ŽALOSNA GOSPA – SEDAM ŽALOSTI BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA! Mir vam i dobro! Svima blagoslovljen i sretan početak novoga radnog dana. Nakon ustajanja načinimo uvijek veliki znak križa kojim prizivamo na sebe i svoje te svoj posao Božji blagoslov. Sve je do Boga i nas. Ako se na mene ne oslonite, veli Gospodin već u Starom zavjetu, ne ćete opstati. Ne će vas biti. Otići ćete u ništavilo. Pozdravimo Gospu – anđeoski pozdrav –  Ave  Maria – a danas napose pozdravimo Žalosnu Gospu – Mater dolorosa – Maria Dolores, Majku pod Gospodinovim križem.

Jučer smo slavili Uzvišenje svetoga Križa – trenutak kad je javnosti pokazano drvo križa na kome je visio Spasitelj svijeta g. 335, u  novoj bazilici – crkvi Svetoga Groba ili Gospodinova uskrsnuća u Jeruzalemu. Relikvija je to, ostatci onoga svetoga drveta, o kome smo jučer promišljali, a sinoć smo imali prigodu izmoliti i onaj velebni himan iz srednjega vijeka (zapravo s početka srednjega vijeka) Vexilla Regis prodeunt – Barjaci kreću kraljevi. Da, to je stijeg, to je zastava našega Gospodina, na kome je pobijedio smrt. On je na križu postao smrt smrti, na križu je zadao smrtni udarac Paklu i Smrti, stoga je križ znamen i muke, i mučenja, i strahotne smrti, ali i znamen pobjede nad smrću, jer je Isus dragovoljno prihvatio smrt na sebe da uzme od smrti svu njezinu strahotnost. Svi se bojimo umiranja i smrti, ali to je naša ljudska sudbina. Isus nam daje nadu. Ateisti žive bez nade, dok smo mi u nadi spašeni, kako veli Pavao, a kako glasi i druga enciklika pape Benedikta  Spe salvi – U nadi spašeni. Stavimo svoje pouzdanje u Gospodina i neka nas ispuni nadom.

A o nadi govori i sveti Petar kad vjernicima u raseljeništvu, negdje na sjeveru Male Azije, oko obala Crnoga mora, piše kako se trebaju ponašati u poganskom okružju. Biti spremni svakomu dati razlog nade koja je u nama. A temelj i razlog nade jest upravo u Gospodinovu životu, u njegovu životnom primjeru. Isus je uvijek ohrabrivao one s kojima se susretao –  Samo hrabro, gore srca,  vjera te tvoja spasila. Ljudi su dolazili k njemu sa silnim nadanjima i očekivanjima, i on ih nikada ne bi iznevjerio. Onda a ni danas. Stoga mu pristupimo radosna i otvorena srca. Da nas očisti, da nam vjeru ojača, da nas utvrdi u nadi i ljubavi.

Rekoh gore, danas je spomen Žalosne Gospe – Sedam žalosti Blažene Djevice Marije. Ponekad smo u napasti pomisliti ili vjerovati kako su Mariji cvale ruže. Nipošto. Veće je kao djevojka iskusila Božji zahvat u svome životu. Trudna bez muža, neizvjesnost, na to slijedi smrtna kazna kamenovanjem u židovstvu. Uzima na sebe taj rizik, a tu nevolju rješava anđeo Josipu u snu zboreći mu da se ne boji uzeti Mariju za svoju zakonitu ženu. Da Isus ima zakonitoga oca pred društvom i u židovskom zakoniku. Pa onda trudnoća, rođenje u Betlehemu, ne bijaše mjesta u svratištu, bijeg u Egipat, pronalaženje Isusa kao dječaka u Hramu nakon tri dana neizvjesnosti, pa rastanak sa Sinom, Jeruzalem, križni put, pod križem nas je prihvatila kao Majka sinove i kćeri, Pieta-Majka s mrtvim Sinom u krilu, ukop Isusov. Sve su to događaji njezina života koji su probijali srce oštrim mačem. Majčinsko srce. To joj je pretkazao Šimun u Hramu za Prikazanja. Mač boli. Utječimo se Mariji, Dolores, molimo himan  Stala Majka pod raspelom… taj velebni himan koji su toliki umjetnici i glazbenici oslikali i pretočili u note. Majko žalosna i prežalosna, moli za nas! Zagovaraj nas. Ne ostavljaj nas u našim bolima i žalostima.