DUHOVNA MISAO

U SNU NEMA ATEISTA

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Božić je u svačijoj svijesti blagdan iz snova, vraćanje u nepomućeno djetinjstvo, makar to bilo u moje doba u olovno komunističko vrijeme. Svi smo se radovali, bili sretni, i pored zime, hladnoće, oskudice, loše odjeće i obuće. Svejedno, radovali smo se Božiću, pjevali pjesme, uoči Božića išli na zornice. Ne bijaše vanjske rasvjete, ne bijaše vozila, išlo se pješice, sa zubljom u ruci, radovali se Gospodinu Isusu – Mariji. Ne bijaše ni ovih današnjih ukrasa, možda nešto zelenila oko kuće, bršljana, kojim su se kitili dovratci ili strehe. Ali svejedno, to je radost malenih, radost pastira, radost onih koji se u  Gospodina polažu  te koji su sretni zbog oprosta grijeha, ispovijedi, a na pričest se išlo sa strahopočitanjem, jer je baka ili majka imala uvijek uza se kocku šećera da bismo je nakon svete Mise pojeli, kako ne bismo pljunuli – ne daj Bože! Tu je bilo još počitanja pred svetim. Hvala Gospodinu i čini mi se da je ovaj Božić upravo nalik tomu. Nema velikih okupljanja nema vanjskih slavlja, možemo ga organizirati upravo u svojoj obitelji, jasno, ako smo se očistili od grijeha.

Ovdje je ovih dana mnoštvo ispovijedi. Kako nema organiziranih skupnih ispovijedi po župama, vjernici se onda odlučuju – namjesto kod svoga župnika – za ispovijed u Međugorju što je za nas dodatno opterećenje tako da jedva stižemo sve do kraja bogoslužja ispovjediti. – Što me najviše brine – psovka. Ne mogu zamisliti vjernika da olako Boga psuje, na Boga huli. Pa  gdje je psovka u kući, tu Bog ne stanuje. Psovač ne govori, zapravo ne može izgovoriti niti izmoliti Očenaš – kako nas je Isus naučio. Kako može reći Bogu “Oče”, a psuje ga, kako se može očekivati milost od Isusa, a psuje ga, na svakom koraku. Ja bih rekao, radije ti i takvi bi trebali govoriti – ne “Oče naš, na nebesima”,  nego “Oče moj u paklu” – jer on posuđuje svoja usta Paklu i Đavlu. Kad im to rekneš, stresu se. –  Treba ovaj narod temeljito egzorcirati, izgoniti iz njega zloduha psovke. Psovka je zločin,   zlo-čin protiv Boga, i kako možemo očekivati kao narod prosperitet, dobro, blagoslov, ako psujemo i hulimo na onoga koji nam daje sve? – To je proslovlje u sebi, protuslovlje s kojim Hrvati žive! Pa molimo da se iz našega naroda iskorijeni psovak, da budemo duše čiste. Druge grijehe čovjek čini eventualno iz slabosti, napije se, potegne iz boce ili čaše, sagriješi bludno – ali ovo je grijeh iz zla srca i zle duše! Psovka. Shvatimo to, jednom, Hrvati!

Ono je jednom veliki znalac čovjekove duše, protivnik S. Freuda, C.G. Jung rekao kako nema ateista. U SNU NEMA ATEISTA. Dok čovjek spava, duša bdije, ona putuje svemirom, ona nosi u sebi slike koje je Bog utisnuo u čovjekovu dušu, simbole, arhetipove. Čovjek se ne mora s njime u svemu složiti, ali tu je pogodio u žicu moderne ateiste. Naime, on je kazao kako je njegovo iskustvo da nitko tko je prevalio 35. godinu života nije iskusio istinsko ozdravljenje na duši i tijelu, ako se nije suočio s pitanjem Boga, ako si nijie postavio pitanje i problem vjere i Boga pred samoga sebe. I on bi današnjim našim praktičnim ateistima odgovorio – vi mislite samo glavom, razumom. A preskačete mudrost duše, mudrost koja je jača od čovjekova uma, pa jer preskačete dušu, vi ste sve u konačnici nemirni, stalno trčite za nečim, što vas onda čini neuroticima, nervoznima, u obitelji, na radnom mjestu. – Stoga su naši današnji ateisti tako agresivni u svojim nastupima i dokazima, a zapravo time pokazuju svoju nervozu, nesigurnost. – Daleko veću mudrost života nosi u sebi ona baka koja je odgojila petero-šestero djece i izvela iz na “Božji put” te s mirom moli svoju krunicu i ide Gospodinu u susret, od svih tih pustih znalaca koji nam danas peru i ruke i mozak. Okrenimo se Gospodinu i neka nas nauči svojoj nebeskoj mudrosti, za što i molimo ovih dana.

Treba se samo okrenuti Isusovoj riječi – pa i danas, kad nam govori o dvojici sinova, koji govore –  hoću, a ne ide u vinograd, a drugi govori ne ću, ali se ipak predomisli. Jer otac je otac!  Bog je Bog. Ne možemo od njega, ma gdje mi bili i ma što radili. Na kraju ćemo morati polagati račune za ono što smo kroz život učinili ili propustili učiniti!

Zanima nas Tvoje mišljenje!