruku. Ali je bio ondje u sjedištu grčke mudrosti neprihvaćen. Nije htio ugađati ničijim ušima, nije htio prilagoditi ili razvodniti Isusovu poruku i novi navještaj, novi život u Isusu Kristu. Pa i pod cijenu biti odbačen. Kad je potom došao u Korint, počeo je upravo kontrastno naviještati, najprije križ, poruku križa, koji je u očima svijeta ludost, a za židovske uši sablazan, ali je za nas vjernike Božja snaga i Božja mudrost. Kako onda, tako i danas. Nema kršćanstva po diskontnim cijenama. Ono ili jest ili nije. Bude li se od njega ponešto odbacivalo, odbacujemo obiteljsko zlato i srebro za nešto nevrijedno, za staklene perle ili dječje “klikere” kojima su se djeca igrala prije tridesetak godina.